DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 34     <-- 34 -->        PDF

1. UVOD
Introduction
Hrast lužnjak (Quercus robur L.) je nekad predstavljao važnu ekonomsku vrstu bosanskohercegovačkih šuma (Begović 1960, 1978), ali su šume lužnjaka neplanskom eksploatacijom uništene. Prema Klepcu (1988) preostale tadašnje površine šuma hrasta lužnjaka iznosile su oko 30.000 ha. Tako se prema istom autoru, najkvalitetnije šume hrasta lužnjaka u Bosni i Hercegovini nalaze na području općina Bosanski Šamac, Bosanska Gradiška, Brčko i Bijeljina, a najstarije u općini Bosanska Gradiška. Veći dio čine privatne, manje, uglavnom izdanačke šume.
Općenito najveće rasprostranjenje hrasta lužnjaka u Bosni i Hercegovini je u Posavini, gdje i pored rascjepkanosti možemo reći da ima kompaktno područje rasprostiranja od donjeg toka Drine do donjeg toka Une. Također hrast lužnjak se duž većih bosanskih rijeka uvlači duboko u unutrašnjost. Nalazimo ga i u submediteranskom području, u Livanjskom i Posuškom polju na nadmorskoj visini od 700 m (Begić i Ballian 2009). Lužnjak je prisutan i na planinskoj visoravni izmedu Mrkonjić grada i Ključa, na nadmorskoj visini od 750 m, pojedinačno uz potok. Na Petrovačkom polju u Bosanskoj krajini pridolazi pojedinačno ili u manjim skupinama, pretežno u vrtačama. Na Glasinačkoj visoravni, na planini Romaniji kod Sokoca raste na oko 850 metara nadmorske visine, gradi visinsku varijantu lužnjakove šume (Quercetum roboris montanum) (Jovančević 1966, 1968), kao i u području susjedne Knežine.
Prema Pintariću (2002), Matiću (2009) i Bobincu (2011) hrast lužnjak je klimatski i edafski vrlo plastična vrsta, što je omogućilo pojavu velikog broja varijeteta. Bolje podnosi kontinentalnu i submediteransku klimu nego hrast kitnjak. U našoj se zemlji održava, uglavnom, na aluvijalnim i deluvijalnim, razvijenim i nerazvijenim mineralno-močvarnim tlima, koja su od jeseni do proljeća prosječno vlažna do mokra, ljeti često suha, teška i zbijena, najviše na raznim varijantama i prelazima podzola, pseudogleja, mineralno-močvarnim tlima i sl.
Istraživanja hrasta lužnjaka na području Bosne i Hercegovine do sada su se provodila relativno rijetko. Bašić i dr. (2007) i Memišević i dr. (2010) u istraživanju lisnog materijala hrasta lužnjaka, utvrdili su značajne unutarpopulacijske i međupopulacijske razlike, s tim da su na unutarpopulacijskoj razini veće nego na međupopulacijskoj. Ballian i dr. (2011) publicirali su prve rezultate o rastu i preživljavanju hrasta lužnjaka u testu provenijencija Žepče. Kako su to bili samo preliminarni rezultati, nisu od većeg značenja.
Za razliku od Bosne i Hercegovine u susjednoj Hrvatskoj je proveden velik broj istraživanja morfoloških svojstava hrasta lužnjaka (Franjić 1993, 1993a, 1994, 1996; Bogdan i dr. 2009). Kada su u pitanju morfološka istraživanja u testovima provenijencija, prva značajnija istraživanja provodi Gračan (1995, 1996) koji analizira hrast lužnjak iz više provenijencija na dva lokaliteta. Na istim lokalitetima daljnja istraživanja provode i drugi autori (Perić 2001; Perić i dr. 2000, 2003, 2006, 2007, 2008). Slijedi Roth (2003) koji je analizirao lužnjak u rasadničkom pokusu. Zadnja istraživanja provodi Popović i dr. (2014) na novom pokusu provenijencija hrasta lužnjaka u Hrvatskoj, podrijetlom iz sjemenskih sastojina.
Kada je u pitanju genetska varijabilnost, u Bosni i Hercegovini Ballian i dr. (2010) ispitivali su varijabilnost nekih od populacija i skupina stabala lužnjaka na molekularno genetičkoj razini, korištenjem visoko polimorfnih nuklearnih mikrosatelitskih biljega. Zabilježene su značajne razlike u frekvencijama između populacija. Nešto ranije Slade i dr. (2008) su analizirali haplotipove 110 populacija hrastova iz područja centralnog Balkana, korištenjem četiri RFLP biljega. Najveća varijabilnost haplotipova pronađena je u dolini Neretve, a analizirano je i pet populacija hrasta lužnjaka iz Bosne i Hercegovine.
Populacije hrasta lužnjaka u Bosni i Hercegovini predstavljaju specifične zajednice u nestajanju, a koje se razlikuju od onih iz svog optimuma u srednjoj Europi. Zbog velike genetske raznolikosti koju pokazuju prirodne populacije hrasata lužnjaka u Bosni i Hercegovini (Ballian i dr. 2010) jako su značajne za očuvanje genetske raznolikosti hrasta lužnjaka u Europi. Kako učinkovitost mjera očuvanja i reintrodukcija ovise o stupnju poznavanja varijabilnosti, jedan od načina kako doći do kvalitetnih rezultata je i postavljanje terenskih pokusa provenijencija. Sam pokus provenijencija hrasta lužnjaka u rasadniku Žepče predstavlja očuvanje hrasta lužnjaka metodom ex situ, a dobiveni rezultati iz navedenog pokusa će dati obilje podataka potrebnih za očuvanje metodama in situ.
Cilj istraživanja je utvrđivanje varijabilnosti unutar i između provenijencija hrasta lužnjaka mjerenjem morfoloških svojstava, visina i promjera na vratu korijena, tijekom tri godine.
2. MATERIJAL I METODA RADA
Material and methods
Sjemenski materijal hrasta lužnjaka za postavljanje pokusa provenijencija je sakupljen tijekom 2007. godine na 28 lokaliteta (populacija) u Bosni i Hercegovini. Odmah je tijekom jeseni 2007. godine u rasadniku Žepče – Lugovi provedena sjetva sjemena u Dunemann-ove lijehe, prema unaprijed napravljenom rasporedu. Kod starosti biljaka 1+0 je postavljen trajni pokus provenijencija. Sadnja biljaka u terenski pokus obavljena je u proljeće 2009. godine na klasičan način, sadnjom u rupe dubine 30 cm, na razmaku sadnje od 2m x 2m. Svaka provenijencija je prema shemi posađena u tri bloka (3 ponavljanja) po slučajnom rasporedu, sa 36 biljaka po provenijenciji u svakom bloku. Oko svakog bloka podignut je zaštitni pojas od dva reda sadnica u cilju umanjenja rubnih efekata na pokusnoj površini (Shema 1.).