DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 57     <-- 57 -->        PDF

sigurnosti vozača pri prevrtanju vozila (ROPS) te udaru (OPS) ili padu (FOPS) predmeta (Šušnjar 2005). Poprečno prilagođavanje skidera terenu pri prelasku površinskih prepreka, najčešće je omogućeno njihanjem prednje osovine – oscilacijom osovine u oba smjera (slika 4A), čime se povećava kretnost (povećanje stabilnosti i poboljšanje vučnih svojstava), a smanjuje naprezanje šasije. Izuzetak od pravila predstavlja proredni skider Ecotrac 55V, kao jedini skider koji ima dvosmjerni – tzv. »forvarderski« zglob, čime je pri konstrukciji vozila izostala potreba za prednjom njihajućom osovinom (slika 4B).
Prihvat drva vučnim užem, utjecao je na neophodnost ugradnje vitla na stražnjem dijelu skidera, ali i dodatnim radnikom (kopčašem) pri sakupljanju drva. Sever i Horvat (1985) navode da se odabir vitla obavlja na osnovi njegove potrebne nazivne vučne sile, odnosno težine skidera, pri čemu nazivna vučna sila vitla u pravilu ne premašuje težinu vozila. Svi skideri opremljeni vitlom moraju imati stražnju (prihvatno-zaštitnu) dasku, jer se završetkom sakupljanja drva vitlom odiže oblovina ovješena o vučno uže od tla te oslanja na stražnju dasku (funkcija prihvata), a pri vuči drva skiderom stražnja daska štiti kotače i zadnju osovinu vozila (funkcija zaštite). Kod prorednih skidera manje težine, stražnja je daska pomična te se hidraulički spušta na tlo prilikom sakupljanja drva vitlom (slika 3A), s ciljem povećanja stabilnosti vozila pri ostvarivanju većih vučnih sila vitla od težine samoga skidera (funkcija sidrenja). Kod teških skidera izostaje potreba za spuštajućom stražnjom daskom zbog njihove velike težine (Gužvinec i dr. 2012). Daljinsko upravljanje vitlom, umanjuje potrebu za dodatnim radnikom kopčašem, a ugrađuje se samo kod skidera opremljenih spuštajućom (sidrenom) stražnjom daskom iz sigurnosnih razloga.
Norma ISO 13861 (2000) definira osnovne dimenzijske značajke skidera koje su prikazane na slici 5, temeljem kojih Horvat i dr. (2007) izrađuju morfološku analizu skidera s ciljem potpore: 1) odabiru novih strojeva šumarskim stručnjacima, 2) određivanju najpovoljnije uporabe skidera u različitim uvjetima rada, te 3) određivanju parametara pri konstrukciji novih skidera.
Cilj je ovoga rada, na primjeru skidera s vitlom, objasniti značenje kutova (prednjeg, središnjeg i stražnjeg) i radijusa (uzdužnog i poprečnog) prohodnosti šumskih vozila, kao pokazatelja njihove prohodnosti pri kretanju po nepravilnostima šumskoga bespuća. Navedeni pokazatelji, poznati su u literaturi neovisno o namjeni i primjeni vozila, a Sever i Horvat (1985) ih navode kao bitne pokazatelje prohodnosti skidera pri privlačenju drva.
Kutove i polumjere prohodnosti skidera, norma ISO 13861 (2000) ne poznaje, a u literaturi postoje samo približno točni izrazi za njihovo izračunavanje uslijed različitosti konstrukcije i primjene vozila uopće. Izvođenje izraza za izračun ovih pokazatelja prohodnosti skidera, uz uvažavanje posebnosti njihove konstrukcije te ustaljenost odnosa između dimenzijskih značajki neovisno o njihovim proizvođačima, predstavlja dodatni istraživački izazov.
2. Kutovi prohodnosti skidera
Approach, ramp (break-over) and departure angles of skidder
Na kretnost, odnosno prohodnost skidera pri privlačenju drva bitna su tri kuta njegove prohodnosti: prednji, središnji i stražnji (slika 6). Ovi kutovi prohodnosti vozila, definirani su u literaturi neovisno o namjeni samoga vozila, odnosno kretanju vozila po prometnicama (ISO 612, 1978) ili bespuću terena (Janosi i Green 1968, Bekker 1969, Mastinu i Ploechl 2014).
Prednji i stražnji kut prohodnosti skidera su kutovi (gledani iz bokocrta vozila) između podloge po kojoj se vozilo kreće i tangenti na obod gume kotača iz najniže točke prednjega, odnosno najniže točke stražnjega prepusta skidera (slika 6A).
Norma ISO 612 (1978) određuje prepust vozila kao horizontalnu udaljenost između vertikalnih ravnina koje prolaze kroz simetralu prednje/stražnje osovine i ravnina koje diraju krajnje (»najisturenije«) prednje/stražnje točke vozila. Krajnju prednju točku skidera, predstavlja doljnji rub prednje (odrivne) daske pri najvećemu luku (L4 na slici 5), a krajnju stražnju točku skidera »najistureniji« dio prihvatno-zaštitne daske (slika 5). S obzirom, da odignuta prednja daska skidera ne ograničava njegovu prohodnost (Sever i Horvat 1985), prednji je prepust skidera određen krajnjom točkom njegova prednjeg okvira (slike 5 i 6A). Gabaritne mjere prednjeg/stražnjeg prepusta skidera su lako mjerljive dimenzijske značajke skidera (ili podaci dostupni iz kataloških materijala nekih proizvođača), a norma ISO 13861 (2000) izrijekom ih ne navodi, već posredno izračunom iz normom određenih dimenzija vozila (slika 5).
Pretpostavke korištene za izračun prednjega i stražnjega kuta prohodnosti su posebnosti konstrukcije skidera, koje se ogledaju kroz ustaljenost odnosa između dimenzijskih značajki neovisno o proizvođačima skidera: 1) visina najniže točke prednjeg prepusta veća je od polumjera kotača (a > r), 2) duljina prednjega prepusta veća je od polumjera kotača (c > r), 3) visina najniže točke stražnjeg prepusta veća je od klirensa skidera (h2) i klirensa zgloba (h1), a manja od polumjera kotača (h2 < h1 <b < r) te 4) duljina stražnjega prepusta veća je od polumjera kotača (d > r).
Geometrijski gledano, prednji i stražnji kut prohodnosti skidera ovise o njegovim dimenzijskim značajkama (slike 6A): 1) duljinom i visinom najniže točke prednjega, odnosno stražnjega prepusta te 2) dimenzijama (ponajprije polumjer) guma kotača kojima je skider opremljen. Zbog