DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 53 <-- 53 --> PDF |
KUTOVI I POLUMJERI PROHODNOSTI SKIDERA S VITLOM MANEUVERABILITY CHARACTERISTICS OF CABLE SKIDDER Tomislav PORŠINSKY, Maja MORO, Andreja ĐUKA Sažetak Prohodnost šumskog vozila, određena je njegovom mogućnošću svladavanja terenskih nepravilnosti šumskoga bespuća, pri čemu dolazi do interakcije dva geometrijska sustava – geometrije vozila i geometrije površine terena. Sama se prohodnost vozila (kao sastavnica kretnosti) očituje kroz: 1) mogućnost kretanja vozila po nepravilnostima terena, 2) mogućnost upravljanja (kontrole) vozilom, ali i 3) udobnost vožnje. Dimenzijske su značajke šumskih vozila određene tijekom njihove konstrukcije (gabaritne mjere, kretni sustav i način upravljanja, masa vozila i položaj točke težišta) te utječu na razinu njihove prohodnosti. Neovisno o namjeni vozila, poznati su mnogi pokazatelji njihove prohodnosti koji im određuju područje operativne primjene, a među koje se ubrajaju i kutovi te polumjeri prohodnosti vozila. Literatura poznaje navedene pokazatelje, ali i samo približno točne izraze za njihovo izračunavanje uslijed različitosti konstrukcije i primjene vozila uopće. Rad se bavi, na primjeru skidera s vitlom, značenjem kutova i polumjera prohodnosti šumskih vozila, kao pokazateljima njihove prohodnosti pri kretanju po nepravilnostima šumskoga bespuća. Uvažavajući posebnosti konstrukcije skidera s vitlom te ustaljenost odnosa među dimenzijskim značajkama neovisno o njihovim proizvođačima, izvedeni su izrazi za: prednji, središnji i stražnji kut prohodnosti te uzdužni i poprečni polumjer prohodnosti skidera. Ključne riječi: skider, prednji, središnji i stražnji kut prohodnosti, poprečni i uzdužni polumjer prohodnosti 1. Uvod Introduction Primjena šumskih vozila u mehaniziranim procesima proizvodnje drva predstavlja još uvjek najdjelotvorniji način pridobivanja drva (Heinimann 1995, Strandgard i dr. 2014, Visser i Berkett 2015, Visser i Stampfer 2015), pri čemu se pred šumska vozila postavlja zahtjev za njihovom što većom kretnošću u odnosu na prometnost terena šumskoga bespuća. Prometnost je terena (eng. terrain trafficability) određena kao svojstvo terena da omogućuje prolazak (kretanje) vozila, pri čemu dolazi do izražaja utjecaj terenskih čimbenika (nagib terena, površinske prepreke i nosivost podloge) na kretnost vozila (Eichrodt i Heinimann 2001, Suvinen 2006). S druge strane, kretnost je šumskih vozila (eng. vehicle mobility) sposobnost prolaska vozila s jednoga na drugo mjesto u prostoru šumskoga radilišta (sječine) uz zadržavanje: 1) mogućnosti izvršavanja svoje primarne zadaće – sječe i izradbe i/ili privlačenja drva, 2) okolišne i energijske pogodnosti (Eichrodt 2003, Lubello 2008, Đuka 2014). Pri pridobivanju drva, na za šumska vozila neprometnim terenima, njihovu kretnost osigurava gradnja mreže traktorskih putova (Enache i dr. 2015, Sabo i Poršinsky 2005), dok je u zadnjem desetljeću sve prisutnije opremanje šumskih vozila dodatnim vitlom, čije uže nema namjenu prihvata/sakupljanja drva, već sidrenja i/ili dodatne trakcije |