DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 88     <-- 88 -->        PDF

....Promjene se događaju oko nas i na njih ne možemo utjecati, no možemo strateški, postepeno, ali dugoročno i disciplinirano preobraziti način na koji proizvodimo i koristimo energiju, kako bismo izgradili sustav opskrbe energijom koji je otporan na vanjske promjene.
Bez pravog odgovora na izazov sigurne i održive opskrbe energijom u opisanim okolnostima s nametnutim ograničenjima, nacionalno gospodarstvo je izloženo velikim rizicima.
Odgovor može ponuditi samo multidisciplinaran, međusektorski pristup temeljen na metodologiji ‘energy foresight’ ili ‘oblikovanje budućnosti’, kojim će se ispitati svi primjenjivi razvojni scenariji za opskrbu energijom u RH, zajedno s njihovim utjecajima na gospodarstvo, okoliš, dodanu ekonomsku vrijednost nacionalnom gospodarstvu, te s posljedicama na sigurnost i održivost opskrbe.
Opcije, koncepti, rješenja i tehnologije postoje, a nove ili naprednije tehnologije se pojavljuju gotovo svakodnevno. Vanjska su ograničenja poznata...... ....brojna su pitanja na koje treba dati odgovor, primjerice:
• kakav energetski mix želimo imati u 2050-oj i uz koju ovisnost o uvozu?
• kojim putem želimo doći to tog poželjnog stanja?
• kakve posljedice ima izabrani put na razvoj ostalih sektora našeg gospodarstva?
• koliko će nas to sve skupa koštati,
• kako si to možemo priuštiti itd.
Variranjem odgovora na ta i slična pitanja, možemo oblikovati jednu, dvije, tri ili više mogućih budućnosti energetike Hrvatske.
U traženju odgovora i donošenju odluka moraju sudjelovati predstavnici svih segmenata našeg društva, a energy foresight nam nudi strukturni i metodološki okvir kojim se na učinkovit način mogu oblikovati vizije razvoja sustava opskrbe energijom i mogući načini provedbe do 2050 u Hrvatskoj.
...Foresight zajedno sa studijama budućnosti postaje afirmirana akademska disciplina i definira se kao pristup koji koristi kvalitativne i kvantitativne postupke za kritično promišljanje dugoročnih razvojnih trendova i tehnoloških inovacija u promatranoj oblasti, ali i međuovisnosti s drugim sektorima gospodarstva, te oblikuje poželjne budućnosti – vizije razvoja – u promatranoj oblasti na participativni način, s ciljem da se omogući informirano donošenje razvojnih javnih politika.
Odgovornost prema budućim generacijama – dakle i onima koji nam tek dolaze. Ono što mi danas činimo, a ne bi trebali ili ne činimo a trebali bi, ima u suvremenim okolnostima nepopravljive posljedice na uvjete života budućih generacija.
Napomena: zakonska obveza donošenja nove energetske strategije je u 2019. godini.
Dugoročna energetska strategija zemlje može biti samo jedna i trajna, usuglašena konsenzusom između svih političkih stranaka i još važnije – svih građana RH, koja se potom ustrajno provodi u zacrtanom smjeru bez obzira na promjene u Banskim dvorima.
U odsustvu takve strategije prepušteni smo stihijskim mjerama prilagodbe na vanjske utjecaje, čiji rezultati neće biti u interesu jačanja hrvatskog gospodarstva. Ako ne znamo ili ne želimo prepoznati i zalagati se za vlastite interese, onda će nam netko drugi nametnuti svoje.
Akademik Mirko Zelić: JE LI ENERGETSKA KRIZA NEIZBJEŽNA
Zaključci:
1. Ukoliko se želi izbjeći globalnu energetsku krizu nužno je poduzeti sve mjere za intenzivnije istraživanje svih oblika primarne energije u svijetu.
2. Optimirati cijene energenata na temelju kojih će biti isplativo ulagati u otkrivanje novih izvora ukupne primarne energije.
3. Na svjetskoj razini postići konsenzus o modelu racionalnog istraživanja i proizvodnje energenata, kao i racionalne potrošnje istih te ih ne koristiti u političke svrhe.
4. Hitno poduzeti sve mjere za istraživanje i proizvodnju ukupne primarne energije u RH, kako bismo izbjegli vrlo visok stupanja energetske ovisnosti u budućnosti.
O tako važnoj i temeljnoj stavki razvoja i održivosti gospodarstva trebaju promišljati i mišljenja prenositi isključivo kompetentni stručnjaci, koji mogu, znaju i moraju procjeniti potrebe i mogućnosti proizvodnje i distribucije energije, sigurnost i pouzdanost opskrbe te pripadne industrije, koju u tu svrhu Hrvatska treba razvijati. U promišljanje treba uključiti utjecaj na gospodarstvo u širem smislu, razvojne mogućnosti, kao i mogućnosti implementacije planiranog djelujući multidisciplinarno i međusektorskim pristupom.
Bez pravog odgovora na izazov sigurne i održive opskrbe energijom, nacionalno gospodarstvo je izloženo velikim rizicima.