DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2016 str. 109 <-- 109 --> PDF |
ÐURO KAUZLARIĆ (1946–2016) Željko Gubijan Vijest o iznenadnoj smrti našega dragog kolege i prijatelja Ðure Kauzlarića, dipl. ing. šum. 22. srpnja 2016.g., iznenadila je šumarsku struku i rastužila sve koji su ga makar i površno poznavali. Uz poštovanu obitelj, suprugu Katicu, kćer Jasminu, sina Darija i snahu Maju, koji su njegovim odlaskom najviše izgubili te ostalu rodbinu i prijatelje, hrvatsko šumarstvo ima razloga tugovati. Napustio nas je čovjek, koji je cijeli svoj ne samo radni, već životni vijek posvetio šumarstvu. Često je spominjao kako je još kao predškolski dječarac s ocem, lugarom u šumariji Sveti Ivan Žabno, hodao šumama koje okružuju njegove rodne Brezovljane u kojima su ga kao sina jedinca uzorno odgojili otac Mato i majka Zora. Upravo ta djetinja zaljubljenost u šumu i u rodno selo nije ga napuštala cijeloga života. Nakon završene osnovne škole 1961. godine u Svetom Ivanu Žabno, odlazi u Šumarsku školu u Karlovac. Ljetos je sa svojim srednjoškolskom generacijom proslavio 50. godišnjicu mature. Školovanje je nastavio na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1973. g. diplomirao na Šumsko-gospodarskom odjelu. U Šumariji Vrbovec zaposlio se 15. studenoga 1974. i tu proveo svoj cijeli radni vijek koji završava 30. prosinca 2011. godine odlaskom u zasluženu starosnu mirovinu navršivši 65 godina života. Od toga je punih 20 godina, od 1992. do 2011.g., bio Upravitelj šumarije, no odlaskom u mirovinu nije prestalo njegovo angažiranje u struci. Ostaje član Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije, aktivan je u HŠD Ogranku Bjelovar kao član suda časti. Sa zadovoljstvom se odazivao na svaki poziv iz Šumarije kad god je trebala kakova pomoć u pronalaženju starih zapisa, kakav savjet ili pak obično ljudsko druženje sa kolegama koji su nas posjećivali. Nema grane šumarstva kojoj u svom radnom vijeku nije posvetio maksimalnu pozornost i trud. Jedan je od prvih u našoj sredini koji je zastupao uvođenje i primjenu informatike u struku. Bavljenje mehanizacijom, cestogradnjom i graditeljstvom bilo je u svrhu poboljšanja uvjeta rada, ne bi li radnicima olakšali rad i pristup radilištu i osigurali sklonište od lošeg vremena. Uz to, svatko je od našeg Upravitelja imao razumijevanje, toplu riječ, očinski savjet i čvrst oslonac. S osjećajem sigurnosti i topline dolazilo se i odlazilo s posla. Bio je čovjek koji okuplja ljude. Nebrojene su studentske terenske nastave, stručne ekskurzije i znanstvene debate održane u našim šumama u našim lugarskim kućicama u njegovoj pedantnoj organizaciji, svaki bi takav susret završavao s ljudskim druženjem i toplim razgovorom. Svakog je gosta jednako tretirao i jednako se prema svakome odnosio. Uvijek je iskazivao zadovoljstvo i našao vremena nazočiti programu u organizaciji kolega šumara, bez obzira na sadržaj; kulturni, zabavni ili znanstveni. Takav odnos prema poslu i ljudima bio je poznat širom Hrvatske. Kao nagradu za svoj rad postaje član Upravnog odbora(1997. do 2000.), tada JP „Hrvatske šume“, u koji je predložen i izabran kao predstavnik zaposlenika. Zadnje godine radnog vijeka posvetio je rekonstruiranju brojnih šumarskih kućica širom naših šuma, kao da je predosjećao da dolaze vremena promjene sustava vrijednosti te da će središte pozornosti postati profit i novac a ne čovjek, i da je zadnji čas da se nešto takovo učini kako bi ih se spasilo od propadanja i zaborava. Odlazak u mirovinu poklopio se sa 60- godišnjicom nastanka šumarije Vrbovec. Isključivo se njegovom zaslugom Šumarija ponosi monografijom tiskanom tom prigodom. Ista predstavlja svojevrsnu enciklopediju znanja, sjećanja i uspomena iz tog razdoblja ne samo iz područja šumarstva. Godišnja nagrada grada Vrbovca za 2011. godinu također je potvrda doprinosa svojoj radnoj i životnoj sredini. Moram spomenuti i poseban Božji dar radiostezijske senzibilnosti koju je posjedovao i kojim je nesebično usrećio brojne obitelji nalaskom podzemne vodene žile na njihovim posjedima. Mnogima je savjetovao da pomaknu svoje radne stolove ili krevete za koji metar sa štetnih točaka kako se ne bi izlagali opasnosti po zdravlje. Odnos prema vodi zaokupio ga je i u šumi. Mostovi i propusti uvijek su morali biti čisti i omogućavati slobodan protok vodi. Generacijama |