DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 110 <-- 110 --> PDF |
Od prvog postavljanja kipa do današnjih dana, pločnik trga doživio je više performansi. Prvi je osvanuo obojan u crnoj boji, zatim drugi puta u crvenoj, treći prekriven žutim trgovačkim vrećicama Keruma, zatim bizarno smeđim pločicama čokolade i posljednji peti put zelen, pokriven travnatim pokrovom jedne ekološke udruge. Nastavili smo razgledanje grada prolazeći pored ostataka poligonalnih bastiona iz 17. stoljeća koji su zatvarali cjelovito gradsko područje do mora. Bastione su podigli Mlečani u svrhu obrane grada od Turaka, posebice nakon pada Kliške tvrđave pogibijom Petra Kružića i hrabrih Uskoka. Istovremeno radi sigurnosti zazidana su Srebrena i Zlatna vrata. U grad se moglo ući jedino pod nadzorom kroz zapadna Željezna dvojna vrata. Radi kratkoće vremena promaklo mi je kod kapelice blaženog nadbiskupa Arnira izgrađene 1444. godine kolegama pokazati moje „otkriće“ susreta eumediterana i submediterana, stablo u simbiozi suživota crnog jasena i smokve (slika 6.), kojega sam za osobne potrebe determinirao u nešto šaljivoj interpretaciji kao Fraxinus ornus var. carica Sch. Naime iz omanje duplje debla crnog jasena grmoliko izrasta smokva. Dodatak „var. carica“ posvećujem i pripisujem čitano po „Vuku“, carici Priski ženi Dioklecijana. Nastavljajući, dolaskom pred Željezna vrata izašli smo na Narodni trg (Slika 7.) ili kako ga u žargonu građani zovu „Pjaca“. Od njega, naša Jasenka provela je šumare pored Meštrovićevog spomenika Marku Maruliću – ocu hrvatske književnosti na Voćnom trgu, zatim prolazom kroz Mletačka vrata uz kulu na Rivu, gdje smo rastali se s njezinim toplim osmjehom, zahvaljujući joj na ugodno provedenoj povjesnici Splita. Nakon toga požurili smo na Marjan i njegovu povijest kroz koju nas je uz ravnatelja Ustanove Park šume Marjan proveo dr. sc. Vlado Topić. POSJET ČLANOVA UPRAVNOG ODBORA HŠD-A PARK ŠUMI MARJAN Vlado Topić Nakon obilaska i upoznavanja s povijesnim i kulturnim znamenitostima grada Splita i Dioklecijanove palače, članovi Upravnog odbora HŠD-a obišli su 9. travnja 2016. godine i park šumu Marjan, koja svojom ljepotom i prirodnim karakteristikama predstavlja najvrjedniji pejzažni i rekreacijski prostor grada Splita. Na Marjanu nas je dočekao voditelj park šume Marjan gospodin Robert Koharević, dipl. ing., sa svojim stručnim suradnikom dipl. ing. šum. Ivanom Ljubićem koji nam je izrazio dobrodošlicu i zahvalio na dolasku te nas kratko upoznao s Javnom ustanovom koja |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 111 <-- 111 --> PDF |
upravlja park šumom Marjan i uopće problemima upravljanja park šumom. Nakon toga se uključio dr. sc. Vlado Topić koji je Upravni odbor HŠD-a upoznao s prirodnim obilježjima park šume, njezinom poviješću, strukturnim obilježjima i smjernicama uređenja, njege, obnove i zaštite (Slika 1.). U staroj, bogatoj i slavnoj povijesti Splita, Marjan zauzima značajno mjesto. Tragove Rimljana u starom vijeku na Marjanu ne nalazimo samo u njegovom imenu (Margnanus, Murnanus, Marnanus), nego i u imenima raznih lokaliteta primjerice Spinuta (In Spinuti). Na rimskoj karti sačuvanoj u obliku tzv. Tabula Peutingeriana označen je, još prije gradnje Dioklecijanove palače, na rtu Marjana hram Dijane božice lova i put od naselja Spalatum