DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2016 str. 96     <-- 96 -->        PDF

OTVARANJE SPOMEN RELJEFA PROF. DR. SC. IVANU KNEŽEVIĆU, ZALESINA 10. 6. 2016.
Hranislav Jakovac
U prvome dijelu programa otvaranja ovoga spomen obilježja, nazočnima se obratio prof. dr. sc. Tibor Pentek, rukovoditelj Nastavno pokusnog šumskog objekta (NPŠO) Zalesina i profesor na predmetima koje je predavao prof. Knežević.
Poštovane dame i gospodo, uvažene kolegice i kolege, dragi prijatelji, dopustite mi da Vas na početku službenog dijela ovog današnjeg događanja sve skupa lijepo pozdravim i zaže­lim dobrodošlicu na NPŠO Zalesina, jednom od pet NPŠO-a u sastavu našega Fakulteta.
Posebno pozdravljam gospođu Ljiljanu Knežević, suprugu našeg pokojnog profesora Ivana Kneževića, te joj se zahvaljujem što nam je dala dopuštenje za izradu, postavljanje, a sada i za otvaranje spomen reljefa prof. Ivi Kneževiću.
Također posebno pozdravljam i zahvaljujem se na dolasku: predsjedniku HŠD-a Oliveru Vlainiću, dipl. ing. šum., predsjedniku HKIŠDT prof. Tomislavu Poršinskom, Akademiku Slavku Matiću, Prodekanici Šumarskog odjela profesorici Renati Pernar, koja je danas ovdje u funkciji dekana Šumarskog Fakulteta, te predstojniku Zavoda za NPŠO-e i predsjedniku Odbora za šume profesoru Milanu Oršaniću.
Nakon pozdrava, prema programu nazočnima se obratila prof. Renata Pernar, prodekanica Šumarskog odjela i u ovome trenutku obnašateljica dužnosti dekana Fakulteta. Pozdravila je nazočne u ime dekana Šumarskog fakulteta i svoje osobno, posebno naglasivši značaj nastavno pokusnih šumskih objekata za terensku obuku studenata. Naznačila je doprinos prof. Kneževića, dugogodišnjeg upravitelja NPŠO Zalesina na izgradnji i rukovođenju ovim nastavno pokusnim objektom, kao i ostalim objektima u vrijeme kada je obnašao dužnost Direktora Fakulteta.
U svome obraćanju skupu, predsjednik Hrvatskoga šumarskog društva Oliver Vlainić izrazio je zadovoljstvo glede ovakovog vida spomen obilježavanja šumara na prostoru svog najznačajnijeg djelovanja tijekom radnog vijeka. To je višegodišnja praksa i Hrvatskoga šumarskog društva, pa je tako ovoga proljeća u organizaciji Hrvatskoga šumarskog društva, ogranak Delnice u GJ Sungerski lug podignuto spomen obilježje šumarskom savjetniku Josipu Radoševiću, dipl. ing. šum., značajnom šumarskom stručnjaku, koji je svojevremeno bio i direktor svih fakultetskih šuma, a i prethodnik kolege prof. Kneževića na NPŠO Zalesina.
U drugome dijelu prof. Pentek je iznio biografske podatke o prof. Kneževiću.
Meni je, uvažene dame i gospodo, kao trenutnom upravitelju NPŠO-a Zalesina, ali i kao nasljedniku, ne izravnom, već nakon prof. Dragutina Pičmana, prof. Ive Kneževića u nastavnom i znanstvenom radu u okviru područja povezanog sa šumskim prometnicama na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ali i nasljedniku prof. Ive Kneževića u upravljanju NPŠO-om Zalesina, opet ne izravnom već poslije prof. Ante Krpana, pripala čast i obveza, ali i velika privilegija i zadovoljstvo, reći par riječi povodom otvaranja spomen reljefa prof. Kneževiću.
Prof. Ivan Knežević rođen je u Osijeku 5. listopada 1929. godine. Pučku školu i niže razrede gimnazije završio je u Osijeku, a više razrede realne gimnazije je zbog preseljenja obitelji u Zagreb u tzv. „Željezničarsko naselje“, pohađao u Zagrebu, gdje je i maturirao 1948. godine. Volio je Profesor reći da je rođenjem Slavonac, porijeklom Ličan, a da u srcu ima posebno mjesto za Gorski kotar.
