DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2016 str. 102     <-- 102 -->        PDF

Najbolje od Dejana tek smo očekivali, svi mi, šumari, lovci, drvoprerađivači. Tko ga je poznavao mogao je uočiti njegov kapacitet koji je tek trebao doći do punog izražaja u godinama njegove zrelosti, no nažalost, zauvijek smo ostali uskraćeni za taj dio njegovog doprinosa struci.
Dejan će najviše nedostajati svojoj obitelji, supruzi Danijeli i malom sinčiću Roku, roditeljima i sestri. Ne postoje riječi kojima bismo mogli opisati njihov gubitak i duboko suosjećamo s njihovom boli.
Dejane,
volimo misliti da nas i sada gledaš, stojiš pokraj neke jele, na nekom lageru, sjediš na nekom hohštandu i čekaš da dođemo i popričamo o poslu, o lovu. I vidjet ćemo se sigurno opet, negdje gore i nastaviti tamo gdje sada stajemo Tvojim odlaskom. Do tada čuvaj nam neku novu šumu, neki novi Litorić, neka nova lovišta. Neka Ti je laka naša goranska zemlja i tamo gore Dobra Ti kob.
Počivao u miru Božjem!
ALOJZIJE FRKOVIĆ (1934–2016)
Hranislav JAKOVAC
Hrvatske je šumare 13. srpnja ove godine zatekla tužna vijest – umro je Alojzije Frković, naš kolega, prijatelj, dogogodišnji član Hrvatskoga šumarskog društva i dugogodišnji plodni suradnik našeg znanstveno-stručnog i staleškog glasila Šumarski list. Uz izvješća o Šumarskome listu na sjednicama Upravnog odbora HŠD-a, a posebice na godišnjim skupšinama, osobito je naglašavana potreba i upućivan poziv šumarskim stručnjacima iz operative da pišu o temama iz svog svakodnevnog stručnog angažmana, dijeleći tako svoje stručne spoznaje s drugima. Na žalost, malo njih se odaziva tome pozivu, jer teško je sjesti pred „prazan papir“. No, kolegu Frkovića nije niti trebalo pozivati jer on je uvijek imao obilje materijala kako za naš časopis, tako i za druge časopise u kojima je objavljivao svoje članke. Umro je u srpnju kao što rekosmo, a još lipanjski dvobroj Šumarskoga lista sadrži njegov članak, što će reći da je „pisao do zadnjeg daha“. Ovo je bio njegov dvjestoti članak u našem časopisu – impresivno zar ne? Izvješćujući o smrti našega kolege Alojzija, na Web stranici HŠD-a rečeno je: Što napisati o čovjeku koji je toliko toga napisao, kako riječju ispratiti čovjeka koji je biranom riječju ispratio tolike ljude, ali slavio i postignuća mladih suvremenika i velikana šumarske povijesti. Povijest šumarstva ili lovstvo? Velike goranske zvijeri ili sam Gorski kotar? Ali jednako i Velebit, Mljet ili Rab. U Lovačkom vjesniku o njegovoj smrti također je naveden kao autor nebrojenih članaka, radova i knjiga. Slažemo se i s mišljenjem, kako prikazati ga samo kroz njegove radove, s obzirom na široki opus i dugogodišnji rad, zahtijeva silan angažman, pa će tako ovaj tekst sukladno rubrici u kojoj ga objavljujemo, sadržavati uglavnom osnovne informacije o životu i radu našega kolege i upućivati u najkaraćim crtama na njegov izuzetno značajan stručno-znanstveni doprinos šumarskoj struci.
Alojzije Frković, šumarnik i lovni stručnjak rodio se 20. svibnja 1934. god. u Vratima, u Gorskom kotaru. Osnovnu

