DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2016 str. 68 <-- 68 --> PDF |
POPULARIZACIJA HRVATSKE FLORE Jozo Franjić RANA PROLJETNICA – DIVLJI ŠAFRAN (Crocus vernus /L./ Hill, Iridaceae) (= C. sativus L. var. vernus L., C. neapolitanus Asch. ex Bergmans, C. napolitanus Mord. Laun. et Louis) (= brnduška, brnduša) eng. Spring Crocus, Dutch Crocus; njem. Frühlings-Krokus; fran. Safran printanier, Safran des Alpes, Safran des fleuristes; tal. Croco invernale Divlji je šafran prirodno rasprostranjen u gotovo cijeloj Europi. Autohton je i u nekim zemljama južne Europe. Ima vrlo široku ekološku amplitudu. Najčešće dolazi u listopadnim i mješovitim šumama i šikarama, uz rubove šuma, na šumskim progalama i prosjekama, u živicama i voćnjacima, te na livadama od nizina pa sve do subalpinskih i alpinskih rudina. Raste na svježim i hranivim tlima. Spada među prve vijesnike proljeća u nižim i brdskim predjelima, ali u višim predjelima cvjeta početkom i sredinom ljeta, nakon otapanja snijega. U Hrvatskoj dolazi u poplavnim šumama hrasta lužnjaka, jasena i johe, kao i u šumama hrasta kitnjaka i bukve, izvan dohvata poplava. Pripada jugoistočnoeuropskom flornom elementu. Gomolj je promjera 1–1,5 cm. Stabljika je visine 10–15 (–20) cm. Cvjetovi su gotovo prizemni. Listići ocvijeća su 2,5–4 cm dugi i 7–13 mm široki, pri dnu su međusobno srasli u dugu cijev perigona. Kod potpuno razvijenoga cvijeta njuška tučka nadvisuje prašnike, njuška je žutonarančaste boje. Nalaze se primjerci s potpuno bijelim listićima perigona (f. niveus Derg.). Plod brnduške je tobolac koji se otvara s tri zaklopca, a sadrži više sjemenki, koje su oko 2,5 mm duge i oko 2–2,2 mm široke i gole. Divlji je šafran trajnica-geofit s lukovičastom podzemnom stabljikom. Mezomorfne građe, autofilno-entomofilna (samooprašivanje-oprašivanje pomoću kukaca), blastautohorno-barautohorno-stomatozoohorna (samousijavanje-otpadanje zbog sile teže-pomognuta elajosomima) vrsta. Cvjeta od (II.) III–IV. mjeseca. Medonosna i ukrasna biljka. U Hrvatskoj je zaštićen. Osim tipične podvrste – ssp. vernus (= C. albiflorus ssp. neapolitanus /Ker-Gaw./ Schinz et Thell., C. heuffelianus Herb., C. napolitanus /Mord./ Laun. et Loisel., C. vernus ssp. neapolitanus Ker-Gawl., C. vernus var. neapolitanus Ker-Gaw.) u hrvatskoj se flori navodi još i ssp. albiflorus (Kit.) Asch. et Graebn. (= C. albiflorus Kit., C. albiflorus Kit. ex Schult.) u koje su listići ocvijeća bijeli s ljubičastom cijevi, a njuška tučka koja je narančaste boje, ne nadvisuje prašnice. U odnosu na boju listića ocvijeća znatno varira (često se mogu naći populacije u kojima su zastupljeni primjerci s modroljubičastim perigonom (f. violacea Derg.). U hrvatskoj se flori navodi ukupno 12 vrsta i podvrsta roda Crocus. Za područje Hrvatske značajnije su još vrste – C. reticulatus Steven ex Adams (= C. variegatus Hoppe et |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2016 str. 69 <-- 69 --> PDF |
Hornsch.), kod koje su gomolji obavijeni grubo mrežastim omotačem, listići perigona su bjelkastoljubičasti, izvana s 3 (–5) tamnoljubičastih pruga. Za floru hrvatske posebno je zanimljiv endemični dalmatinski šafran (C. dalmaticus Vis., = C. reticulatus Asch. et Graebn. var. dalmaticus /Vis./ Herb.) u kojega gomolji sadrže fino mrežasti omotač, a listovi perigona su plavo-ljubičasti. Javlja se na kamenjarskim pašnjacima i termofilnim šumama i šikarama hrasta medunca. Često se u cvjetnoj fazi šafrani (Crocus spp.) zamjenjuju s izuzetno otrovnim mrazovcima (Colchicum spp.), a razlika je u tome što se šafrani javljaju u rano proljeće (rijetki su jesenski), a mrazovci cvjetaju u jesen (8–10. mjesec). Osnovna je razlika što mrazovci nikada nemaju listove za vrijeme cvjetanja, a tobolci im se javljaju tek sljedećega proljeća. ČEŠLJUGAR – PTICA 2016. GODINE Alojzije Frković Kao tek stasali zaljubljenik i sakupljač poštanskih maraka, dobro se sjećam filatelističkog serijala FAUNA VIII bivše državne zajednice posvećenog najljepšim vrstama ptica iz velike porodice zeba (Fringillidae). Niz se sastojao od ukupno šest maraka, od kojih je prva, najniže nominalne vrijednosti (0,50 dinara), bila posvećena zimnici maloj (Pyrrhula pyrrhula), gnjezdarici gorskih šuma, čiji se mužjak odlikuje crvenom bojom perja na donjoj strani tijela. Za sve zebe, pa tako i za zimnicu (danas poznatiju kao zimovka) vrijedi pravilo da se pretežito hrane raznim sjemenkama, a da bi došle do hranjive jezgre, poslužit će im njihov kljun koji je u svih zeba izrazito debeo i podešen za mrvljenje tih sjemenki. Druga marka u nizu (1,00 din) bila je posvećena ptici prelijepe boje perja poznatije kao |