DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 54 <-- 54 --> PDF |
vozila (slika 1), čime je harvesterima, forvarderima i skiderima omogućen siguran te djelotvoran rad na strmijim terenima (Visser i Stampfer 2015). S obzirom da su šumska vozila pod utjecajem ograničenja prometnosti terena, od odlučujuće je važnosti poznavati faktore koji utječu na njihovu kretnost (Heinimann 1999). Isti autor, navodi da je temelj za znanstvena istraživanja sustava vozilo – teren, postavio Bekker 1956. godine u knjizi »Theory of Land Locomotion«, koji su tijekom vremena nadopunjavali mnogi drugi autori i istraživači (npr. Wong 1989, Mastinu i Ploechl 2014). Sam tijek razvoja šumskih vozila s obzirom na njihovu namjenu i s ciljem dosizanja njihove što veće kretnosti zasnovan je na cijelom nizu pokušaja i pogrešaka (Drushka i Konttinen 1997), pri čemu je došlo do diferencijacije četiri osnovna kretna sustava šumskih vozila: 1) kotačni, 2) gusjenični, 3) hodni te 4) hibridni (Heinimann 1999). Na primjeru harvestera, osnovne kretne sustave šumskih vozila, odlučujuće za njihov način upravljanja, ali i prohodnost/kretnost po terenskim nepravilnostima šumskoga bespuća prikazuje slika 2. Pri ocjenjivanju pogodnosti primjene djelomično i/ili potpuno mehaniziranih sustava pridobivanja drva do izražaja dolaze sastavnice, pokazatelji, ali i kriteriji kretnosti šumskih vozila, između kojih postoji velika povezanost i međudjelovanje (Đuka 2014, Poršinsky i Horvat 2005, Poršinsky i dr. 2012, Šušnjar 2005, Šušnjar i dr. 2010). Saževši spoznaje iz dosadašnjih objava, može se zaključiti da su sastavnice (podrazine) kretnosti šumskih vozila njihova: 1) Prohodnost, 2) Vučne značajke (ovisnost faktora vuče vozila ili vučne sile o klizanju kotača i nosivosti podloge, granični kut nagiba terena na temelju vučne značajke vozila) te 3) Okolišna pogodnost. Prohodnost šumskog vozila (eng. vehicle maneuverability) određena je njegovom mogućnošću svladavanja terenskih nepravilnosti šumskoga bespuća, pri čemu dolazi do interakcije dva geometrijska sustava – geometrije vozila i geometrije površine terena (Bekker 1969). Isti autor smatra da se prohodnost vozila očituje kroz: 1) mogućnost kretanja po nepravilnostima terena, 2) mogućnost upravljanja (kontrole) vozilom, ali i 3) udobnost vožnje. Navedenim, prohodnost šumskih vozila ovisi o dimenzijskim značajkama koje su određene tijekom njihove konstrukcije: 1) gabaritnim mjerama, 2) kretnim sustavom i načinom upravljanja, 3) masom vozila, odnosno položajem točke težišta. Postoje i mnogi pokazatelji koji određuju prohodnost šumskih vozila, a samim time i područje njihove operativne primjene: 1) kutovi uzdužne i bočne stabilnosti vozila (Alexandrovich 2013, Gibson i Biller 1974), 2) granični teret s obzirom na uzdužnu stabilnost vozila (Horvat 1990), 3) raspodjela opterećenja po osovinama s obzirom na nagib terena, smjer kretanja vozila i količinu privlačenoga drva (Đuka 2014, Đuka i dr. 2016), 4) vanjski i unutarnji polumjer skretanja vozila (Bekker 1969, Sever 1980) te 4) kutovi i polumjeri prohodnosti vozila (Janosi i Green 1968, Sever i Horvat 1985). U hrvatskome šumarstvu prevladavaju djelomično mehanizirani sustavi pridobivanja drva, pri čemu se sječa i izradba drva obavlja ručno-strojnim radom primjenom motornih pila lančanica, a privlačenje drva šumskim vozilima (Tomašić 2012, Vusić 2013). Navedeno potvrđuje Đuka (2014), analizirajući podatke o udjelima privučenoga drva sredstvima trgovačkog društva »Hrvatske šume« d.o.o Zagreb za razdoblja 2002. – 2006. (Beuk i dr. 2007) i 2007. – 2011. (Tomašić 2012), gdje se uočava stalnost i prevladavanje udjela privučenoga drva skiderima (~ 60 % obujma), ali i rast udjela izvezenoga drva forvarderima (19,1 % ® 25 %) na uštrb udjela privučenoga drva nadograđenim poljoprivrednim traktorima i traktorskim ekipažama (21,9 % ® 14,5 % obujma izrađenoga drva). Na značajnost privlačenja drva skiderom s vitlom primjenom (polu)deblovne metode izradbe drva, osim udjela od 60 % obujma privučenoga |