DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2016 str. 98     <-- 98 -->        PDF

infrastrukture (primarne i sekundarne) u racionaliziranju proizvodnje, krenuo je u promjene. Glede otvorenosti šuma koja je bila mala, zahvaljujući terenskoj nastavi iz šumskih komunikacija kojom je rukovodio, otvorenost je značajno porasla, da bi danas sa 30 km/1000 ha dosegla europsku razinu. Posebno poglavlje su studentske i međunarodne ekskurzije koje je prof. Knežević organizirao, a kojih su se rado sjećali kako domaći tako i inozemni sudionici. Svojom disertacijom „Utjecaj načina gospodarenja i vrste sječe na ekonomičan raspored šumskih komunikacija u prebornim šumama, dao je veliki doprinos optimizaciji mreže primarne šumske prometne infrastrukture u prebornim šumama.
Na kraju slijedio je zaključak i zahvala.
Prof. Ivan Knežević je tijekom svoga rada i djelovanja na NPŠO-u Zalesina, na različitim funkcijama punih trideset godina, od 1965. do 1994. godine, ostavio neizbrisiv trag. U nasljeđe nam je ostavio uređene i dobro gospodarene šume, kvalitetnu mrežu šumskih prometnica, vrlo dobru smještajnu infrastrukturu te stručne i zadovoljne zaposlenike koji vole ovaj NPŠO, a poštuju i cijene Šumarski fakultet. I naravno odlične odnose s lokalnom zajednicom i lokalnim pučanstvom.
I na kraju ovoga, nadam se ne predugoga govora, želim u ime svih dosadašnjih upravitelja, zamjenika upravitelja, pomoćnika upravitelja i djelatnika NPŠO-a Zalesina, u ime svih članova Odbora za šume Šumarskog fakulteta, kao i u svoje osobno ime, izraziti veliku zahvalnost na svemu što je prof. Ivan Knežević, u svome radnome vijeku, dao NPŠO-u Zalesina, odnosno Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u cjelini. Najmanje što u znak zahvalnosti možemo učiniti jest postaviti spomen reljef s njegovim likom, koji će uz uvijek prisutne priče i sjećanja, sadašnje i buduće generacije kolega profesora i asistenata, podsjećati na Profesorov doprinos razvoju i unaprjeđenju NPŠO-a Zalesina, te im poslužiti kao motivacija da u svome radu ostvare bar približno slična postignuća.
U nastavku, skupu se obratio prof. dr. sc. Milan Oršanić, posebno naglasivši značaj nastavno pokusnih šumskih objekata za Šumarski fakultet, jer u današnjim bi uvjetima bilo teško, pa i nemoguće provoditi praktičnu obuku studenata na trenu. Zahvalio se svim dosadašnjim rukovoditeljima i zaposlenicima, pa i onima koji prethodno nisu ovdje spomenuti, koji su svojim radom na ovom objektu dali doprinos na održavanju terenske nastave studenata, neobično važne za obrazovanje studenata šumarstva. Ovo spomen obilježje je nastavak prakse Šumarskog fakulteta koji se sjeća svojih zaslužnih članova, pa je tako u programu otvaranje spomen obilježja prof. dr. sc. Nikoli Lukiću na NPŠO Velika.
Napominjemo da je program otkrivanja ovoga spomen reljefa bio povremeno obilježen i muzičkim točkama.
Slijedilo je otkrivanje spomen reljefa kojega su otkrile supruga prof. Kneževića Ljiljana Knežević, dipl. ing. šum. i prodekanica Šumarskog odjela prof. dr. sc. Renata Pernar, a potom su domaćini pozvali nazočne na obilazak novouređenog objekta, nakon čega je slijedio zajednički ručak.
U nastavku ovog izvješća dajemo i Povijest NPŠO-a Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Povijest NPŠO Zalesina.
Povijest NPŠO-a Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Osnivanjem Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima 1860. godine, iz kojega je s vremenom nastao današnji Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, učilište dobiva za potrebe praktične nastave 110,39 ha šumskog objekta. Na navedenom se objektu terenska nastava i praktičan rad izvodi sve do prelaska šumarskog dijela učilišta iz Križevaca u Zagreb, na Šumarsku akademiju pri Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1898. godine.
Šumarska akademija, istodobno s osnivanjem, dobiva za potrebe praktične nastave „šumarsko-botanički“ vrt smješten na tzv. „zemaljskom dobru“ u Božjakovini blizu Zagreba. Vrt je bio smješten u starom perivoju površine 22 jutra, a sastojao se od tri dijela: za šumsku floru, za cjelokupnu hrvatsku floru te za pokuse profesora i studenata.
Prelaskom samostalne Šumarske akademije, zajedno s agronomima, u zajednički Gospodarsko-šumarski fakultet