do hrama ad Dianam. To svjedoči da je Marjan tada bio šumovit i najvjerojatnije obrastao bjelogoričnim šumama u kojima je dominirala crnika (Quercus ilex L.). U srednjem vijeku to je bila općinska šuma o kojoj su vodili brigu dvojica izabranih plemića. Veliko vijeće budno je čuvalo u to vrijeme marjansku šumu i vršilo kontrolu sječe drva i ispaše stoke. No za vrijeme turskih ratova, koji su ugrožavali i sam Split, nadzor na marjanskom šumom popušta i slabi, pa se šuma siječe bez reda i kontrole, što dovodi postupno do obešumljavanja i nestanka prirodne vegetacije. Tako je nekada šumovit Marjan postao gol i krševit, o čemu nam svjedoče crteži iz druge polovice 17. i 18. stoljeća. Takav Marjan, lijep ali gol, opjevali su naši pjesnici Luka Botić i Vladimir Nazor. Šumske površine poluotoka Marjan sve su se više degradirale. Od nekada plodnog tla u erozijskim procesima nastala je golet koja se dalje širila i ugrožavala preostale |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 113 <-- 113 --> PDF |
bor (93,7 %). Od ostalih vrsta najzastupljeniji je čempres, ali samo sa 5,3 %. Zastupljenost brucijskog bora, pinije, cedra, crnike, medunca i crnog jasena je zanemariva (0,9 %). Godine 1970. Bilo je u marjanskoj šumi ukupno 115.265 stabala, 1990.godine 78.080, a 2008.godine 64.044, što znači da se u tom 38-godišnjem razdoblju ukupan broj stabala smanjio za 51.221 komada ili za 44 %. To je posljedica prirodnog izlučivanja, osobito u mlađim sastojinama, zatim sanitarnih sječa radi uklanjanja suhih i bolesnih stabala te uzgojnih intervencija. Iz navedenih Osnova i Programa gospodarenja vidljivo je da sadašnja struktura šume ni po sastavu vrsta (monokultura alepskog bora) ni po uzgojnom obliku (jednodobne sastojine) ne odgovara park šumi i nije u skladu s njenom namjenom, pa se predlaže da se buduće gospodarenje usmjeri k njezinoj transformaciji u grupimičnu raznodobnu šumu. Navode se vrste koje bi trebale činiti transformiranu šumu (pretežno četinjače, uz primjesu autohtonih listača), njihov omjer u smjesi, raspored i veličinu grupe, kao i način obnove i mjere njege. POSJET ALKARSKIM DVORIMA U SINJU Porin Schreiber Prema osmišljenom programu boravka na Upravi šuma Podružnice Split 10. travnja posjetili smo Alkarske dvore u Sinju, gdje je nedavno otvoren u njima Alkarski muzej (Slika 2.) povodom 300-te održane Alke od bitke i pobjede nad Turcima iz 1715. godine i oslobađanja sinjskog kraja od okupacije Osmanlija. Kroz Muzej nas je proveo ugodnim i pristupačnim objašnjenjima kustos gosp. Župić. Fascinantno je bilo gledati alkarsku četu s konjima i alkarima u svečanoj odori u prirodnoj veličini (Slika 3.). U njemu je bogata povijesna zbirka eksponata sa suvremenim elektronskim prikazima iz života Sinja i puka sinjske krajine i obrane grada. Ukratko, ako ste u prilici biti blizu Sinja, neizostavno morate posjetiti Alkarske dvore, jer pisanim i verbalnim izričajima nije moguće doživljaj muzejskog prikaza povijesnih zbivanja i zahvale puka Čudotvornoj Gospi Sinjskoj dostatno i slikovito prenijeti. Napustivši Alkarske dvore zaputili smo se u područje šuma i šumskih zemljišta Šumarije Sinj, ponajprije na mjesto pokušaja četničkog zločina rušenja brane u Domovinskom ratu, u okružju šuma crnog bora koje su štitile okolne strme padine jezera od erozije HE Peruča. Unatoč