DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2016 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Perotto, S., P. Angelini, V. Bianciotto, P. Bonfante, M. Girlanda, T. Kull, A. Mello, L. Pecoraro, C. Perini, A. M. Persiani, A. Saitta, S. Sarrocco, G. Vannacci, R. Venanzoni, G. Venturella, M. A. Selosse, 2013: Interactions of fungi with other organisms. Plant Biosyst – An International Journal Dealing with all Aspects of Plant Biology: Official Journal of the Societa Botanica Italiana, 147(1): 208-218. DOI:10.1080/11263504.2012.753136
Pešková, V., 2005: Dynamics of oak mycorrhizas. J For Sci, 51: 259–267.
Pešková, V., 2007: Changes in the mycorrhizal status of some mountain spruce forests. J For Sci, 53(Special Issue): 82–89.
Potočić, N., I. Seletković, 2011: Osutost šumskog drveća u Hrvatskoj u razdoblju od 2006. do 2009. godine. Sumar list, 135(13): 149–158.
Rinaldi, A. C., O. Comandini, T. W. Kuyper, 2008: Ectomycorrhizal fungal diversity: separating the wheat from the chaff. Fungal Divers, 33: 1–45.
Sarnari, M., 1998: Monografia illustrata del Genere Russula in Europa. Tomo Primo. A.M.B., Trento – Vicenza, pp. 1–799.
Sarnari, M., 2005: Monografia illustrata del Genere Russula in Europa. Tomo Secondo. A.M.B., Trento – Vicenza, pp. 1–768.
Scattolin, L., E. Dal Maso, S. Mutto Accordi, L. Sella, L. Montecchio, 2012: Detecting asymptomatic ink-diseased chestnut trees by the composition of ectomycorrhizal community. For Path, 42: 501–509.
Schmit, J. P., D. J. Lodge, 2005: Classical methods and modern analysis for studying fungal diversity. In: Dighton, J., White, J. F., Oudemans, P.,(ed.), The Fungal Community: its organization and role in the ecosystem, 3rd Edition, CRC Press, pp. 193–214.
Stanosz, G. R., J. T. Blodgett, D. R. Smith, E. L. Kruger, 2001: Water stress and Sphaeropsis sapinea as a latent pathogen of red pine seedlings. New Phytol, 149(3): 531–538.
Swart W. J., M. J. Wingfield 1991: Biology and control of Sphaeropsis sapinea on Pinus species in South Africa. Plant Dis, 75: 761–766.
Termorshuizen, A. J., A. P. Schaffers, 1987: Occurrence of carpophores of ectomycorrhizal fungi in selected stands of Pinus sylvestris in the Netherlands in relation to stand vitality and air pollution. Plant Soil, 104: 209–217.
Termorshuizen, A. J., A. P. Schaffers, 1989: The relation in the field between fruitbodies of mycorrhizal fungi and their mycorrhizas. Agr Ecosyst Environ, 28(1): 509–512.
Tkalčec, Z., A. Mešić, N. Matočec, I. Kušan, 2008: Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb, pp. 1–428.
Zgrablić, Ž., Z. Tkalčec, A. Mešić, H. Marjanović, D. Diminić, 2015: Do ectomycorrhizal fungi reduce Austrian pine (Pinus nigra J. F. Arnold) susceptibility to Sphaeropsis sapinea (Fr.) Dyko et Sutton infection? Sumar list, 139(7-8): 329–337.
Zgrablić, Ž., A. Brenko, N. Matočec, I. Kušan, A. Fornažar, J. Čulinović, G. Prekalj, 2014: Strategija održivog razvoja tartufarstva u Istarskoj županiji. Istarska županija, Upravni odjel za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodoprivredu, Pazin, pp. 1–64.
Zotti, M., S. Di Piazza, E. Ambrosio, M. G. Mariotti, E. Roccotiello, A. Vizzini, 2013: Macrofungal diversity in Pinus nigra plantations in Northwest Italy (Liguria). Sydowia, 65(2): 223–243.
Sažetak
Patogena gljiva Sphaeropsis sapinea (Fr.) Dyko et Sutton uzrokovala je značajna sušenja kultura crnoga bora (Pinus nigra J. F. Arnold) u Istri tijekom posljednja tri desetljeća. Iako je sam patogen detaljno istraživan u Hrvatskoj, ali i mnogim drugim zemljama, još uvijek nisu poznati svi čimbenici koju sudjeluju u izbijanju i širenju zaraza. Stres uzrokovan nedostatkom vode opisan je kao jedan od najvažnijih čimbenika koji stvara predispoziciju borova na zarazu sa S. sapinea. No, novija istraživanja pokazuju da značajnu ulogu u osjetljivosti crnoga bora na zarazu imaju i ektomikorizne (ECM) gljive. Gljive su vrlo značajan čimbenik stabilnosti šumskih ekosustava, bez obzira kojoj trofičkoj grupi pripadaju. S obzirom na opću slabu istraženost makrogljiva, posebno njihove bioraznolikosti i funkcionalne važnosti pojedinih vrsta u ekosustavima, cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi bogatstvo vrsta gljiva i indeks njihove raznolikosti. Postavljena je hipoteza da kulture crnoga bora s većim bogatstvom vrsta i većim indeksom raznolikosti pokazuju manju osjetljivost prema napadu S. sapinea. Hipoteza je nadalje razdijeljena između ukupnog bogatstva vrsta i Shannon indeksa raznolikosti te bogatstva ECM vrsta i pripadajućeg Shannon indeksa.
Istraživanje se baziralo na sakupljanju nadzemnih plodišta makrogljiva (većih od 1 mm). Uzorci gljiva sakupljani su tijekom 2013. godine na devet trajnih ploha od 36. do 50. tjedna u godini. Sve plohe nalazile su se državnim šumama na području UŠP Buzet (Tablica 1). Svi uzorci pohranjeni su u Hrvatski nacionalni fungarij (CNF). Vrste su određivane standardnim metodama mikroskopiranja. Osutost krošanja svih stabala na plohama određena je prema ICP Forest metodi. Na svakoj je plohi analizirano po jedno stablo crnoga bora s prosječnom osutošću krošnje, kako bi se utvrdila prisutnost i brojnost piknida S. sapinea na iglicama. Za statističku analizu podataka korišteni su programi Statistica 10 (StatSoft, Inc., Tulsa, OK, USA) i PAST 3.06 (Paleontological Statistics, Natural History Museum, University of Oslo, Norway).
Istraživanjem je obrađeno ukupno 3377 plodišta makrogljiva. Određene su 124 vrste, od kojih je 51 bila ektomikorizna (ECM). Najviše vrsta (S) zabilježeno je na plohi Trošti (35), a najmanje na plohama Paz i Lovranska Draga (15) (Tablica 2). Najveće bogatstvo ECM vrsta (S’) zabilježeno je na plohi Lesišćina (22), dok ih je najmanje bilo na plohi Lovranska Draga (5). Najviša vrijednost Shannon indeksa (H) zabilježena je na plohi