ŠUMARSKI LIST 9-10/2016 str. 103     <-- 103 -->        PDF

školu završio je u Vratima 1945. god., maturirao na IV. muškoj realnoj gimnaziji u Zagrebu 1954. god., a diplomirao na Šumsko-gospodarskom odsjeku Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1960. god. Iste godine zaposlio se u Šumskom gospodarstvu Delnice u Šumariji Crni Lug, gdje je nakon jednogodišnjeg pripravničkog staža i odsluženja vojnog roka, imenovan zamjenikom upravitelja Šumarije i samostalnim referentom za uzgoj, zaštitu šuma i lovstvo. Već tada se posebno ističe na obnovi prorijeđenih fondova krupnih vrsta divljači, što se poklapa s počecima lovnog turizma, a u suradnji s Institutom za šumarska i lovna istraživanja sudjeluje na izradi prvih lovnogospodarskih osnova za državna uzgojna lovišta, kao i na terenskim radovima na kvantitativnoj analizi avifaune u šumskim zajednicama Gorskog kotara. Već 1963. god. objavljuje svoj prvi stručni članak o lovištu „Risnjak“u Lovačkom vjesniku. Danas, kada novo-zaštitari prirode govore o provedbi „ Natura 2000 „ i posebno „Konvenciji o zaštiti ptica“, važno je reći da je šumarnik Alojzije Frković još 1966. god. u Crnom Lugu osnovao i četri godine uspješno vodio Aktiv za zaštitu ptica „Sjenica“ Crni Lug. U povodu 45. obljetnice osnivanja i rada Aktiva izdana je knjiga „U Crnom Lugu više nema praćki, za koju je kolega Frković dobio i prvu nagradu Novog lista „Gorančica 2012“. Svojim pernatim prijateljima ostao je trajno odan kao dugogodišnji suradnik Zavoda za ornitologiju HAZU i prstenovatelj ptica. Stručni šumarski ispit položio je 1966. god. Te godine donešen je novi Zakon o lovstvu, pa je kolega Frković izradio sam ili u suradnji s kolegama više od 30 lovnogospodarskih osnova za nova lovišta. Kao vrsni lovni stručnjak u lipnju 1967. god. imenovan je referentom za lovstvo u Šumskom gospodarstvu Delnice. Već svibnja 1969. god. polaže ispit za ocjenjivača lovačkih trofeja, stalni je član stručnih komisija Hrvatskoga lovačkog saveza za održavanje seminara za lovce stažiste i lovačke ispite. Tijekom rada u Šumskom gospodarstvu Delnice sudjelovao je na tri međunarodna kongresa biologa divljači (Moskva 1969., Stockholm 1973. i Krakow 1987.). Od 1970. do 1973. god. obnašao je dužnost predsjednika Jugoslavenske sekcije za zaštitu ptica, od 1982. predsjednik je komisije za praćenje populacije risa u Rebubličkom zavodu za zaštitu prirode, a od 1988. god. stalni je član komisije HLS-a za ocjenjivanje lovačkih trofeja. S time u vezi objavio je Priručnik za ocjenjivanje lovačkih trofeja (Zagreb, 1981 i 2006), Lovačke trofeje, obrada, ocjenjivanje i vrednovanje. Europska divljač (Zagreb, 1989). Dugogodišnji je član uređivačkog odbora Lovačkog vjesnika i član Izdavačkog savjeta, a u povodu 100. obljetnice Lovačko (ribarskog) vjesnika inicijator i autor Bibliografije Lovačko ribarskog vjesnika 1892-1991., Zagreb, 1993. Bibliografije su, uz ostalo, dragocjen i neophodan izvor i putokaz za nužno upoznavanje i korištenje svega onoga što su već drugi utvrdili i objavili u određenoj oblasti, pa to vrijedi i za Frkovićevu Bibliografiju Lovačkoga vjesnika, pa i više. Više zbog jednog od uvodnih tekstova knjige (zbog prikaza povijesti časopisa koji je poželjan, ali nije uobičajen za bibliografije), kaže u svome prikazu Bibliografije Oskar Pikorić u Šumarskome listu 1994. god. Na kraju prikaza zaključuje: Prvi urednik, a i glavnmi pokretač Viestnika Prvog obćeg hrvatskog družtva za gojenje lova i ribolova bio je šumar F. X. Kesterčanek, a prvi bibliograf istog Vjesnika također šumar, A. Frković. Dominik Raguž glede iste Bibligrafije navodi: Upravo ova Bibliografija pomogla mi je da brzo otkrijem da sa 77 objavljenih članaka u Lovačkom vjesniku, Alojzije Frković čvrsto stoji na prvome mjestu. Naravno, on je i dalje nastavio objavljivati u istom časopisu, pa je taj broj značajno porastao. Ako čitateljima dođe odnosna Bibliografija „pod ruku“, volio bih da promisle koliko je volje, preciznosti i truda trebalo uložiti u sređivanje relevantnih, pa i onih suhoparnih podataka u tih preko 400 stranica.
Svoj rad na zaštiti prirode ostvario je i Odlukom Vlade RH 1992. god. kada je imenovan članom i na prvoj sjednici izabran predsjednikom Upravnog odbora Uprave NP Risnjak. U njegovome mandatu organizirano je obilježavanje 40. obljetnice Nacionalnog parka Risnjak, održan znanstveni skup i tiskan Zbornik radova čiji je i urednik. U Šumarskome listu je od 1975. do 1993. god. član savjeta i urednik znanstveno-stručnog područja lovstvo. U svojim istraživanjima posebno se bavi trima krupnim predatorima, vukom, medvjedom i risom, pa od 1983. god. inicira i sudjeluje u istraživanju mrkih medvjeda primjenom biotelemetrije te 1993. god. inicira kod nas i zaštitu vuka. Te godine premješten je u Direkciju JP Hrvatske šume u Zagreb na poslove stručnog suradnika za lovstvo, a 1995. god. raspoređen je u Direkciji u Uredu direktora na mjesto savjetnika za lovstvo. U zasluženu mirovinu odlazi 2000. god.
Glede radova, osim već navedenog, ako krenemo od vremena njegovoga rada u Šumskom gospodarstvu Delnice, moramo spomenuti njegov doprinos kao člana redakcijskog odbora i koautora zbornika „Deset godina razvitka Šumskog gospodarstva Delnice“ (1970) i „Šumsko gospodarstvo Delnice1960-1980“. U velikoj monografiji „Gorski kotar“ (1981. god. na 1029 stranica A4 formata), Alojzije je član Uredničkog odbora, zajedno s Filipom Juras koautor Bibliografije Gorskog kotara do 1975. i sa 30 stranica autor teksta iz područja Lovstvo. Predavao je lovstvo na Srednjoj šumarskoj školi u Delnicama, a organizirao je i tri lovačke izložbe 1965., 1977. i 1987. god. Upravo bavljenje krupnim predatorima rezultiralo je s njegovih pet monografija o divljači i zaštićenim životinjskim vrstama: Smeđi medvjed (2002), Ris (2003), Vuk (2004), Divikoza (2009) i Tetrijeb gluhan u Gorskom kotaru(2012), tri priručnika za ocjenjivanje lovačkih trofeja, knjigama Naše trofejno blago (2005), i Osamdeset godina pod Hubertusom (2005. u suautorstvu sa dr. sc. Stjepanomm Sršanom). Knjiga „Naših 75 godina“ (2007) posvećena matičnoj lovačkoj organizaciji u povodu 75. obljetnice lovačko-ribarskog udruženja Fužine i 40. godišnjice rada i djelovanja Lovačkog društva