unesenih 10 tona eksploziva od četnika 1993. god. u hodnicima brane i aktiviranja te nastalih povećih šteta na brani, uz Božju pomoć i solidnu izgradnju, brana je spriječila moguću katastrofu nizvodnog područja i stradanje stotine tisuća ljudi i dobara sve do Omiša. Sprječavanju katastrofe pridonio je i jedan časnik postrojbe UN na brani koji je otvorio sigurnosnu klapnu za kontrolirani ispust voda iz jezera. Naravno, svojim iznenadnim napadom i hrabrim jurišem naših branitelja istovremeno su potjerani četnici iz okružja podaleko od brane i mogućeg dohvata njihovog topništva. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 112 <-- 112 --> PDF |
poljoprivredne površine. Degradacija tla i erozijski procesi vjerojatno bi se i dalje nastavili, a posljedice bi bile nesagledive da se već prije stotinu i više godina nisu pojavili ljudi koji su se zabrinuli za to stanje i zbog toga poduzeli određene akcije. Tu treba spomenuti akciju i veliko zalaganje splitskog prirodoslovca prof. Jurja Kolombatovića, koji je bio glavni pokretač pošumljavanja ogoljenog Marjana. On je svoje đake i ostale Splićane znao zainteresirati za Marjan i njegovo ozelenjavanje. Na Kolombatovićevu inicijativu pošumljavanje su dalje posebice propagirali Jakov Grupković i Petar Karaman, a stručno je rukovodio šumarski nadzornik Henrik Fridel. Sustavno pošumljavanje na poluotoku Marjanu započelo je 1884. godine, a ta je aktivnost uzela maha po osnutku Društva za poljepšanje Marjana 1903. godine, pod predsjedništvom prof. Kolombatovića, a zatim dr. Šimuna Tudora. Pošumljavanje je bilo mukotrpno, a zbog velike kamenitosti terena (ljuti krš) obavljeno je tehnikom tzv. guste sadnje, odnosno sadnje velikog broja biljaka po jedinici površine. Pretežito je sađen alepski bor (Pinus halepensis Mill.), uz primjesu piramidalnog i horizontalnog čempresa (Cupressus sempervirens L.) Pojedinačno su u manjim skupinama sađeni brucijski bor (Pinus brutia Ten.), pinija (Pinus pinea L.), atlanski i himalajski cedar (Cedrus atlantica Man. i Cedrus deodara Loud) te crni bor (Pinus nigra Arn.). S pošumljavanjem se započelo na istočnim obroncima i postupno napredovalo prema zapadu, tako da je pred II. svjetski rat pošumljena čitava sjeverna strana poluotoka, u ukupnoj površini od 167 ha. Zbog stalne opasnosti od požara cijela marjanska šuma ograđena je 1926. godine visokom žičanom mrežom. U međuvremenu su po Marjanu izgrađene prometnice, šetne staze, stubišta i vidikovci, pa marjanska šuma postaje za grad Split omiljeno izletište i rekreacijsko područje nemjerljive vrijednosti. Podizanjem raznih znanstvenih ustanova i muzeja, kao Oceanografskog instituta, Hidrometeorološkog opservatorija, Prirodoslovnog muzeja i Zoološkog vrta, Galerije Meštrović, Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, postaje Marjan i područje široke znanstvene djelatnosti. Budući da je Marjan kao prirodni fenomen sa neospornim biološkim odnosno ekološkim, vizualnim, kulturnim i prostornim vrijednostima, jedinstveno prirodno i rekreacijsko područje na srednjem Jadranu proglašen je rješenjem Republičkog Zavoda za zaštitu prirode 1964. godine posebno zaštićenim i kategoriziran kao Rezervat prirodnog predjela- park šuma, s površinom od 347 ha. Park šuma je tada obuhvaćala čitavu sjevernu stranu marjanskog poluotoka, sa istočne i