DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2016 str. 101     <-- 101 -->        PDF

DEJAN KAPŠ (1979–2016)
Valter CRNKOVIĆ
Šok i nevjerica zavladali su među nama 26. kolovoza kada smo saznali da je nesretnim slučajem, u lovu, stradao naš kolega i prijatelj Dejan Kapš. Nismo bili u stanju vjerovati da se tako nešto može dogoditi, pogotovo ne Dejanu koji je za nas bio samo oličenje lova i lovstva. Nažalost, naše nade u pogrešno prenesenu vijest nisu se ostvarile, izgubili smo Dejana zauvijek.
Dejan Kapš rođen je 27. travnja 1979. godine u Ljubljani. Odrastao je u cijenjenoj i vrijednoj obitelji Kapš koja se generacijama bavi pilanarstvom u pitomom goranskom mjestu Blaževci. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Sloveniji. Djetinjstvo provedeno u okruženju šuma i u krugu obitelji vezane za šumarstvo i preradu drva usmjerilo je Dejana na studij šumarstva na Biotehniškoj fakulteti u Ljubljani, gdje je diplomirao 2006. godine i stekao zvanje diplomirani inženir gozdarstva. Već i Dejanov diplomski rad “Institucionalna usklađenost lovnogospodarskih sistema upravljanja smeđim medvjedom između Slovenije i Hrvatske” upućivao je na Dejanovu veliku strast – lov, ali i na njegovu buduću ulogu stručnjaka i ponajprije čovjeka koji je svojim neumornim radom brisao granice između država i spajao lovce s obiju strana rijeke Kupe. Svoje članstvo u lovačkim društvima s obje strane granice Dejan je iskoristio na najbolji mogući način, a njegovi napori su okrunjeni godišnjim tradicionalnim zimskim lovom na patke, kojega zajednički upriličuju hrvatski i slovenski lovci uz cjelodnevno druženje. Aktivno bavljenje lovstvom usmjerilo je Dejana na daljnje usavršavanje, te 2012. godine diplomom Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku (studirajući uz rad) stječe zvanje magistra inženjera zootehnike.
Dejan je posebno bio poznat kao vrhunski stručnjak u potragama za ranjenom divljači, odgojivši i obučivši više vrhunskih pasa tragača s kojima je vršio potrage diljem lovišta Hrvatske i Slovenije. Opći stav nas, njegovih lovnih prijatelja i poznanika, bio je da je Dejan u tom segmentu lovstva dosegao savršenstvo i bio najbolji tragač u Hrvatskoj. Naravno da ovime nisu bila iscrpljena sva Dejanova zanimanja u lovstvu, pa je tako bio i vrstan strijelac na glinene golubove i godinama je na takmičenjima branio boje svog lovačkog društva i UŠP Delnice na sindikalnim igrama. Također, u Sloveniji je sudjelovao u više terenskih, znanstvenih projekata praćenja populacija divljači. Takav lovni praktičar i stručnjak nije mogao proći nezapaženo, pa je Dejan imenovan za člana Stručnog savjeta za unapređenje lovstva Lovačkog saveza PGŽ, gdje je svojim radom dao dodatni stručni obol naporima primorsko-goranskih lovaca.
Ništa manje upečatljiv bio je Dejanov doprinos šumarstvu. Od 2006. godine zaposlen je u Šumariji Vrbovsko, nakon pripravničkog staža obnašao je dužnost revirnika za državne i privatne šume. Svojim predanim pristupom radnim zadacima, jednostavnošću u rješenjima poslovnih problema pomicao je granice mogućeg. Bio je omiljen u krugu poduzeća. Urođena lakoća komuniciranja, neosporan šarm i nadasve vedrina duha, osiguravala je da Dejan nigdje nije prolazio nezapaženo, iako se nikada nije nametao, štoviše mogli bismo reći da je u svojoj prirodi bio skroman, čak i neopravdano stavljajući sebe u drugi plan. Poslovno odgovoran, ažuran i točan, svoju stručnost i iskustvo nije zadržavao za sebe već je istu uvijek bio spreman podijeliti sa svojim kolegama šumarima, kao mentor učenicima i pripravnicima, a također i studentima Šumarskog fakulteta, sudjelujući u terenskoj nastavi kao vrstan predavač. Bio je aktivan član HŠD, ogranak Delnice i sindikalni djelatnik HSŠ.

