DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2016 str. 106     <-- 106 -->        PDF

Frankopanskog uživanja dvorcem. Promijenio je brojne vlasnike, a danas predstavlja atraktivno turističko izletište. U najvišoj kuli se nalazi stalna muzejska izložba s prikazom raznih vremenskih razdoblja. Na vrhu branič kule je vidikovac s kojeg se pruža pogled na cijeli grad i okolicu, što su gosti zbog lijepog vremena i iskoristili za bolje orijentiranje po već obiđenim gradskim znamenitostima. Između ostaloga, mogli su u podnožju Dubovca vidjeti Nacionalno svetište sv. Josipa proglašeno 1987. godine, kao i Župni dvor, rodnu kuću Franje Šporera, znamenitog šumara, jednog od suosnivača Hrvatskoga šumarskog društva 1846. godine. Izlaskom iz dvorca završilo je Dubravkovo vođenje Karlovcem te mu se predsjednik virovitičkog ogranka Davor Bralić zahvalio u ime svih putnika i uručio mu dar.
Do mjesta ručavanja put je vodio zavojitom trasom Karoline do još jednog nekadašnjeg frankopanskog dvorca, Novigrada na Dobri, udaljenog desetak kilometara od Karlovca. Stari grad, čiji nastanak datira najvjerojatnije iz 15. stoljeća, zapaljen je u Drugom svjetskom ratu (slika 8).
Njegova obnova je započela devedesetih godina prošloga stoljeća te je danas djelom obnovljen. Posebno je atraktivna lijeva južna kula na kojoj se s vidikovca otvara predivan pogled na okolicu, ponajprije rijeku Dobru koja protječe nedaleko dvorca i stari kameni most preko rijeke sagrađen u vrijeme izgradnje karolinske ceste. Naravno da se taj doživljaj nije mogao propustiti, pa je napravljena kratka pauza za razgledavanje. U nastavku vožnje uloge vodiča preuzeli su Lucija, Ivan i Oliver. Prezentirali su osobnu iskaznicu Šumarije Dugu Resa koja gospodari državnim šumama u tri gospodarske jedinice na 8.207 ha, raspolaže drvnom zalihom od 1,1 milijun m3, a od 31 tis. m3 godišnjeg prirasta godišnje sječe 28 tis. m3. Većim dijelom pripada krškom području, specifična je po usitnjenosti i razbijenosti odsjeka državnih šuma te velikim površinama privatnih šuma, dvostruko većim od državnih, oko 17 tis. ha u 10 gospodarskih jedinica. Unutar svojih granica šumarija ima najveće područje od svih 14 šumarija UŠP Karlovac, 543 km2, što čini 16 % ukupne površine UŠP Karlovac. Najzastupljenije vrste drveća po drvnoj zalihi su bukva (35 %), obični grab (13 %), obični bor (10 %), cer (9 %), kitnjak (8 %) i smreka (7 %). Udjel zbirne zalihe crnogorice od 26 % posljedica je velikih pošumljavanja u razdoblju od šezdesetih do osamdesetih godina prošloga stoljeća. Šumarija je osnovana 1951. godine prvo pod imenom i sjedištem u Generalskom Stolu, a od 1956. godine u Dugoj Resi nakon izgradnje upravne zgrade u kojoj i danas posluje. Zanimljivost je da su prva pošumljavanja crnogoricom, na području šumarije u predjelu Bosiljevo, radili Francuzi u vrijeme svoje vladavine od 1809. do 1813. godine. U 19. stoljeću postojali su šumarski uredi za Vlastelinstva Bosiljevo i Novigrad, a šumari iz Bosiljeva bili su članovi Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva, od njegovog početka 1841. godine, iz kojega je 1846. godine nastala i šumarska sekcija, preteča današnjeg Hrvatskoga šumarskog društva. Vlasnik imanja Bosiljevo bio je grof Laval Nugent, iako porijeklom Irac, vatreni Ilirac i veliki podupiratelj hrvatskog narodnog preporoda.
Nakon dolaska do mjesta Jarče Polje autobus je napustio karolinsku cestu i nastavio vožnju prema Dugoj Resi te se uključio na staru jozefinsku cestu, prošao dugoreškom obilaznicom do Belavića i bajkovitoga izletišta pod nazivom „Otok ljubavi“ na otocima usred rijeke Mrežnice. Svima je pasao ručak i osvježenje. Malo vremena moglo se iskoristiti za šetnju uz rijeku Mrežnicu, koju zovu i ujezerena rijeka, jer tek prelijevanjem svojih slapova razbiju dojam mirnoće jezera. Tipična je krška rijeka, specifične zelene boje i puna slapova kojih u svome toku ima 93. Time je završio dio posjeta na karlovačko-dugoreškom području. Preostalo je obići kulturno-povijesne znamenitosti Petrove gore. Sada je put vodio kroz Dugu Resu, mjesto na rijeci Mrežnici, koja se prvi puta spominje 1380. godine. Razvoj sela u industrijski grad počeo je nakon puštanja u promet željezničke pruge Karlovac – Rijeka 1873. godine, a pogotovo nakon izgradnje tvornice pamučne predionice i tkaonice 1884. godine. Tvornički sklop je izgrađen prema planskom konceptu vrtno-industrijskoga grada. Do tridesetih godina 20. stoljeća industrijski grad je u cijelosti bio opremljen sa svim proizvodnim, tehnološkim, stambenim, društvenim i javnim građevinama. Nakon Drugoga svjetskog rata tvornica je radila kao Pamučna industrija Duga Resa. Tvornica je propala u privatizacijskom vrtlogu i danas više ne radi, ali predstavlja dobro očuvanu industrijsku baštinu koju je moguće valorizirati.
Vožnjom od Belavića preko Duge Rese i Vojnića stiglo se do lovačkog doma Muljava, središta Turističkog centra Petrova gore koji obuhvaća poučne i planinarske staze te ostale edukativno-rekreativne sadržaje. Poslije kraće pauze uslijedio je obilazak središnjeg dijela Petrove gore, koji ima status značajnog krajobraza na površini od 2.929 ha od ukupne šumskogospodarske površine Petrove gore od 11.828 ha kojim gospodare šumarije Topusko, Vojnić i Gvozd. Značajni krajobraz Petrova gora-Biljeg proglašen je 1969. godine zbog očuvanih krajobraznih vrijednosti vršnog dijela Petrove gore s istaknutim vrhovima, potočnim dolinama te kulturno-povijesnim vrijednostima, a Biljeg