DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2016 str. 36     <-- 36 -->        PDF

radovi o ovom štetnom insektu i sporadična pojava u šumskim kulturama uzrok su njegovom zaboravljenom štetnom potencijalu.
Nakon kalamiteta u kulturama od 1887. – 1895. godine (Kurir, 1982) u Europi, ovaj je insekt predmetom proučavanja i izrade mnogobrojnih znanstvenih radova. Od tada do danas povremeno se javljaju kalamiteti koji govore o ogromnim štetama u kulturama smreke, ponekad do te mjere da su uništeni cijeli šumski kompleksi.
Ženke štetnika su dužine 5 do 6 mm, uglavnom su crne, dok su neki dijelovi žućkaste boje (slika 1 – 4). Noge su također uglavnom žućkaste, ali s manjim crnim područjima. Mužjaci su 4 do 5 mm (slika 1 – 4), žućkasti sa crnim područjima dijela čela, tjemena i zadnjeg dijela glave, zatim srednje grudi i gornja strana trbuha. Mužjaci brže lete i pokretljiviji su u prostoru od ženki.
Jaja su neposredno nakon polijeganja staklasto prozirna, sa nježnom elastičnom opnom 0,8-1,2 mm duga i 0,4 – 0,5 mm široka (Holuša, 1999). Tijekom embriogeneze postaju prljavo bijela. Razmnožavanje se odvija gamogenezom i partenogenezom. Ženka polaže 80 do 100 jaja. Iz oplođenih se razvijaju nove ženke, a iz neoplođenih jaja samo mužjaci (Pschorn – Walcher, 1982). Nakon što testerastom legalicom u nježnom tkivu iglice zasiječe uzdužni zarez, ženka u njega utisne jaje do polovine njegove širine. Na jednoj iglici nalazi se samo jedno jaje, dok ih u izbojku može biti i do 15, najčešće 4 – 6 (slika 5 i 6).
Larve građom liče na gusjenice leptira, pa se nazivaju pagusjenice (imaju 7 pari lažnih trbušnih nogu). Tijelo im je crvoliko, valjkasto izduženo, uglavnom golo prema zadnjem kraju nešto suženo. U početku su svijetlozelene, skoro prozirne a kasnije zelene kao i iglice kojima se hrane. Na bočnim stranama sa tamnozelenim bradavičastim ispupčenjima koja nose grupice svijetlih dlačica. Glava je svijetložuta do crvenkasta, sa upadljivo crnim bočnim očima. Na glavi se nalazi jedno tačkasto oko. Prsne noge su svijetlije od tijela, staklasto su prozirne. Na trbuhu je sedam pari lažnih zelenkastih nogu, raspoređenih na 2. – 7. i 10. segmentu (slika 7 i 8). U toku razvoja larva prolazi kroz četiri (mužjaci) odnosno pet (ženke) larvalnih stadija (Lorenz – Kraus, 1957.). Hrane se isključivo mladim iglicama svibanjskih izbojaka. Po završetku ishrane larva pada u stelju ispod stabala, gdje plitko u zemljištu ispreda sklonište – pergamentirani kokon. U njemu se prvo presvuče u eonmfu i tako prezimi, a onda u pronimfu koja se potom preobrazi u lutku.