DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 10     <-- 10 -->        PDF

te navodi što se smatra pod tim funkcijama. Ovaj zakon je prijeloman i u pokušaju da se uspostavi sustav boljega gospodarenja šumama na kršu, koje su nakon ukidanja Fonda za unapređenje šumarstva 1955. godine potpuno zanemarene i prepuštene degradaciji (Ivančević i Piškorić, 1986). Smatralo se da su baš te šume one kojima je glavna uloga osiguravanje općekorisnih funkcija šuma. Zakon je predvidio organizaciju takvog sustava i način da se osiguraju sredstva za obnovu šuma, pošumljavanje i protupožarnu zaštitu na kršu. Bili su to počeci onoga što danas nazivamo Naknadom za općekorisne funkcije šuma. Ipak, provedba nije napredovala kako je planirano, te su kraj 1970-ih i početak 1980-ih obilježeni brojnim raspravama i člancima u znanstvenim i stručnim krugovima o problemima vezanim za provedbu (Krnjak, 1977; Krnjak, 1979; Tomašević, 1979; Ivančević, 1983; Ivančević i Piškorić, 1986). Donesen je i novi Zakon o šumama (NN 54/1983), ali sustav osiguranja sredstava za općekorisne funkcije šuma na kršu nije u potpunosti zaživio onako kako je planirano još 1977. godine (Ivančević i Piškorić, 1986).
Početkom 1990-ih prijedlozi vrednovanja općekorisnih funkcija šuma i uspostave sustava naplate naknade kojima bi se sufinanciralo njihovo pružanje dobili su novi zamah (Prpić, 1992; Vuletić et al., 2010). Tako je Zakonom o šumama (NN 52/1990, čl. 70) propisano obvezno plaćanje naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma za sve pravne i fizičke osobe koje obavljaju privrednu djelatnost u RH, a sustav vrednovanja, ili bolje rečeno procjene općekorisnih funkcija šuma donesen je u Pravilniku za uređivanje šuma (NN 52/1994). Propisana Naknada iznosila je 0,07% ukupnog prihoda gospodarskog subjekta. Nakon toga Naknada je doživjela niz promjena u dijelu koji se odnosi na obveznike plaćanja i propisani postotak (Vuletić et al., 2010; Zakon o šumama 140/2005, 82/06, 80/2010, 25/2012, 68/2012 – Odluka i rješenje Ustavnog suda RH broj: U-I-1408/2010 i dr. od 29. svibnja 2012). Promjene su posljedično proizvele i niz rasprava u stručnim krugovima (Uredništvo Šumarskog lista 2011, 2013; Tarnaj, 2012; Delač, 2013) i medijima (Barilar i Radusinović, 2013; Marić, 2013; Vukadinović, 2014; Poslovni dnevnik, 2013, 2014, 2015).
S druge strane začuđujuće je oskudan broj recentnih znanstvenih radova autora iz Hrvatske koji se bave ovom problematikom, a svakako je to u nesrazmjeru s važnosti općekorisnih funkcija i Naknade za njihovo osiguravanje. Stavovi o općekorisnim funkcijama šuma i njihovoj važnosti za građane, korištenju nedrvnih šumskih proizvoda i usluga te spremnost građana, uključujući i privatne šumoposjednike, na njihovu primjenu za pokretanje poduzetništva, tema su dva članka nastala kao rezultat znanstveno-istraživačkih projekata provedenih na Petrovoj gori i u Gospiću (Vuletić et al., 2009, 2011). Vuletić i dr. (2010) donose opsežan pregled vezan za zakonodavni okvir i plaćanje naknade za općekorisne funkcije šuma, probleme oko provedbe plaćanja, strukturu namjenskog utroška prikupljenih sredstava, kao i stavove obveznika plaćanja o Naknadi. Iako anketa obveznika plaćanja nije bila reprezentivna, inicijalni rezultati pokazuju da obveznici plaćanja znaju da plaćaju Naknadu, ali uglavnom ne znaju ili vrlo površno znaju njenu namjenu. Također, ne dobivaju povratnu informaciju o količini prikupljenog i utrošenog novca prema namjenama propisanim zakonom. S druge strane šumarski sektor smatra da je Naknada ionako premalena te da smanjenje iznosa Naknade ugrožava provedbu aktivnosti kojima ona služi.
Nešto je veća skupina radova koji se bave problematikom vrednovanja općekorisnih funkcija šuma. Tako uz već navedeni sustav procjene i ocjene općekorisnih funkcija šuma (Prpić, 1992) koji je ušao i u Pravilnik o uređivanju šuma (NN 54/1994) tu je i još nekoliko radova i studija koje se bavi isključivo turističko-rekreativnom funkcijom (Krznar et al., 2000; Horak et al., 2001; Tišma et al., 2002; Vuletić, 2002; Vuletić et al., 2006). Tako primjerice Krzar i dr. (2000) predlažu metodologiju vrednovanja turističko-rekreacijskih usluga šuma, a Tišma i dr. (2002) analiziraju turističku funkciju goranskih šuma metodom putnih troškova. Rezultati su služili kao ulaz za analizu troškova i koristi, čime se htjela pokazati opravdanost i dugoročna isplativost ulaganja u sanaciju najoštećenijih područja (Tišma et al., 2002). Osim turističko-rekreativne funkcije manji broj istraživanja bavi se vrednovanjem svih općekorisnih funkcija šuma, pa tako Sabadi i dr. (2005) računaju ukupnu ekonomsku vrijednost mediteranskih šuma, dok Krpina i dr. (2014) procjenjuju vrijednost općekorisnih funkcija šuma u Zadarskoj županiji. Kako je turizam važna gospodarska grana u Hrvatskoj, značaj ovih istraživanja je u činjenici da dokazuju koliko šume doprinose doživljaju posjetitelja, odnosno ukupnom turističkom proizvodu. Zbog rastućeg broja ljudi koji žive u urbanim sredinama, vrednovanje urbanih šuma, tj. šuma u i oko gradova te ostaloga gradskog zelenila, sve više dobiva na važnosti, posebice kao argument za pojačano ulaganje u urbane šume i zelenu infrastrukturu. Nažalost, uočen je nedostatak takvih istraživanja u Hrvatskoj (Krajter Ostoić et al., 2013).
Na osnovi pregleda dosadašnje literature koja se bavi općekorisnim funkcijama šuma u Hrvatskoj, zaključujemo da se nedovoljno istraživanja bavi stavovima i percepcijom građana. S druge strane o njihovom stavovima i informiranosti o toj problematici ovisi i podrška šumarskom sektoru u nastojanjima da osiguraju te funkcije, koristeći koristeći se pritom i instrumentima šumarske politike kao što je Naknada. Iako do sada nije bilo takvih istraživanja, smatramo da bi veća informiranost građana o općekorisnim funkcijama šuma i načinu njihova osiguravanja dovela do veće podrške javnosti šumarskom sektoru, pa i u pitanjima koja se odnose na izdvajanje financijskih sredstava koja se u posljednje vrijeme sve više dovode u pitanje. U stranoj literaturi nalazimo različite pristupe plaćanju, ovisno o tome radi li se o uspostavi plaćanja za okolišne usluge šume za veće područje (Farley et al., 2010; Koellner et al., 2011; Zbiden i