DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2016 str. 90     <-- 90 -->        PDF

LUGARNICA BAŠKE OŠTARIJE
Ivan Milinović
U Karlovcu je 1765. godine održana sjednica mješovitog povjerenstva Generalata Karlovac o rasporedu šumara i lugara. U dijelu zapisnika piše. 1: Glede razmještaja šumara i lugara na temelju raspoložbe Waldmeistera Franzonija, da se od trojice uzetih šumara postavi jedan za šume cijele Ličke pukovnije i to u njihovom središtu, u Oštarijama na karlobaškoj cesti.1
Odgovor na realizaciju odluke Generalata iziskuje analizu nekoliko povijesnih, geografskih i klimatskih uvjeta koji su utjecali na naseljavanje i razvoj šumarstva u Oštarijama: „Do sada nije poznato u usmenoj predaji niti je zapisano da je u predjelima Baških Oštarija i njihove okolice postojalo kakvo antičko ili srednjovjekovno naselje ili barem gradina.“2
Oštarijskim poljem sa surovom i hirovitom klimom, bogatom pitkom i zdravom vodom prolazio je od davnine karavanski put. Kolone Bunjevaca koje su protjerivale osmanlijske prethodnice prolazile su 1688. i 1689. godine i na tom putu osvajali Brušane, utvrdu Lički Novi te nastavljali osvajanje srednje Like i svojih budućih ognjišta.
Nakon 150 godina osmanlijske okupacije Lika je ostala spaljena i neplodna zemlja, a Bag (Karlobag), nekad razvijena pretovarna rimska luka (SKRISSA) i Baško podgorje, razoreno. Pola stoljeća kasnije započela je izgradnja prve prekovelebitske ceste „Karolina“ 1730. – 1735. godine. Na katastarskoj mapi Hrvatskog državnog arhiva iz tog razdoblja „Gemeinde, OŠTARA, Lika, Otočaner Distrikte“ prikazano je Oštarijsko polje. Trasa Karoline ide južno od potoka Ljubice. Na zapadu (današnje Stupačinovo) ucrtano je šest (6) obiteljskih kuća, a između potoka Ljubice i Karoline veći objekt koji je korišten pri izgradnji i rekonstrukciji Karoline (nije ucrtan u kasnijim kartama). Katastarska karta Karoline.
Austro-ugarski car Josip II bio je u posjetu i obilasku Hrvatske 1783. godine drugi put. Karolinom je prešao Velebit s ciljem da se upozna s kvalitetom prometnih putova prema moru. Sljedeće godine započela je obnova Karoline i trajala od 1784. do 1786. godine. Dobila je novo ime „Terezijana“. Kroz Oštarije, trasa Terezijane prelazi potok Ljubicu, ulazi u središnji dio oštarijskog polja, drugi put prelazi potok Ljubicu i izlazi na Stara vrata „Kubus“. To je trasa i današnje ceste kroz Baške Oštarije, Katastarska karta Terezijane. Za vrijeme posjete Josipa II Karlobagu, Karlobažani su izrazili želju da se približe vojnoj granici.3 U isto vrijeme, Gospić se razvijao kao središnji grad Like, a zahvaljujući zemljopisnom položaju, postat će stožerni grad Ličke graničarske pukovnije. Slijed kasnijih događaja navodi nas na pretpostavku da je to bilo vrijeme kada se razmatralo upravljanje šumama sjevernog Velebita iz šumarije Gospić, a južnog Velebita iz šumarije Karlobag.
Na osnovi iskustava pri gradnji Karoline, kada nije izgrađena niti jedna kuća, država početkom 18. stoljeća gradi prve zidane kuće od kamena i prisilno u njih useljava obitelji iz Podgorja.
Prvi podaci o broju žitelja u ovim predjelima potječu iz „Topografije karlovačke vojne krajine“ Franza Juliusa Frasa, tiskane u Zagrebu 1835. godine. Oštarija, nekadašnja poštanska postaja na Velebitu, između Gospića i Karlobaga, selo s katoličkom župnom crkvom izgrađenom 1826. godine, sa 14 ognjišta i 85 žitelja. Iz tog razdoblja potječu prve državne zgrade u Baškim Oštarijama i okolici; crkva sa župnim stanom, škola sa stanom za učitelja, kasnije lugarnica karlobaške šumarije.4
Lugarnica u Oštarijama ucrtana je u Gruntovnim mapama Hrvatskog državnog arhiva „Baške Oštarije“, „Šumske gruntovne mape obćine OŠTARIJE ŽUPANIJA LIČKO KRBAVSKA za godinu 1875. i mapu za godinu 1897. Lugarnica je ucrtana u „izvod iz katastarskog plana“ Područni ured za katastar Gospić 1907.godine (Kat. čest. 171 okućnica, lugarnica i pomoćna zgrada kat. čest. 172)
Katastarska karta Oštarije iz 1875. god. – Terezijana 1876. god. (skenirati samo malo prošireno izvan okvira da se vidi oznaka Oštarije).
Na fotografiji br.1 je obitelj lugara Bože Milinovića pred lugarnicom u Oštarijama (snimljeno 1930. godine, iz obiteljskog albuma). prema izgledu objekta lugarnice možemo procijeniti starost oko 70 – 80 godina.