Po završetku srednje škole upisao je Tehnički (Šumsko-industrijski) odsjek Poljoprivredno-šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na kojemu je apsolvirao akad. god. 1952/53., a diplomirao 12. svibnja 1956. godine.
Prije započinjanja studiranja, nakon svršetka gimnazije, radio je u poduzeću „Cestogradnja” Zagreb na izgradnji šumske ceste „Sošice-Blaževo brdo” u središnjem dijelu Žumberka, a za vrijeme studija na trasiranju i izvođenju šumske ceste „Pepelarnica-Tunel” u Zalesini koju je obavljalo poduzeće „Građevinar” iz Ogulina.
Kao diplomiranom inženjeru šumarstva prvo radno mjesto bilo mu je u Projektnom birou šumarstva i drvne industrije u Zagrebu – „Palmotićeva 45“, gdje je, na različitim projektima koji su bili povezani sa šumskim ali i javnim prometnicama, radio u razdoblju od 1956. do 1962. godine. Tu je stekao vrlo važna praktična, operativna znanja i iskustvo u području šumskih prometnica i šumarskoga graditeljstva, ali i prometnica i graditeljstva u nešto širem smislu, što će mu, pokazat će se kasnije, značajno koristiti u budućem radu.
22. ožujka 1962. godine prof. Ivo Knežević se zapošljava na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao asistent iz predmeta Šumske komunikacije u Zavodu za šumarsko građevinarstvo

ŠUMARSKI LIST 7-8/2016 str. 97     <-- 97 -->        PDF

 i komunikacije. Time započinje njegova karijera sveučilišnog nastavnika i znanstvenika, koja je do kraja njegova radnoga vijeka, pune 32 godine, vezana za Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Tijekom 1965. godine prof. Ivo Knežević izabran je u Odbor za izradu projekata studentskih objekata na NPŠO-u Zalesina, a u travnju 1966. godine imenovan je upraviteljem Uprave njihove izgradnje. Godine 1977. izabran je za upravitelja Nastavno-pokusnog šumskog objekta Zalesina, a 1978. godine za predstojnika Katedre za šumska transportna sredstva i građevinarstvo.
Valja naglasiti kako je prof. Knežević, kao dugogodišnji član različitih izvršnih i upravnih tijela Šumarskog fakulteta 1982. godine izabran za Predsjednika Kolegijalnog poslovodnog organa (direktora) Šumarskog fakulteta, a 1987. godine izabran je na istu funkciju u drugome mandatu. To je bilo razdoblje kada je Šumarski fakultet, sukladno tadašnjem Statutu, uz funkciju dekana imao i funkciju direktora.
Doktorsku disertaciju pod naslovom „Utjecaj načina gospodarenja i vrste sječe na ekonomičan raspored šumskih prometnica u prebornim šumama“ obranio je 25. srpnja 1990. godine na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U zvanje docenta izabran je 1991. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 1993. godine. U zvanju izvanrednog profesora 1994. godine odlazi u zasluženu mirovinu.
U trećem dijelu dan je širi osvrt na djelovanje prof. dr. sc. Ivana Kneževića na NPŠO Zalesina.
Kao što je već rečeno, prof. Ivo Knežević je tijekom 1965. godine izabran u Odbor za izradu projekata studentskih objekata na NPŠO-u Zalesina, a u travnju 1966. godine imenovan je upraviteljem Uprave izgradnje tih istih objekata. Time je započela njegova vrlo intenzivna i neraskidiva veza sa NPŠO-om Zalesina koja se još pojačala, produbila i učvrstila 1977. godine kada je izabran za njegova upravitelja.
Nakon šestogodišnjeg operativnog iskustva u Projektnom birou šumarstva i drvne industrije u Zagrebu – „Palmotićeva 45“, gdje je sudjelovao u nizu projekata povezanih sa šumskim i javnim prometnicama ali i s objektima visokogradnje, prof. Knežević je bio prava osoba za pripremu projektne dokumentacije, a kasnije vođenje i nadzor gradnje studentskih objekata na ovom NPŠO-u.