ŠUMARSKI LIST 9-10/2016 str. 102     <-- 102 -->        PDF

Najbolje od Dejana tek smo očekivali, svi mi, šumari, lovci, drvoprerađivači. Tko ga je poznavao mogao je uočiti njegov kapacitet koji je tek trebao doći do punog izražaja u godinama njegove zrelosti, no nažalost, zauvijek smo ostali uskraćeni za taj dio njegovog doprinosa struci.
Dejan će najviše nedostajati svojoj obitelji, supruzi Danijeli i malom sinčiću Roku, roditeljima i sestri. Ne postoje riječi kojima bismo mogli opisati njihov gubitak i duboko suosjećamo s njihovom boli.
Dejane,
volimo misliti da nas i sada gledaš, stojiš pokraj neke jele, na nekom lageru, sjediš na nekom hohštandu i čekaš da dođemo i popričamo o poslu, o lovu. I vidjet ćemo se sigurno opet, negdje gore i nastaviti tamo gdje sada stajemo Tvojim odlaskom. Do tada čuvaj nam neku novu šumu, neki novi Litorić, neka nova lovišta. Neka Ti je laka naša goranska zemlja i tamo gore Dobra Ti kob.
Počivao u miru Božjem!
ALOJZIJE FRKOVIĆ (1934–2016)
Hranislav JAKOVAC
Hrvatske je šumare 13. srpnja ove godine zatekla tužna vijest – umro je Alojzije Frković, naš kolega, prijatelj, dogogodišnji član Hrvatskoga šumarskog društva i dugogodišnji plodni suradnik našeg znanstveno-stručnog i staleškog glasila Šumarski list. Uz izvješća o Šumarskome listu na sjednicama Upravnog odbora HŠD-a, a posebice na godišnjim skupšinama, osobito je naglašavana potreba i upućivan poziv šumarskim stručnjacima iz operative da pišu o temama iz svog svakodnevnog stručnog angažmana, dijeleći tako svoje stručne spoznaje s drugima. Na žalost, malo njih se odaziva tome pozivu, jer teško je sjesti pred „prazan papir“. No, kolegu Frkovića nije niti trebalo pozivati jer on je uvijek imao obilje materijala kako za naš časopis, tako i za druge časopise u kojima je objavljivao svoje članke. Umro je u srpnju kao što rekosmo, a još lipanjski dvobroj Šumarskoga lista sadrži njegov članak, što će reći da je „pisao do zadnjeg daha“. Ovo je bio njegov dvjestoti članak u našem časopisu – impresivno zar ne? Izvješćujući o smrti našega kolege Alojzija, na Web stranici HŠD-a rečeno je: Što napisati o čovjeku koji je toliko toga napisao, kako riječju ispratiti čovjeka koji je biranom riječju ispratio tolike ljude, ali slavio i postignuća mladih suvremenika i velikana šumarske povijesti. Povijest šumarstva ili lovstvo? Velike goranske zvijeri ili sam Gorski kotar? Ali jednako i Velebit, Mljet ili Rab. U Lovačkom vjesniku o njegovoj smrti također je naveden kao autor nebrojenih članaka, radova i knjiga. Slažemo se i s mišljenjem, kako prikazati ga samo kroz njegove radove, s obzirom na široki opus i dugogodišnji rad, zahtijeva silan angažman, pa će tako ovaj tekst sukladno rubrici u kojoj ga objavljujemo, sadržavati uglavnom osnovne informacije o životu i radu našega kolege i upućivati u najkaraćim crtama na njegov izuzetno značajan stručno-znanstveni doprinos šumarskoj struci.
Alojzije Frković, šumarnik i lovni stručnjak rodio se 20. svibnja 1934. god. u Vratima, u Gorskom kotaru. Osnovnu