južne strane stambeno naselje Meje i Varoš te zapadne obalu gradske luke i Sustipan. Na temelju Zakona o zaštiti prirode iz 1976. godine kategorizacija posebno zaštićenih objekata prirode nešto je izmijenjena, te se u Registru zaštićenih objekata Marjan sa Sustipanom vodi kao park šuma. Navedena kategorija zaštite zadržana je do danas, ali je površina zaštite na zahtjev Skupštine općine Split 1988. godine umanjena, budući su predjeli Varoš i Meje kao izgrađene i definirane stambene zone stavljene izvan kategorije posebne zaštite. Tako preostala zaštićena površina u kategoriji park šume sada ima površinu od 300 ha. Park šuma Marjan je i jedan od prvih uspješno podignutih šumskih kompleksa umjetnim pošumljavanjem na području eumediteranskog krškog područja. Nažalost, od vremena njezina podizanja pa sve do najnovijih dana s marjanskom šumom se nije stručno gospodarilo, što se negativno odrazilo na njen razvoj. Uviđajući štetne posljedice koje bi daljnje održavanje takvog stanja imalo za šumu, skupina stručnjaka iz Splita predlaže Općini Split, pod čijom se upravom Marjan nalazi, hitnu izradu uređajne osnove. Na osnovi tog prijedloga Skupština općine Split, 1970. godine ugovara izradu uređajne osnove za park šumu Marjan sa Zavodom za istraživanje u šumarstvu Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Osnovu je izradio stručni tim na čelu s prof. dr. D. Klepcom. To je bila prva studija u kojoj je problematika park šume Marjan kompleksno obrađena sa šumarskog stajališta, kao i prva uređajna osnova za šume s posebnom namjenom u eumediteranskom području krša. U osnovi je detaljno analizirano postojeće stanje marjanske flore, te su dane smjernice za održavanje, obnavljanje i čuvanje park šume Marjan. Drugu uređajnu osnovu za park šumu Marjan izradio je 1990. godine stručni tim kojim je rukovodio prof. dr. Š. Meštrović sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu. U ovoj osnovi cijelo područje park šuma Marjan podijeljeno je na gospodarske cjeline, a ne prema uređajnim razredima kako to propisuje Pravilnik o uređivanju šuma. Gospodarske cjeline su: Šume alepskog bora (174 ha), Parkovi (57,6 ha), Botanički vrt i arboretum (30 ha), Zoološki vrt s parkom (9,4 ha) i Javni gradski sadržaj (29,3 ha). Šuma alepskog bora je gospodarska cjelina koja predstavlja uređajni razred u koji su svrstane sve sastojine u kojima prevladava alepski bor. Najnoviji i danas važeći Program gospodarenja za gospodarsku jedinicu Park šumu Marjan izradio je Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a voditelj Programa bio je prof. dr. Ivan Martinić. Ovim programom obuhvaćene su samo šume i šumska zemljišta unutar park šume Marjan bez obzira na vlasništvo. Ukupna površina gospodarske jedinice iznosi 196,24 ha i razdijeljena je na 15 odjela i 41 odsjek. Od ukupne obrasle površine u državnom posjedu je 183,64 ha, a u privatnom 12,60 ha. Drvna zaliha iznosi 22.881 m3 odnosno 130 m3/ha, a prirast iznosi 526 m3, odnosno 3,0 m3/ha. Park šuma Marjan skup je jednodobnih sastojina različite starosti od 50 do 130 godina. Najveći dio marjanske šume čine stare sastojine. Prilikom inventarizacije šume provedene 1970., 1990. i 2008. godine utvrđen je broj stabala i sudjelovanje u smjesi pojedinih vrsta drveća iznad taksacijske granice. U sastavu marjanske šume dominira alepski |