DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 107     <-- 107 -->        PDF

ovaj otvoreni prostor nastao je posljedicom bombardiranja Splita savezničkih zrakoplova u jutarnjim satima 1944.god., jer su se u luci nalazili njemački ratni brodovi. Baš uz jugoistočne zidove bila je središnja tržnica grada, pa su smrtno stradali brojni nedužni građani na njoj i u tom prostoru palače. Zatim smo prošetali hodnikom uzduž dijela južnog zida palače nazivom Kriptokortik, koji je služio kao ugodna šetnica od istočne do krajnje zapadne kule u duljini od 215 m s mnogobrojnim prozorima i raskošnim pogledom na splitsku luku, palme, more i otoke.
Nakon pregleda južnog dijela palače prišli smo istočnom dijelu, nedaleko istočnog portala „Srebrenih vrata“ ulaza u palaču od kojih prema zapadu do „Željeznih vrata“ vodi glavna ulica Dekuman i dijeli palaču po površini na dva jednaka dijela. U južnoj polovini bili su najvažniji rezidencijalni sadržaji: carev stan s kultnim sadržajima palače, svečana pristupna dvorana – Vestibul središnjem trgu – Peristil s Mauzelejem, hramovi posvećeni bogu Jupiteru, božici Kibeli i Veneri. Sjeverna polovina palače bila je podijeljena glavnom ulicom Kardo, smjerom od Peristila do sjevernih vrata glavnog ulaza u palaču imenom „Zlatna vrata“.
Na tom dijelu nalazile su se dvije velike pravokutne zgrade omeđene ulicama i trijemovima za smještaj vojske i carske tjelesne straže, vojne radionice, skladišta i dr. Na rimskoj ulici Kardo uz pojašnjenja vodičke o prostornom uređenju palače, a nalazeći se pred zaleđem crkve sv. Filipa, autor ovoga teksta „dodatno je pojasnio“ kolegama da se u uličici (kali) pored nje na „pjaceti“ Grgura Ninskog br.7 rodio prije 79 godina, koliko je njemu poznato, jedini splitski „carski šumar“, odnosno on, na što su primijetili splitski kolege da je Getanin. Naime, svi stanovnici unutar zidina osim plemića, a živjeli su u palači kao u getu, imali su podrugljiv naziv „getanin“. Nije mu pomogla obrana da mu korijeni sežu još u 18. stoljeće iz obitelji Radetzky i pratećih mu Strauss marša i valcera.
Dospjeli smo do raskrižja glavnih i razdijelnih rimskih ulica Dekuman i Kardo, gdje nam je akademik Igor Anić na kamenom pločniku pokazao uklesan križić koji je bio ishodišna točka i služila kao geodetska podloga za određivanje temeljnih smjerova prilikom izgradnje palače. Tadašnji mjernici posebnim spravama određivali su smjerove i precizne izmjere površina za građenje. Južno od tog raskrižja nalazi se Peristil (Slika 2.), predulaz u Dioklacijenov stan, najljepši i središnji trg palače uokviren s po šest egipatskih stupova s kapitelima na vrhu na obje strane trga. Na južnoj strani pročelje čini Protiron s ulazom u predvorje između trga i svečanog ulaza s Vestibulom do carevog stana. Vestibul je svečani prostor okruglog oblika s kupolom, gdje je car u svečanim prilikama iz ulaza s Protirona primao počasti svojih podanika. Vestibul danas s okruglim otvorom na kupoli podsjeća na rimski Panteon. Na krovu Protirona ulaza u carske prostore bila je skulpturalna grupe konja koja nije sačuvana. Danas se s podesta s ogradom Protirona točno u podne u turističkoj sezoni pojavljuje car sa suprugom Priskom uz fanfare i osobnu stražu: pozdravljajući svoj puk i goste potpuno ispunjenog trga uzvikujući „Ave cezare!“, tražeći tri puta gromki odgovor nazočnih. Ako mu ne odgovore zadovoljavajući, okreće palac dolje i uz žamor, veselje i proteste to zahtijeva od straže pa slijedi snažan, gromak i bučan njihov odgovor, a on zadovoljan odlazi s Priskom. S istočne strane pred Protironom nalazi se danas izvorna i jedina u cijelosti sačuvana sfinga te jedna jako oštećena pred Jupiterovim hramom, od 12 sfingi koliko ih je bilo u palači. Ostale su uništene prilikom avarsko-slavenskog naleta na palaču.
Uz postament sfinge, stubištem je prilaz u nekadašnji carev oktogonalni Mauzolej, a prije 1700 godina preinačen u katoličku Katedralu biskupa i mučenika sv. Dujma u kojoj se nalazi dio zemnih ostataka njegovog tijela, a preostali dio u Rimu. Iznad Katedrale izdiže se 60 m visoki zvonik, prvi put građen u 13. stoljeću, a temeljito obnovljen od 1890-1906. Zanimljivo je da su na zvoniku ugrađene figure dekorativne namjene ili funkcjonalne simbolike, a jedna nazivom Dragon-zmaj kao „sotonska“ životinja koja u stegnu drži dječaka u protuprirodnom bludu, kao da su graditelji htjeli reći „Sačuvaj nas, Bože nečistih sila!“
Prolazeći Vestibulom nailazeći na omanji trg pred glavnim ulazom u carske svečane odaje, naša Jasenka priredila nam je iznenađenje dočekavši nas sa splitskom Klapom Kambi (Slika 3.), osvajačima nekoliko Porina, a baš su nama šumarima namjenski s posebnim osjećajima otpjevali dvije pjesme. Naime, jedan od njih u sastavu klape, gosp. Mislav Biočina (stric mu Mladen Biočina nekad poznati pjevač