DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2016 str. 77     <-- 77 -->        PDF

lječilište za alergijske bolesti. U okviru ovog poglavlja opisana je šuma crnike na Glavotoku, park-šuma Komrčar na Rabu, šuma Dundo unutar poluotoka Kalifront, koju autor ocjenjuje kao jednu od najljepših i najočuvanijih šuma hrasta crnike na Sredozemlju.
Kanjonski efekt doline Rječine
Posebno mjesto u knjizi ima poglavlje Priobalje u kojem je opisano više značajnih lokaliteta, poput triju perivoja u Opatiji: perivoja Angiolina, čiji početak datira daleke 1844. kada je riječki patricij Higinio Scarpa podigao ljetnikovac, vilu Angiolinu, perivoj Margarita i perivoj sv. Jakova unutar kojega se nalazi spomenuti umjetnički paviljon. Kanjonu i dolini Rječine, kao području ekološke mreže Natura 2000, dana je odgovarajuća pozornost. Ne bez razloga. Naime, tu je u okviru tzv. „kanjonskog efekta“ do sada evidentirano i determinirano 1190 vrsta biljaka, papratnjača i sjemenjača, što je velik broj vrsta na tako razmjerno malom području. U ovom poglavlju posebnu pozornost čitatelja zaokuplja predstavljanje lokaliteta Gornje Jelenje prema Platku, Krmpotsko, padine Velog vrha, Pleteno iznad Novog Vinodolskog i dr. Kako knjiga sadrži pregršt interesantnosti manje poznatih široj javnosti, spomenut ćemo samo visinski travnjak Pleteno, na kojem je, ističu autori, utvrđena nazočnost jedne od najugroženije vrste mrava iz roda Myemica, koja se nalazi na IUCN-ovoj listi najugroženijih životinjskih vrsta. No, prava zanimljivost vezana uz tu vrstu mrava je leptir plavac (Macudinea rebeli)), koji se upušta u zanimljiv odnos s tim mravom. Naime, gusjenice tog leptira s mravima žive u parazitsko-simbiotskom odnosu, što će reći da obje vrste imaju od tog odnosa korist. Prostor nam ne dozvoljava da taj fenomen podrobnije obrazložimo.
Kanjon Velike Belice uvršten u EU Direktivu o staništima
Slijedi četvrto, čitateljima našeg staleškog glasila, najinteresantnije područje. Riječ je o gorskom zaleđu Županije, opisanom pod nazivom Gorje, obima 174 stranice i s opisanih 28 lokaliteta. Uz već dobro nam znane opise jedinog nam strogog prirodnog rezervata Primorsko-goranske županije – Bijele i Samarske stijene, Učku i Ćićariju, Risnjak, Japlenški vrh, Vražji prolaz i Zeleni vir, Bjelolasicu, Matić poljanu, Gumance, izvor Kupe i dr., ima tu pomno opisanih manje poznatih lokaliteta poput Velike i Male Belice u kanjonskom dijelu Kupe, potoka Gerovčica, perivoja uz dvorac u Severinu na Kupi i mnogih drugih. Obje Belice, Velika i Mala, rijetke su očuvane hidrološke pojave izdašne vodom, od kojih je za Malu Belicu znanstveno potvrđena veza njena toka s ponorom Lokvarka i onim u Delnicama. Stanišni tip aluvijalnih šuma s crnom johom i gorskim javorom (Alno-Padion) fragmentarno zastupljen u kanjonu Velike Belice, zbog rijetkosti i ugroženosti, uvršten je u EU Direktivu o staništima, zbog čega je dolina rječice uvrštena u ekološku mrežu Natura 2000. U knjizi se našao detaljan opis manje nam poznatog izvora Gerovčica, čije vode gromadno izbijaju niz okomite stijene tik zaselka Zamost, a koja se nakon kratkog toka ulijeva u Čabranku. Gerovčica je stanište ugrožene vrste potočnog raka (Austropotamobius torrentium) , pa je njezin vodotok također uvršten u ekološku mrežu Natura 2000. Ne spominjući posebno Bjelolasicu – „krov“ Gorskog kotara (1534 m), valja pripomenuti da je taj masiv od posebne važnosti za očuvanje planinskog kotrljana (Eryngium alpinum), kojemu je upravo tu najgušća populacija. U potpisu slike kotrljana stoji da je „riječ o iznimno rijetkoj biljci koja je zbog privlačnog izgleda često na meti neupućenih planinara“.
Peto poglavlje knjige posvećeno je Podzemlju, točnije spiljama, jamama i ponorima, kojih na ovom krškom području izgrađenom od topivih stijena ne nedostaje. Neki od tih lokaliteta otvoreni su za javnost, drugi pak zatvoreni i zaštićeni s razlogom. Većina pitke vode na krškom području dolazi upravo iz krških podzemnih izvora! U ovom je poglavlju našla svoje mjesto Zametska pećina, ponor Gotovž, znana nam spilja Lokvarka, spilja u Tomićinoj dragi i druge.
Naslijeđe ne smijemo štititi od ljudi, već ga unaprjeđivati
I na kraju Pogled u budućnost, kao završno poglavlje knjige iz pera doc. dr. sc. Koraljke Vahtar Jurković, pročelnice Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije. Izdvojili smo sljedeću njenu misao: „Nasljeđe ne smije biti samo spomenik prošlosti, zaštićeni objekt, već aktivan čimbenik - kreativan subjekt suvremenog života te kulturnog, društvenog, gospodarskog i prostornog razvoja zajednice“. Ili pojednostavljeno, kako je to rekao akademik Mladen Obad Šćitaroci: „Naslijeđe ne smijemo štititi od ljudi, nego ga treba unaprjeđivati za ljude i buduće naraštaje“.
Uza sve hvale autorima tekstova knjige, ona ne bi bila ni izdaleka „tako čudesno lijepa“ da u njoj nema tako čudesno lijepih, ponovit ćemo još jednom, fotografija krajolika, šuma, šumskog drveća, grmlja, prizemnog rašća, cvijeća, leptira, ptica, životinja…kojima je ilustrirana. Autorstvo potpisuje njih 35, od kojih izdvajamo njih šestero najzastupljenijih: Marko Randić (72 fotografije), Patrik Krstinić (66), Želimir Gržinčić (61), Sunčica Strišković (42), Ivana Rogić (20) i Stanislav Horaček (11). Autori tekstova su: Irena Jurić, Patrik Krstinić, Marko Modrić, Marko Randić, Ivana Rogić, Sunčica Strišković i Sonja Šišić. Grafičko uređenje i grafičku pripremu potpisuje Tempora Rijeka, a tisak AKD d.o.o. Zagreb.