Radovi izgradnje su završeni 1968. godine i od tada pa do mandata prof. Milana Oršanića na čelu Zavoda za NPŠO-e, odnosno negdje do 2005., godine, studentske su nastambe, manje-više zadržale prvotni izgled i interijera i eksterijera. Tada su, kroz par godina, uz velika financijska ulaganja, temeljito rekonstruirane, modernizirane i opremljene. Danas su, uključivo i profesorski objekt, kao i NPŠO Zalesina u cjelini, na razini koja omogućava organizaciju najprestižnijih domaćih i međunarodnih događanja.
Tek su dovršetkom izgradnje dvaju, za to vrijeme modernih studentskih objekata, stvoreni odlični uvjeti za dugotrajniji i komforniji boravak studenata šumarstva i drvne tehnologije tijekom višetjednih praktičnih terenskih nastava iz različitih nastavnih predmeta na NPŠO Zalesina. Uz kvalitetne i vrijedne bukovo-jelove preborne šume triju gospodarskih jedinica u sastavu ovoga NPŠO-a: „Belevine“, Kupjački vrh“ i „Sungerski lug“, sa izgradnjom novih objekata za smještaj studenata je stvorena jedna zaokružena cjelina, idealna za nastavni rad sa studentima, kao i znanstveno-istraživački rad profesora i asistenata.
U nastavku je Prof. Pentek je naglasio njegov posebno dobar odnos sa lokalnom zajednicom kroz sudjelovanje u različitim infrastrukturnim projektima (primjerice vodovod). Prof. Knežević, svjestan značaja šumske prometne

ŠUMARSKI LIST 7-8/2016 str. 98     <-- 98 -->        PDF

infrastrukture (primarne i sekundarne) u racionaliziranju proizvodnje, krenuo je u promjene. Glede otvorenosti šuma koja je bila mala, zahvaljujući terenskoj nastavi iz šumskih komunikacija kojom je rukovodio, otvorenost je značajno porasla, da bi danas sa 30 km/1000 ha dosegla europsku razinu. Posebno poglavlje su studentske i međunarodne ekskurzije koje je prof. Knežević organizirao, a kojih su se rado sjećali kako domaći tako i inozemni sudionici. Svojom disertacijom „Utjecaj načina gospodarenja i vrste sječe na ekonomičan raspored šumskih komunikacija u prebornim šumama, dao je veliki doprinos optimizaciji mreže primarne šumske prometne infrastrukture u prebornim šumama.
Na kraju slijedio je zaključak i zahvala.
Prof. Ivan Knežević je tijekom svoga rada i djelovanja na NPŠO-u Zalesina, na različitim funkcijama punih trideset godina, od 1965. do 1994. godine, ostavio neizbrisiv trag. U nasljeđe nam je ostavio uređene i dobro gospodarene šume, kvalitetnu mrežu šumskih prometnica, vrlo dobru smještajnu infrastrukturu te stručne i zadovoljne zaposlenike koji vole ovaj NPŠO, a poštuju i cijene Šumarski fakultet. I naravno odlične odnose s lokalnom zajednicom i lokalnim pučanstvom.
I na kraju ovoga, nadam se ne predugoga govora, želim u ime svih dosadašnjih upravitelja, zamjenika upravitelja, pomoćnika upravitelja i djelatnika NPŠO-a Zalesina, u ime svih članova Odbora za šume Šumarskog fakulteta, kao i u svoje osobno ime, izraziti veliku zahvalnost na svemu što je prof. Ivan Knežević, u svome radnome vijeku, dao NPŠO-u Zalesina, odnosno Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u cjelini. Najmanje što u znak zahvalnosti možemo učiniti jest postaviti spomen reljef s njegovim likom, koji će uz uvijek prisutne priče i sjećanja, sadašnje i buduće generacije kolega profesora i asistenata, podsjećati na Profesorov doprinos razvoju i unaprjeđenju NPŠO-a Zalesina, te im poslužiti kao motivacija da u svome radu ostvare bar približno slična postignuća.
