DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Uvod
Introduction
Na biljkama domaćinima iz roda Quercus L. u svijetu je do sada registrirano ukupno 657 vrsta štitastih uši (Hemiptera: Coccomorpha). Na području Palearktičke regije u koju spada i Hrvatska, zabilježene su 153 vrste iz 13 različitih porodica i to kako slijedi: Asterolecaniidae, Beesoniidae, Coccidae, Diaspididae, Eriococcidae, Kermesidae, Kuwaniidae, Lecanodiaspididae, Pseudococcidae, Putoidae, Rhizoecidae, Steingeliidae i Xylococcidae (Ben- Dov i sur., 2015). Štitasta uš Kermes vermilio Planchon 1864 koja je 2014. registrirana kao novi član hrvatske entomofaune, pripada porodici Kermesidae. Porodica Kermesidae u svijetu obuhvaća 148, a u Palearktičkoj regiji 32 vrste. Na području Europe i Mediterana iz roda Kermes Boitard 1828 registrirano je 19 vrsta: Kermes bacciformis Leonardi 1908, K. bekiri Bodenheime 1953, K. biblicus (Bodenheimer 1926), K. bytinskii Sternlicht 1967, K. cordiformis Lindinger 1912, K. corticalis Nasonov 1908, K. echinatus 1953, K. gibbosus Signoret 1874, K. greeni Bodenheimer 1927, K. ilicis (Linnaeus 1758), K. muhlisi Bodenheimer 1941, K. nahalali Bodenheimer 1927, K. quercus (Linnaeus 1758), K. roboris (Fourcroy 1785), K. sadrii Bodenheimer 1953, K. safinazae Ozkok 1941, K. spatulatus Balachowsky 1953, K. vermilio Planchon 1864 i K. williamsi Sternlicht 1972 (Ben-Dov i sur., 2015).
Vrsta K. vermilio pronađena je samo na području Mediteranske regije. Do sada je registrirana u Alžiru, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Maroku, Portugalu, Španjolskoj, Turskoj (Ben-Dov i sur., 2015) i Hrvatskoj. Leonardi (1920) spominje njenu prisutnost u Italiji, Španjolskoj, Francuskoj i Alžiru, još s početka dvadesetoga stoljeća.
U prošlosti, K. vermilio imala je značajnu gospodarsku važnost kao izvor crvenog bojila za tkaninu. U novije vrijeme za tu namjenu koristi se štitasta uš iz porodice Dactylopidae Dactylopius coccus Costa 1829. Dok s jedne strane vrsta K. vermilio može imati koristan učinak u gospodarstvu, s druge strane predstavlja gospodarski važnog štetnika, koji može u potpunosti uništiti biljku domaćina. Iako se dugo vremena ova vrsta javljala samo sporadično, 1987. u Italiji su registrirani napadi vrlo jakog intenziteta u urbanim sredinama, gdje je došlo do masovnog propadanja Q. ilex (Marotta i sur., 1999). Od tada do danas u Mediteranskoj regiji javljaju se napadi jakog intenziteta ove štitaste uši.
Materijali i metode - Materials and methods
Temeljitim pregledom dostupne literature objedinjeni su podaci faunističkih istraživanja štitastih uši provedenih u Hrvatskoj. Korišteni su publicirani podaci dosadašnjih faunističkih istraživanja sljedećih autora: Balachowsky (1950), Kostarab & Kozár (1988), Kovačević, (1961), Kozár (1983), Langhoffer (1912, 1927, 1929), Lindinger (1912), Schmidt (1955, 1956, 1973) i Žak-Ogaza (1967). Svakoj navedenoj vrsti dano je odgovarajuće ime u skladu s današnjom sistematikom (Ben Dov i sur., 2014).
Faunističko istraživanje štitastih uši započelo je 2005. go­di­ne i traje kontinuirano već 11 godina, na potencijalnim domaćinima na čitavome području Republike Hrvatske. Time su obuhvaćeni i domaćini iz roda Quercus (L.). ­Materijali i metode korišteni tijekom istraživanja bili su: ­vizualni pregledi, skupljanje uzoraka biljnog materijala, ­pohranjivanje i čuvanje uzoraka, obrada uzoraka pod binokularom, priprema mikroskopskih preparata i identifikacija. Uzorci su prikupljeni prema metodi Gill (1993). Obrada sakupljenih uzoraka napravljena je pod binokularom ZEISS Discovery V12 s pripadajućom digitalnom kamerom AxioCam ERc5s. Za obradu štitastih uši korištene su kemikalije: 70% etilni alkohol, 10% kalijev hidroksid, mliječna kiselina, acid fucksin i lignin pink, glacijalna octena kiselina i clove oil. Izrada trajnih mikroskopskih ­preparata obavljena je prema metodama Kosztarab & ­Kozár (1988) i Gill (1993). Kod izrade trajnog mikoroskopskog preparata korištena je kemikalija canada balsam. Za identifikaciju štitastih uši do vrste korišteni su sljedeći ključevi: Balachowsky (1950), Borchsenius (1960), Gill (1993) i ­Pellizzari i sur. (2012), te svjetlosni mikroskop OLYMPUS BX 51 (objektivi s povećanjima 4x,10x, 20x, 40x i 100x, okulari s povećanjem 10x) s digitalnom kamerom OLYMPUS model DP25. Cjeloviti popis štitastih uši u Hrvatskoj sastavljen je objedinjavanjem faunističkih nalaza iz literature i ­faunističkih nalaza istraživanja. U popisu u uglatim zagradama