DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Bosne i Hercegovine. Kod svih analiziranih morfoloških svojstava dobili smo statistički značajne razlike između istraživanih provenijencija, kao i drugi istraživači (Cieslar, 1923; Gračan, 1995; Perić Perić 2001; Perić i dr. 2000, 2003, 2006; Roth, 2003, 2006...).
Uspoređujući rezultate do kojih su došli Popović i dr. (2014), gdje je prosječna visina za biljke starosti četiri godine 162,3 cm, s intervalom između 154,8 i 179,3 cm, naše visine četverogodišnjih biljaka (mjerene u proljeće 2012. godine) su dosta manje. Prosječna vrijednost visine iznosila je 50,3 cm u intervalu od 38,8 do 74,3 cm.
Prosječna visina biljaka starosti pet godina u istraživanju Popović i dr. (2014) iznosila je 182,7 cm, a maksimalna 204,5 cm. Naša prosječna visina od 79,8 cm za starost od pet godina (visine mjerene u proljeće 2013. godine) nešto je veća od intervala od 496,7 do 606,7 mm koji je Roth (2006) utvrdio u rasadniku Hrvatskog šumarskog instituta, odnosno 607,8 do 720,5 mm na lokalitetu Sedlarac, za biljke starosti 3+2.
Srednja vrijednost promjera vrata korijena od 20,5 mm dobijena u ovom istraživanju u proljeće 2013. godine (biljke stare pet godina) dosta je iznad intervala 8,87 – 11,28 mm, koliko je utvrdio Roth (2006) u rasadniku Jastrebarsko, odnosno 12,69 – 13,65 mm na lokalitetu Sedlarac. Razloge za razlike između dva istraživanja možemo tražiti u primijenjenim agrotehničkim mjerama tijekom proizvodnje u rasadniku, kao i različitim uvjetima restiranja.
Duncanov test za svojstvo visine biljaka pokazuje podjelu na sve veći broj skupina s povećanjem starosti, pa možemo zaključiti da se sa starošću pokusa provenijencija povećava i diferenciranost između njih po svojstvu visine. To se ne može reći za svojstvo promjera vrata korijena, jer je Duncanov test pokazao grupiranje u isti broj skupina za tri uzastopne godine.
Treba se također osvrnuti i na samu veličinu žireva koju mi nismo analizirali, a koju analizira Bogdan i dr. (2009). O tome detaljno izvještavaju u svojim istraživanjima Burger (1921), Kahrl–Urban (1959) i Kleinschmit (1993), a veličina žira može se odraziti na biljke starosti do šest godina. Za razliku od njih Cieslar (1923) koji se također bavio tom problematikom zaključuje da razlike između biljaka na temelju veličine žira ostaju vidljive i do 15. godine. Na temelju tih saznanja, sve usporedbe koje su provedene ne mogu biti konačne, nego tek nakon dužeg razdoblja, što će potvrditi ili odbaciti naša daljnja istraživanja.
U istraživanjima koje su proveli Oppermann (1932) te Naidenova i Kostov (1979; prema Kleinschmit 1993) zaključujemo da su južne provenijencije nešto bržeg rasta od sjevernih. Mi to u našem istraživanju nismo mogli potvrditi zbog specifičnosti ekoloških prilika i genetske strukture lužnjaka iz Bosne i Hercegovine, te relativno malog područja na kojemu je provedeno istraživanje. Tako najvišu prosječnu visinu ima provenijencija Jelah koja je sjeverna, ali na rubu Panonskog bazena, dok su južne provenijencije smještene u kraškim poljima i sa većih nadmorskih visina, te imaju nešto manje visine biljaka.
5. ZAKLJUČCI
CONCLUSIONS
Na temelju rezultata istraživanja morfoloških svojstava hrasta lužnjaka u pokusu provenijencija u Bosni i Hercegovini možemo zaključiti sljedeće:
1. Sva istraživana svojstva pokazala su analizom varijance da su prisutne statistički značajne razlike između istraživanih provenijencija, a što je potvrđeno i uporabom Duncanovog testa.
2. Srednja vrijednost visine biljaka za sve provenijencije za 2012. godinu (biljke stare četiri godine) iznosila je 50,3 cm ± 23,7 cm, za 2013. godinu (biljke stare pet godina) 79,8cm ±33,7 cm, a za 2014. godinu (šestogodišnje biljke) 117,9 ± 45,6 cm.
3. Prosječna vrijednost promjera vrata korijena za 2012. godinu iznosi 13,1 mm ± 4,7 mm, za 2013. godinu 20,5 mm ± 6,3 mm, a za 2014. godinu 28,9 ± 9,5 mm.
6. S obzirom na dobivenu varijabilnost između istraživanih provenijencija, dobiveni rezultati trebaju biti korišteni prilikom planiranja mjera očuvanja i reintrodukcije hrasta lužnjaka u Bosni i Hercegovini.
7. Potrebno je nastaviti s daljnjim istraživanjima, jer su rezultati koji se dobiju u ranom juvenilnom stadiju nepotpuni i opterećeni brojnim nedostacima.
Zahvala: Ovo istraživanje je realizirano uz svesrdnu pomoć djelatnika Rasadnika Lugovi – Žepče, kao i djelatnika Šumarije Žepče, a koji posluju u okviru JP Šumsko Privredno Društvo ZE-DO Kantona d.o.o. Zavidovići te im dugujemo veliku zahvalnost. Ovdje posebno ističemo Ivicu Murlina dipl. inž. šum. koji se uvijek nađe pri ruci tijekom rada i izmjera u pokusu, kao i njegovoj zaštiti.
6. LITERATURA
References
Ballian D., P. Belletti, D. Ferrazzini, F. Bogunić, D. Kajba 2010: Genetic variability of pedunculate oak (Quercus robur L.) in Bosnia and Herzegovina. Periodicum biologorum, 112 (3): 353– 362.
Ballian D., F. Mekić, I. Murlin, M. Memišević, F. Bogunić 2011: Preliminarni rezultati istraživanja provenijencija hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u Bosni i Hercegovini u pokusu Žepče. Naše šume, 24-25:3-16.
Bašić, N., J. Kapić, D. Ballian 2007: Morfometrijska analiza lista hrasta lužnjaka, Rad. Šumar. inst. Jastrebarsko 42 (1): 5-18.