U nastavku, skupu se obratio prof. dr. sc. Milan Oršanić, posebno naglasivši značaj nastavno pokusnih šumskih objekata za Šumarski fakultet, jer u današnjim bi uvjetima bilo teško, pa i nemoguće provoditi praktičnu obuku studenata na trenu. Zahvalio se svim dosadašnjim rukovoditeljima i zaposlenicima, pa i onima koji prethodno nisu ovdje spomenuti, koji su svojim radom na ovom objektu dali doprinos na održavanju terenske nastave studenata, neobično važne za obrazovanje studenata šumarstva. Ovo spomen obilježje je nastavak prakse Šumarskog fakulteta koji se sjeća svojih zaslužnih članova, pa je tako u programu otvaranje spomen obilježja prof. dr. sc. Nikoli Lukiću na NPŠO Velika.
Napominjemo da je program otkrivanja ovoga spomen reljefa bio povremeno obilježen i muzičkim točkama.
Slijedilo je otkrivanje spomen reljefa kojega su otkrile supruga prof. Kneževića Ljiljana Knežević, dipl. ing. šum. i prodekanica Šumarskog odjela prof. dr. sc. Renata Pernar, a potom su domaćini pozvali nazočne na obilazak novouređenog objekta, nakon čega je slijedio zajednički ručak.
U nastavku ovog izvješća dajemo i Povijest NPŠO-a Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Povijest NPŠO Zalesina.
Povijest NPŠO-a Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Osnivanjem Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima 1860. godine, iz kojega je s vremenom nastao današnji Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, učilište dobiva za potrebe praktične nastave 110,39 ha šumskog objekta. Na navedenom se objektu terenska nastava i praktičan rad izvodi sve do prelaska šumarskog dijela učilišta iz Križevaca u Zagreb, na Šumarsku akademiju pri Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1898. godine.
Šumarska akademija, istodobno s osnivanjem, dobiva za potrebe praktične nastave „šumarsko-botanički“ vrt smješten na tzv. „zemaljskom dobru“ u Božjakovini blizu Zagreba. Vrt je bio smješten u starom perivoju površine 22 jutra, a sastojao se od tri dijela: za šumsku floru, za cjelokupnu hrvatsku floru te za pokuse profesora i studenata.
Prelaskom samostalne Šumarske akademije, zajedno s agronomima, u zajednički Gospodarsko-šumarski fakultet

ŠUMARSKI LIST 7-8/2016 str. 99     <-- 99 -->        PDF

1919. godine, započinje osnivanje šumskoga rasadnika, odnosno današnjeg Šumskog vrta. To bio prvi NPŠO novonastalog Gospodarsko-šumarskog fakulteta.
Prve šume za nastavne i znanstvene potrebe dobivene su u Zagrebu 1922. godine. Bile su to park-šuma Maksimir površine 139,50 ha, šuma Dubrava-Mokrice površine 161 ha i Šašinovečki lug s 92 ha. Potom je 1946. godine Fakultet dobio 178 ha šume Dotrščina, a 1947. godine 365 ha šuma na Sljemenu. Sve navedene šume objedinjene su danas u NPŠO Zagreb, čiji je trenutni upravitelj doc. dr. sc. Damir Drvodelić.
Zacrtani plan Šumarskog odjela Poljoprivredno-šumarskog fakulteta je bio da za potrebe nastave i znanstvenih istraživanja posjeduje objekte u klimatskim i vegetacijskim zonama u kojima se, po vrsti drveća, sastojinskom i uzgojnom obliku, nalaze naše najznačajnije šume. I krenulo se, bez odgode, u realizaciju toga plana.
Na području Lipovljana, u posavskim nizinskim šumama hrasta lužnjaka te u prigorskim šumama hrasta kitnjaka i bukve, 1950. godine Šumarski odjel Poljoprivredno-šumarskog fakulteta dolazi u posjed čitave šumarije Lipovljani površine 8179,07 ha. Nakon organizacijskih promjena Fakultet od 1963. godine, na području NPŠO-a Lipovljani gospodari s 1042,13 ha šuma (od čega 547,69 ha u nizinskom dijelu – g.j. Opeke te 494,42 ha u prigorskom dijelu – g.j. Lubardenik. Današnji upravitelj NPŠO-a Lipovljani je i predstojnik Zavoda za NPŠO-e prof. dr. sc. Milan Oršanić.
