DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2016 str. 89     <-- 89 -->        PDF

slavonskoga šumarskoga družtva, obdržanoj u glavnom gradu Zagrebu 11. rujna 1887.
U broju 12/1887. u Izjavi uredničtva povodom svršetka XI. tečaja:
Povodom ovim smatramo si za dužnost sjetiti se naših vriednih sustručara i prijatelja, koji nas pomno pratiše i podupiraše u našem radu oko unapredjivanja naše liepe zelene grane tečajem ove godine, a naročito zahvaliti se njim na podpori, koju nam pružiše, doprinesav bud u člancih i strukovnih razpravah, bud u raznih viestih i inih crticah mnogo poučna i zanimiva na korist naše strukovne zajednice. Medju ostalim pomagaše nas tečajem ove godine sliedeća p. n. gospoda:... Kuzma Julijo, nadšumar kod kr. šumarskoga ravnateljstva u Zagrebu....
U broju 4/1888 saznajemo da je g. Julio Kuzma član od 1885. godine. (to smo saznali i iz članske iskaznice: članuje od 1885!!!)
U broju 12/1893. ima jedna zgodna reklama:
Mjerila za mjerenje stabalja. Stolari braća Kovačević u Zagrebu, Preradovićeva ulica br. 43. preporučuju p. n. gg.: šumoposjednikom, šumskom činovnišitvu, drvotržcima i šumskim upravam državnih imovinskih i privatnih šuma, mjerila (Messkluppen) za mjerenje stabala i od istoga proizvedene robe, a ista su izradjena po najrabljivijem sustavu pokojnoga kr. šumarskoga nadsavjetnika Dragutina Wagnera i mjerila za kubiciranje stojećih bukava, kako ih je upriličio kr. državni nadšumar Julio Kuzma.
Mjerila izradjuju se iz posve suhe čvrste mlade jasenovine solidno i ukusno u dva oblika.
U članku Šumarske viesti sa milenijske izložbe u Budimpešti nalazimo na crticu:
... Penjući se lievim stepenicama nailaziš na vrlo interesantnu sliku, koju je izradio šumarnik g. Kuzma. Ova slika daje naputak i objašnenje za mjerenje i ocienu bukovih stabala uzrastlih na brežuljastim šumama kraljevine Hrvatske.
Tome nasuprot na desnim stepenicama vidi se druga slika g. Kuzme u kojoj se predočava uzrast stabala u prašumama gorskog krševitog kotara. I jedna i druga slika veoma je poučna, te bi bilo vriedno da se u našem listu predoči i potanje objasni (ŠL 7/1896).
Dne 26. veljače 1899. nalazimo ga na proslavi 40-godišnjice službovanja gg. šumarskog savjetnika H. Grunda i nadšumara F. Tvrznika. (ŠL 4/1899)
I vjerojatno najvažnije otkriće – u broju 8/1906 nalazimo ga na pokopu Josipa Kozarca u Vinkovcima:
Mrtvo tijelo neprežaljenoga pokojnika preneseno je u Vinkovce, te tamo na dne 23. kolovoza u jutro, uz svestrano saučešće i zaslužene počasti svečanim načinom pokopano. Hrvatsko slavonsko šumarsko družtvo zastupao je pri tom član upravnoga odbora družtva kr. državni šumarski savjetnik g. Julije Kuzma. — Bila pokojniku vječna slava i harna uspomena, toli od strane hrvatskih šumara kao i sveg hrvatskog naroda.
I svakako – sram nas bilo što ga nismo imali u Imeniku: Julio Kuzma bio je i dopredsjednik HŠD čak je i predsjedao jednom Skupštinom. U broju 11-12/1908. nalazimo izvještaj sa sjednice Skupštine HŠD iz kojega se to vidi: Nakon toga priobćio je predsjedatelj (g. Kesterčanek) da mu slabo zdravlje ne dopušta da i nadalje predsijeda ovoj skupštini, te je u povodu toga umolio II. podpredsjednika p. u. g. Julija Kuzmu, kr. drž. šumarskog savjetnika, da bi preuzeo predsjedništvo.
Eto, jednim brzim pregledom postojeće dokumentacije vrlo brzo smo locirali g. Julija Kuzmu, naravno, odmah ga i uvrstili u Imenik hrvatskih šumara. Ali tu još nije kraj istraživanjima i iznenađenjima.
Pretraživač je na ime „KUZMA“ u digitalnoj biblioteci locirao knjigu: KUZMA GYULA: A SZLAVÓNIAI TÖLGYESEKRŐL; SZÉKELY ÉS ILLÉS KÖNYVNYÖMÜ´ÁJÁ, UNGVAR 1911.
Ne moramo napominjati da nitko nije ni pretpostavio da je ovu knjigu napisao „naš čovjek“, a niti da se uopće radi o slavonskim hrasticima. Da, autor je upravo naš Kuzma i to je knjiga o slavonskim hrastovima izdana u Mađarskoj i na mađarskom jeziku, tako da je zbog jezične barijere ranije nismo ni primijetili.
I sad, ako uzmemo njegovo pisanje o mađarskom šumarstvu 1886., pa aktivno sudjelovanje na Milenijskoj izložbi u Budimpešti, pa i knjigu u Mađarskoj i na mađarskom, više i nije tako čudno da je i njegova članska iskaznica pronađena u Mađarskoj. Očito je naš Đula poznavao mađarski jezik, kretao se u mađarskim šumarskim krugovima – možda i živio (i umro?) u Mađarskoj. U to vrijeme Monarhije to ne bi bilo ništa čudno ni neobično.
Na kraju, napominjemo da je ovo samo jedno ad-hoc istraživanje s povodom – o jednom čovjeku, uglednom i vrijednom šumaru, o kojemu nismo znali gotovo ništa, a toliko toga je zapravo napisano i pohranjeno u našoj dokumentaciji. Naravno da ima još građe i o g. Kuzmi, ali i o brojnim drugim zanimljivim našim predčasnicima koji nisu bili te sreće da se o njima piše.
Pozivamo čitatelje da nam svakako dojave postojanje možebitnih drugih dokumenata – članskih iskaznica, a posebno bi voljeli vidjeti spominjanu povelju HŠD iz 1884. Također nas zanimaju nove činjenice o Juliju Kuzmi, ali i o drugim hrvatskim šumarima koji zaslužuju da budu u Imeniku, a tamo sticajem okolnosti nisu. Hvala.