DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 80     <-- 80 -->        PDF

O JOSIPU RADOŠEVIĆU, DIPL. ING., POVODOM 110. GODIŠNJICE ROĐENJA I PODIZANJA SPOMEN OBILJEŽJA UGLEDNIM ŠUMARIMA HRVATSKE
Slavko Matić
U današnje vrijeme, kada s ponosom obilježavamo dva i pol stoljeća organiziranog šumarstva Hrvatske i sustavno, s pravom ističemo visoku kvalitetu hrvatskih šuma, ponekad zaboravljamo na one zaslužne šumarske stručnjake koji su svoj radni vijek ugradili u te šume i učinili ih kvalitetnim i vječnim. Njihov stručni rad je jedan od razloga što su naše šume, koje nedvojbeno već dva i pol stoljeće nose obilježja prirodnosti i potrajnosti, jedinstvene u Europi.
Jedan od takvih stručnjaka, koji po svom stručnom i znanstvenom radu pripada među one najzaslužnije, posebno u okvirima šuma i šumarstva Gorskoga kotara, svakako je sveučilišni nastavnik i šumarski savjetnik Josip Radošević, diplomirani inženjer šumarstva.
Josip Radošević je rođen 23. 2. 1906 god. u Sungeru. Gim­na­ziju je završio u Zagrebu, a na Gospodarsko – Šumarskom fakultetu u Zagrebu je apsolvirao u školskoj godini 1928/29., da bi ubrzo, kao izvrstan student šumarstva, diplomirao 13. 2. 1930.godine.
Prvo radno mjesto mu je u Upravi šuma vlastelinstva Thurn-Taxis, gdje se posebno ističe na Uređivanju šuma i detaljnom mjerenju strukturnih obilježja, prirasta i drvne zalihe, ponajprije prebornih šuma bukve i jele.
Nakon prestanka rada tog vlastelinstva nastavio je rad u Privremenoj upravi ekspropriranih šuma u Delnicama. I na tom radnom mjestu radi na izmjeri šuma i izradi gospodarskih osnova kao i studioznih projekata u bivšim veleposjedničkim šumama Gorskog kotara. Tu se upoznaje i radi s šumarskim inženjerima Josipom Majnarićem, dr. sc. Žarkom Miletićem, Antunom Jovanovcem i drugim vrhunskim šumarima s kojima surađuje i od kojih je dosta naučio. Na njega je posebno utjecao Josip Majnarić, poznati uređivač prebornih šuma, koji je svojevremeno sastavio velik broj gospodarskih osnova za šume Gorskoga kotara.
Zbog Radoševićeva zapaženog, kvalitetnog rada na području Gorskoga kotara bio je unaprijeđen i premješten u Odjel za šumarstvo tadašnje Banovine Hrvatske u Zagrebu. I na tom radnom mjestu, kad je riječ o šumama i šumarstvu Hrvatske, ističe se lucidnošću i marljivošću.
Prilikom okupacije Gorskoga kotara od talijanske vojske i početka Drugog svjetskog rata, vraća se u Sunger i pridružuje partizanskom pokretu.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata ponovno je u Zagrebu, i u tadašnjem Ministarstvu šumarstva radi kao načelnik planskog odjela u povjerenstvu za organiziranje šumarstva u Republici Hrvatskoj.
Na tom radnom mjestu okupio je velik broj vrlo poznatih i priznatih šumarskih stručnjaka kao što su: D. Gjukić, I. Lončar, M. Majnarić, I. Navratil, Z. Perc, B. Kraljić, D. Klepac, A. Horvat, J. Šafar, B. Čop i dr.
Svi navedeni poznati su šumarski stručnjaci, po statusu i šumarskom obrazovanju diplomirani inženjeri šumarstva, šumarski savjetnici, sveučilišni profesori i akademici. Imaju zajedničko obilježje da su skoro svi Gorani završili Šumarski fakultet u Zagrebu, da su radili u šumama Gorskoga kotara te da su poznati i priznati šumarski stručnjaci u okvirima Hrvatske, Europe i šire.
Velika je zasluga tadašnjeg načelnika Josipa Radoševića što je formirao vrlo stručnu ekipu, koja je pod njegovim rukovodstvom, u relativno kratkom roku, obavila inventarizaciju šuma Hrvatske, utvrdila stanje šumskog fonda na temelju kojega su izrađivani planovi sječa i obavljene sječe.
Uz to što su sječe šuma bile vrlo intenzivne, slabo organizirane, a potreba za drvom velika, hrvatske šume nisu upropaštene, a istovremeno su podmirene velike potrebe za drvom, jedinom proizvodu tadašnje države koji se mogao izvoziti.