Šumarski odjel Poljoprivredno-šumarskog fakulteta od 1950. godine, u arealu bukovo-jelovih prebornih šuma, posjeduje u početku oko 3000 ha, a danas 735,94 ha šuma u okviru NPŠO-a Zalesina.
U Slavoniji, u jugoistočnom dijelu Papuka, u arealu bukovih šuma panonskog dijela Hrvatske, od 1963. godine Šumarski fakultet posjeduje 754,54 ha šuma, to je NPŠO Velika koje je sadašnji upravitelj prof. dr. sc. Josip Margaletić.
Najmlađi NPŠO Šumarskog fakulteta je Rab, sa svojih 98,80 ha šuma hrasta crnike. Fakultet njime gospodari od 1975. godine, a upravitelj je doc. dr. sc. Damir Ugarković.
Sve u svemu NPŠO-i Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu danas zapremaju površinu nešto veću od 3400 ha, u njima nalazimo dvadesetak temeljnih šumskih zajednica Republike Hrvatske te sve najvažnije gospodarske i druge vrste drveća. Protežu se od sredozemnih šuma hrasta crnike na otoku Rabu do bukovo-jelovih šuma gorskih predjela Zalesine i Sljemena. U okviru NPŠO-a se nalaze i dva lovišta, jedno na NPŠO-u Lipovljani, a drugo na NPŠO-u Rab.
Povijest NPŠO Zalesina
NPŠO Zalesina se nalazi u Gorskom kotaru, gorskom područje sjeverozapadne Hrvatske, 130 km zapadno od Zagreba i oko 50 km istočno od Rijeke. NPŠO je nazvan prema naselju Zalesina, u kojemu je od ranije smještena upravna zgrada nekadašnje šumarije Zalesina. „Stara zgrada“ šumarije Zalesina je danas sastavnica novopodignute građevinske infrastrukture za upravljanje, smještaj profesora, asistenata i studenata te za kabinetsku nastavu.
Šume NPŠO-a Zalesina čine tri gospodarske jedinice ukupne površine 735,94 ha. Gospodarske jedinice Belevina i Kupjački vrh nalaze se sjeverno od naselja Zalesina i Kupjak te su međusobno povezane. Treća je gospodarska jedinica Sungerski lug, prostire se uz naselja Sunger i Brestova Draga te cestu Lokve – Mrkopalj. Dislocirana je na udaljenosti od oko 15 km cestom preko Mrkoplja, odnosno oko 20 km cestom preko Delnica. Gospodarske se jedinice nalaze u zoni listopadnih i mješovitih šuma umjereno vlažnih, hladnih staništa sveze Aremonio-Fagetum, u pojasu bukve (Fagetum croaticum) i potpojasu bukve i jele (Abieti-Fagetum). Šume svih triju gospodarskih jedinica pripadaju prebornom obliku gospodarenja.
Gospodarske jedinice Belevina i Kupjački vrh se do 1671. godine nalaze u posjedu domaće vlastele, a potom, sve do 1920. godine pripadaju stranim plemićkim obiteljima. U Gorskome je kotaru strana vlastela u posjedu šuma iz obitelji: Rigoni, Perlas, Batthyany, Thurn und Taxis, Neuberger, Auersperg i Ghyczy. Agrarnom je reformom 1920. godine dio šuma izlučen za agrarne interesente. Od 1932. godine su šume ovoga kraja eksproprijacijom potpale pod državnu skrb, a od 1944. godine postaju općenarodna imovina.
Gospodarska jedinica Sungerski lug se nalazi u posjedu domaće i strane vlastele do 1848. godine, kada je na temelju segregacije izdvojena u šume zemljišne zajednice sela Sunger. Nacionalizacijom zemljišnih zajednica 1947. godine postaje općenarodnom imovinom.
Nakon Drugog svjetskog rata šumama ovih gospodarskih jedinica upravlja Šumsko gospodarstvo „Viševica“ sa sjedištem u Rijeci, te Šumsko gospodarstvo „Bitoraj“ sa sjedištem u Delnicama.