DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2016 str. 35 <-- 35 --> PDF |
a širina od 4,3 do 6,3 cm (Rakonjac 1993). Na proučavanim genotipovima divlje trešnje s Golije utvrđeno ja da se duljina plojke kreće u intervalu od 4-10 cm, a širina plojke varira od 4-6 cm (Jovković 1999). U 22 populacije divlje trešnje iz Bosne i Hercegovine utvrđene su prosječne vrijednosti duljine plojke 80,03 cm, širine plojke 42,94 cm i duljine peteljke 29,51 cm (Ballian i sur. 2012). Najveće prosječne vrijednosti odnos duljine i širine plojke izmjerene su kod populacija Vlasina (LL/LW = 2,05) i Javor (LL/LW = 1,87) koje se nalaze na najvećoj nadmorskoj visini (iznad 1100 m). Povećanje odnosa duljine i širine plojke s porastom nadmorske visine utvrđeno je u populacijama divlje trešnje u Bosni i Hercegovini (Mikić 2007; Ballian i sur. 2012) i na području centralne Srbije (Rakonjac i sur. 2014). Provedena analiza varijance (ANOVA) potvrdila je postojanje statistički značajnih razlika između vrijednosti aritmetičkih sredina istraživanih svojstava i na međupopulacijskoj i na unutarpopulacijskoj razini. Populacije su se najviše razlikovale za svojstvo dužina peteljke (PL), a najmanje razlike uočene su kod svojstva duljina plojke (LL). Unutarpopulacijska varijabilnost veća je od međupopulacijske varijabilnosti, što je i očekivano. To je potvrđeno pravilo u provedenim studijama morfološke varijabilnosti listova Quercus robur L. (Franjić 1996), Betula pendula Roth. (Kajba 1996), Quercus pubescens Willd. (Škvorc i sur. 2005), Sorbus torminalis /L./ Crantz (Idžojtić i sur. 2006), Ulmus minor Mill. (Zebec i sur. 2010; Zebec i sur. 2014), Quercus trojana Webb. (Ballian i sur. 2014), Alnus incana /L./ Moench i A. glutinosa /L./ Gaertn. (Poljak i sur. 2014), Populus nigra L. (Čortan i sur. 2015). Provedenom klasterskom analizom nije utvrđena prisutnost geografske povezanosti i izdiferenciranosti istraživanih populacija. Populacije se nasumično grupiraju i njihov raspored je uslovljen u mikroekološkim uvjetima staništa. Populacija Vlasina se izdvaja s najvećom prosječnom vrijednošću odnosa duljine i širine plojke, a polulacija Boranja se izdvaja s najvećim prosječnim vrijednostima mjerenih varijabli. Nasumičan raspored i nepostojanje geografske izdiferenciranosti uočeno je kod Juniperus excelsa M. Bieb. (Mazur i sur. 2004), Juniperus oxycedrus L. (Brus i sur. 2011), Alnus incana /L./ Moench (Krauze-Michalska i Boratynska 2013), Quercus trojana Webb. (Ballian 2014), Prunus avium L. (Rakonjac i sur. 2014). Nasuprot ovomu, postojanje geografske izdiferenciranosti utvrđeno je kod populacija Sorbus domestica L. na području Balkanskog poluotoka (Brus i sur. 2011) i na području Hrvatske (Poljak i sur. 2015), kod populacija Sorbus torminalis /L./ Crantz u kontinentalnom dijelu Hrvatske (Idžojtić i sur. 2006), te kod Ulmus minor Mill. na području hrvatske Podravine (Zebec i sur. 2010). Odsutnost geografske izdiferenciranosti kod divlje trešnje može se objasniti time, što je ovo stranooplodna vrsta karakterizirana visokim stupnjem heterozigotnosti, te se na istom lokalitetu mogu naći različiti genotipovi (Rakonjac i sur. 2014). Također rana povijesna fragmentacija ishodišnih populacija koje su vremenom adaptirale na uvjete staništa, može utjecati na nepostojanje geografske izdiferenciranosti (Schirone i Spada 2000). Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti de se raspoloživi genofond divlje trešnje u Srbiji odlikuje zadovoljavajućim stupnjem genetičke varijabilnosti, te predstavlja dobru polaznu osnovu za proces daljnjeg oplemenjivanja. Značajan biodiverzitet između deset genotipova divlje trešanje (Prunus avium L.) porijeklom iz jugoistočne Srbije utvrđen je ispitivanjem fenoloških, morfološkkih i kemijskih osobina. Razina genetičkog diverziteta vrlo je visoka te se istraživana populacija može koristiti u budućim oplemenjiačkim programima (Mratinić i sur. 2012). Velika varijabilnost kavlitativnih i kvantitativnih svojstava listova i plodova populacija divlje trešnje s područja centralne Srbije potvrđuju značajnu genetičku raznolikost te ukazuju na bogatstvo genofonda (Rakonjac i sur. 2014). U cilju dugoročnog očuvanja i unapređenja ekološke adaptabilnosti i evolutivnog potencijala populacija divlje trešnje u Srbiji potrebno je započeti provedbu adekvatnih mjera in situ i ex situ konzervacije. Istraživanja varijabilnosti divlje trešnje u BiH vršena na morfološkim karakteristikama sjemena, ukazuju na veliku unutarpopulacijsku varijabilnost. Stabla kod kojih su utvrđene minimalne veličine istraživanih svojstva pretstavljaju „divlji tip“ divlje trešnje, poznat kao varijatet Prunus avium var. actiana L. Sjeme većih dimenzija dolazi sa stabala koja su nastala hibridizacijom divlje trešnje i domaćih sorti trešnje (Ballian, 2000). Nasuprot visokoj varijabilnosti istraživanih morfoloških svojstava, u istraživanjima mikrosatelitne DNK varijabilnost populacija divlje trešnje (Prunus avium L.) iz središnje Bosne registrirana je relativno mala genetička varijabilnost. Između populacija divlje i pitome trešnje (cv. „Alica“) ne postoji velika razlika u strukturi mikrosatelitske DNK (Ballian, 2004). Na temelju obavljenih istraživanja može se zaključiti da je u istraživanim populacijama divlje trešnje utvrđena visoka stopa varijabilnosti istraživanih morfoloških svojstava listova. Dobiveni rezultati su osnova za nastavak istraživanja koja je neophodno provesti u cilju davanja smjernica i preporuka za očuvanje i usmjereno korištenje genetskih resursa divlje trešnje na području Srbiji i jugoistočne Europe. Za potpunije upoznavanje varijabilnosti divlje trešnje u dijelu prirodnog areala, istraživanja treba proširiti uporabom molekularnih markera. Literatura References Aradhya, M. K., C. Weeks, Ch. J. Simon, 2004: Molecular characterization of variability and relationships among seven cultivated and selected wild species of Prunus L. using amplified fragment length polymorphism, Sci. Hortic., 103: 131–144. |