DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2016 str. 71 <-- 71 --> PDF |
šumama, povezanosti znanosti i potencijalu za povećanje učinkovitosti i kreativnosti u šumarstvu, svjedoci smo, da uslijed „prokletstva resursa“ drvno prerađivačka industrija Hrvatske značajno zaostaje u razvoju prema razvijenim zemljama EU i svijeta. Problem „prokletstva resursa“ kod šumskih resursa Hrvatske datira još od polovice prošlog stoljeća i direktno je utjecalo i utječe na razvoj drvno prerađivačke industrije Hrvatske. U istom tom razdoblju, koristeći vlastitu pamet i kulturu rada bliže i dalje zemlje u okruženju, dijelom i na uvozu šumskih sortimenata i poluproizvoda u niskoj fazi primarne prerade i iz Hrvatske, razvijaju svoju drvno prerađivačku i komplementarnu industriju. Naime od ukupne godišnje količine proizvodnje i uvezenih šumskih sortimenata raznih vrsta drva u Hrvatskoj, izvoz trupaca za proizvodnju furnira i primarnu preradu, piljene građe i elemenata pa i biomase preračunato u trupce kroz zadnjih pet godina ima veći udio od 65 %. Umjesto tako visokog udjela izvoza domaćeg resursa logično bi bilo da se radi blizine sirovine isti koristiti za dalju preradu u Hrvatskoj i to što bliže šumskim sastojinama, koristeći tako rentu položaja. Tržišnom cijenom sirovine koja ne podnaša visoke transportne troškove, treba smanjiti izvoz trupaca i proizvoda primarne prerade te stvarati preduvjete za razvoj domaćeg tržišta piljene građe. Relativno davne 2005. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva od Šumarskog fakulteta naručilo je studiju pod nazivom „Nacionalna bilanca drvne sirovine s projektom burze piljene građe i elemenata“. Studija je među ostalim preporučila da se izradi projekt osnivanja robne burze piljene građe i elemenata, koja kao trgovačko društvo može biti logističko distribucijski centar. Najme u EU proizvođači finalnih proizvoda od masivnog drva ne trebaju trupce već prema vlastitom dizajnu uz razvijenu podjelu rada i specijalizacija trebaju moći iz kritične mase koju osigurava drvno-logistički centar na vrijeme dobaviti suhu piljenu građu iz koje mogu uz optimalno iskorištenje proizvoditi dijelove namještaja. Od proizvođača dijelova u zadnjoj fazi sklapanju se i površinski obrađuju gotovi proizvodi i prodaju za domaće i svjetsko tržište. Unatoč te preporuke od 2005. tada Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva iz čijeg naziva je u međuvremenu brisano i šumarstvo (za drvno prerađivačku industriju se do danas ne zna koje je njihovo matično ministarstvo), do danas izvoz piljene građe i elemenata raste. Tako na primjer u 2014. izvoz u C 16 (Prerada drva i proizvoda od drva i pluta, osim namještaja; proizvodnja proizvoda od slame i pletarskih materijali) iznosio 2,865 milijardi kuna. U tom iznosu vrijednost piljene građe, elemenata imala je udio 56 % ili 1,604 milijardi kuna. Proizvodi u višem stupnju obrade (drveni pragovi, parket, podne obloge, građevinska stolarija, drvene kuće s proizvodima od slame i pletarskih materijala) iz C 16 imali su udio od svega 44 %. Količine izvoza piljene građe, elemenata preračunato u trupce uz izvoz samih trupaca i drugih šumskih sortimenata te biomase prelaze 65 %. Iz neznanja ili radi utjecaja raznih interesnih skupina, Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo gospodarstva i obrta, malog i srednjeg poduzetništva, Hrvatska gospodarska komora i Hrvatski drvni klaster, još uvijek smatraju da se s pismom razumijevanja, višegodišnjim i godišnjim ugovorima s dogovorenim uvjetima „prodaje“ šumskih sortimenata od strane Hrvatskih šuma d.o.o. u drvno prerađivačkoj industriji potiče proizvodnja proizvoda u višoj fazi prerade s novo dodanom vrijednošću. Primjena nekakvih povjerljivih faktora u pismu razumijevanja između Hrvatskih šuma d.o.o. u drvno prerađivačke industrije od strane manje grupe, obavlja neodgovornu raspodjelu šumskih sortimenata. Bez obzira što je u Ustav RH upisano da smo mi država s tržnom ekonomijom i članica zajedničkog tržišta EU, takav način bliži je dogovornoj ekonomiji i korupciji nego zakonu ponude i potražnje. Takvom dogovornom ekonomijom, šume kao vrijedan obnovljivi društveni resurs (procjena sa svim funkcijama cca 48 milijardi €) uz održivo gospodarenje u komercijalnom smislu, nije društveno korisna već koristi manjoj grupi građana, što je već davno poznato u društvu, za „zakonito“i kriminalno bogaćenje. Takvo poslovanje između šumarstva i drvno prerađivačke industrije na ovim prostorima ima neslavnu tradiciju već više od 70 godina i to od kada je ukinuto tržište šumskih sortimenata i uvedeni različiti oblici „dogovorne ekonomije“ popraćeni s različitim elementima korupcije, što je na žalost još uvijek prisutno do danas. Radi takvog nedostatka tržišta sirovine, poduzetnici malih primarnih kapaciteta u Hrvatskoj koji su u velikom broju slučajeva blizu šuma (manji transportni troškovi i emisije CO2), istu sirovinu od „Hrvatskih šuma“ d.o.o. plaćaju 30 do 40 % više od tako zvanih „finalista“. Na taj način su prisiljeni na kupnju trupaca koji se i pridobivaju na crno (procjena eksperata je da je crno tržište šumskih sortimenata na godišnjoj razini u Hrvatskoj min. veličine 500.000 m3). Uz to u 2013. legalno je izvezeno oko 395.000 m3 trupaca viših klasa, a uvezeno svega oko 3.400 m3. Bez djelovanja zakona ponude i potražnje uz raspodjelu šumskih sortimenata na rubu Zakona u Hrvatsku je instalirano duplo više kapaciteta primarne prerade od mogućnosti nabave sirovine. Uz to pretežni broj kapaciteta primarne prerade loše je tehnološki opremljenih. Inače |