DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2016 str. 59     <-- 59 -->        PDF

zaštitu i stabilizaciju kosina i nasipa željezničkih pruga te kao medonosna biljka. Vrsta je široke ekološke amplitude, sklonija termofilnijim staništima. Danas je najviše ima u sjeverozapadnim i istočnim dijelovima Hrvatske, ali i diljem zemlje uglavnom uz vodotoke. Preferira srednje vlažna do vlažna staništa, osrednje bogata humusom i dušikom, umjerene kiselosti. Podnosi također i djelomičnu zasjenu, ali i stajaću vodu. Najčešće dolazi uz vodotoke, na prirodnim ili poluprirodnim staništima. Naraste do dva metra u visinu, posebno u mladosti, kada nadrasta sve autohtone vrste tvoreći gusti neprohodni sklop, čime onemogućava dolazak drugih vrsta. Drastično utječe na biološku raznovrsnost. Posebno velike štete čini u mladim sastojinama hrasta lužnjaka, gdje prerasta autohtone vrste i otežava obnovu šuma (međurječje Save, Dunava i Drave). Cvjeta tijekom lipnja i oprašuje se kukcima, obilna je i vrijedna pčelinja paša, što je čini korisnom biljkom. U simbiozi s nekim bakterijama veže elementarni dušik iz zraka i njime obogaćuje tlo. Osim sjemenom, vrlo dobro se razmnožava i vegetativno tjeranjem izbojaka iz korijena (Franjić i Škvorc 2010; Boršić 2011; Krpan i dr. 2011; Nikolić i dr. 2014).
Na Kalniku se javlja u nižim dijelovima, pojedinačno ili u manjim skupinama uz vodotoke, odakle polako ulazi u rubove šuma. Prve spoznaje o nalazištima na području Kalnika datiraju iz druge polovice prošloga stoljeća. Nisu uočene značajne štete u šumskim sastojinama. Uklanja se mehanički.
Asclepias syriaca L. (Asclepiadaceae) – cigansko perje
(= A. cornuti Decne)
(= prava svilenica, pravo cigansko perje, kinder, ciganjsko perje, svioni dubac, svionica, dubac svilni, pustenolistna svilenica, svilenica)
eng. Common Milkweed; njem. Seidenpflanze
Zeljasta trajnica podrijetlom iz Sjeverne Amerike. U Europu donesena namjerno  u 17. stoljeću ponajprije  kao ukrasna biljka, kasnije se u Njemačkoj koristila za proizvodnju prediva. Još je zabilježena u Sjevernoj Americi, Bliskom istoku i u Japanu. Za Hrvatsku se prvi put navodi u drugoj polovici 19. stoljeća. Danas se najčešće javlja na sjeverozapadu i istoku Hrvatske. Primarno dolazi na toplim i osunčanim staništima. Preferira pjeskovita, prozračna, ne previše bogata tla dušikom i humusom. Pokazatelj je umjereno vlažnih do vlažnih tala umjerene kiselosti. Ponajprije naseljava antropogena staništa uz putove, svijetle pruge, riječne nasipe, smetlišta, ali i otvorene poljoprivredne i šumske površine. Osim sjemenkama, uspješno se razmnožava i vegetativno podancima. Svojom pojavom utječe na autohtonu vegetaciju promjenom  prirodnoga sastava zajednica. Sok biljke sadrži srčane glikozide zbod čega je otrovna, a koristi se i u ljekovite svrhe (Šoštarić 2011; Horvat2011; Nikolić i dr. 2014).        Na Kalniku se javlja uglavnom na antropogenim staništima i nižim dijelovima. Najčešće je zastupljena na čistim sječinama nakon sušenja kultura četinjača, posebno na mjestima prejakoga korištenja mehanizacije. Uništava se mehanički, košnjom u mladim sastojinama ili kemijski (glifosati) kod pripreme staništa za pošumljavanje. Štete na šumama od ove vrsta za sada nisu značajnije.