DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 81     <-- 81 -->        PDF

Nakon obavljene brze inventarizacije šuma nastavljen je rad pod vodstvom Josipa Radoševića na detaljnijim taksacijskim izmjerama i opisima sastojina i izradi gospodarskih osnova.
Josip Radošević radi u Ministarstvu za šume kao načelnik odjela za plan do 1950 godine. U to vrijeme Šumarski fakultet u Zagrebu dobiva od Izvršnog Vijeća Sabora Hrvatske šume na području Gorskoga kotara i Slavonije za potrebe terenske nastave studenata, praktičke izobrazbe kadrova i znanstvenih istraživanja.
Josip Radošević je na prijedlog Šumarskoga fakulteta imenovan za direktora tih nastavnih objekata.
Kao direktor fakultetskih šuma na zagrebačkome Šumarskom fakultetu. intenzivno radi na organizaciji Šumskog gospodarstva.
Kao rukovoditelj terenske nastave vrlo je predano radio na praktičkoj izobrazbi studenata. Od njih je tražio da šumu mjere, kako bi od deskripcije prešli na mjerenje i dijagnosticiranje.
Bio je izvrstan matematičar, dendrometar i sa svih stručnih stajališta dobar poznavatelj sastojina Gorskoga kotara. Struktura sastojine, drvna masa, temeljnica, frekvencijske krivulje broja stabala i prirasti bile su vrijednosti na kojima je inzistirao kod edukacije studenata na terenskoj nastavi.
Studenti su nakon diplome uvijek vraćali savjetniku Josipu Radoševiću kao članu ispitnog povjerenstva za samostalno vođenje šumskog gospodarstva.
U svom 76-godišnjem životu i radu, Josip Radošević je za svoj šumarski rad stekao priznanja i nagrade.
Od početka 1950. do početka 1952. godine bio je predsjednik Šumarske sekcije Društva inženjera i tehničara Hrvatske, a nakon toga Predsjednik šumarskoga društva Hrvatske.
Za svoj rad dobio je Zlatnu medalju s poveljom prigodom proslave 130-godišnjice osnivanja Hrvatsko-slavonskoga šumarskoga društva.
U svom dugogodišnjem stručnom radu Josip Radošević, nedvojbeno velik stručnjak na području šumarstva Hrvatske, objavio je samo jedan znanstveni rad, i to u Šumarskom listu 1939. godine pod naslovom „Prilog proučavanju taksacionih elemenata u prebirnim šumama“.
Čitajući taj rad, napisan i tiskan prije 77. godina, možemo bez dvojbe zaključiti da je to izuzetno kvalitetno djelo koje autora svrstava u grupu dobrih poznavatelja prebor­nih šuma i prebornoga gospodarenja, kako kod nas, tako i šire.
Namjera nam je da taj rad u najkraćim crtama obrazložimo, jer to on zaslužuje zbog svoje stručne i znanstvene kvalitete, a i još nekih drugih važnih spoznaja koje ćemo steći o čovjeku kojemu danas podižemo spomen obilježje.
U vrijeme kada je rad tiskan, autor je iza sebe imao oko 10. godina stručnog radnog staža u prebornim šumama Gorskoga kotara. Veći dio toga vremena proveo je kao uređivač u šumama veleposjeda Thurn-Taxisa. Ono što ga je motiviralo da napiše i objavi rad nije bila želja da iznese značajne znanstvene spoznaje o prebornim šumama koje je stekao studirajući i radeći u njima, već odgovor na drugi rad tiskan pod istim naslovom u Šumarskom listu, godinu dana prije Radoševićevog rada.
Autor toga prije tiskanoga rada bio je njegov po struci nekoliko godina stariji kolega, koji je radio u istim šumama i sličnom radnom mjestu. Studirao je na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 1924., a doktorirao 1960. Godine.
Surađivao je na likvidaciji veleposjeda Thurn-Taxisa, Ghyezija i Ninenbergera 1932. godine.
Prije Drugog svjetskog rata službovao je u Lokvama, Delnicama, Karlovcu i Krapini te u Ministarstvu šuma i rudnika u Beogradu, poslije rata u Istri, a zatim u Institutu za drvnoindustrijska istraživanja u Zagrebu, a bio je i urednik časopisa „Drvna industrija“.
Radošević na početku svog članka otvoreno iznosi da se mora osvrnuti na taj rad, jer je u tim šumama o kojima se piše službovao gotovo deset godina, pa je dobro upoznat s tim predmetom, a i ne slaže se ni s metodom rada niti obradom podataka, kao ni zaključcima pisca. Nastavlja i tvrdi da su na bivšem veleposjedu Thurn-Taxisa obavljene mnoge izmjere i uređajni radovi, za razliku od ostalih šuma na tome području, gdje se taj rad nije provodio u takvom opsegu.