DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 61 <-- 61 --> PDF |
dva slučaja neuspješne prohodnosti vozila: 1) udaranje prednjim/stražnjim krajem vozila o prepreku (NIP – Nose-in-failure) i 2) udaranje središnjim dijelom vozila o prepreku (HUP – Hang-up-failure). Za vozila koja imaju prednji i stražnji kut prohodnosti u rasponu od 30° do 40°, Bekker smatra da imaju dobru prohodnost po bespuću, dok Sever i Horvat (1985) za skider s vitlom navode veće zahtjeve (35 – 50°). 3. Polumjeri prohodnosti skidera Cleareance radii of skidder Za prohodnost zglobno upravljanih šumskih vozila pri kretanju po nepravilnostima terena za koji su znakovita mikroreljefna ispupčenja (kamenitost, stjenovitost, panjevi posječenih stabala,...) bitne su dvije dimenzijske značajke koje određuju najniže točke podvozja (klirens ili »zračnost«) vozila. Najniža točka podvozja (klirens) šumskih vozila vezana je najčešće uz prednji diferencijal i nalazi se između kotača prednje osovine, dok je klirens zgloba najniža točka međuosovinskog razmaka (slika 5). U odnosu na klirens skidera i klirens zgloba, Sever i Horvat (1985) ističu uzdužni te poprečni polumjer prohodnosti kao kompleksnije (dvodimenzionalne) načine iskazivanja prohodnosti šumskih vozila. Ovi polumjeri prohodnosti vozila, poznati su u literaturi ponajprije vezanoj za kretnost vozila po bespuću terena (Bekker 1969, Mastinu i Ploechl 2014). |