ŠUMARSKI LIST 9-10/2016 str. 104     <-- 104 -->        PDF

„Srnjak“ Fužine-Lokve. Uz već spomenutu knjigu „U Crnom Lugu više nema praćki“ promovirana je njegova nova knjiga „Dva desetljeća u službi lovstva i zaštite prirode“ (2014) posvećena 20. obljetnici rada i djelovanja Lovačkog saveza Primorsko-goranske županije.
Osim suradnje u listovima (Novi list, Večernji list, Drvosječa, Goranski list, Drvo, Hrvatske šume, Goranski Novi list), članke s područja šumarstva, lovstva i zaštite prirode, uz već spomenuti Šumarski list, objavljuje u publikacijama Lovački vjesnik (od 1963.), Priroda (od 1966.), Trofej Platak (od 1967.), Dometi (od 1969.), Galeb (od 1969.), Sportski ribolov (1970., 1973.), Lovec (od 1972.), Lovačke novine (1976., 1990.) Veterinarska stanica (1979., 1990.), Trag (1991.), Jadranski lovac (1995.), Dobra kob i dr. U Imeniku hrvatskih šumara navedeno je 378 njegovih radova, no na žalost to nisu svi, no i ovo je impozantan broj. Treba napomenuti da se naš kolega Frković bavio i fotografijom pa su njegovi radovi uglavnom ilustrirani vlastitim fotografijama. No, puno njegovih uspjelih fotografija nalazi se u mnogim monografijama, zbornicima i sl. u zemlji i svijetu.
Zahvaljujući svome predanom radu primio je uz spomenuta više priznanja: HLS 1968. god. u povodu 75. obljetnice Lovačkog vijesnika, lovačko odlikovanje II. reda; 1981. god. u povodu 100. obljetnice organiziranog a lovstva u Hrvatskoj, posebna plaketa; 1987. god. Odličje I. Reda; Hrvatskoga šumarskog društva 1976. god. u povodu 130. obljetnice, posebna povelja i Priznanje u povodu 150. obljetnice HŠD-a; Loveca 1979. god., brončana Lovčeva plaketa i 1993. god., srebrna; Lovačkog saveza Jugoslavije 1989. god., Zlatni orden; Hrvatskoga lovačkog saveza 2014. god. u prigodi Dana HLS-a, značajno priznanje: zlatno lovačko odličje s likom sv. Huberta za doprinos u razvoju hrvatskoga lovstva u zemlji i inozemstvu. Uz činjenicu da je naš kolega Alojzije Frković uvršten u Hrvatski bibliografski leksikon i Hrvatsku enciklopediju te uz radove i aktivnosti u struci, možemo bez rezerve zaključiti, da kada je u pitanju pisana riječ, on stoji uz bok njegovih časnih prethodnika Josipa Ettingera, Frana Xsavera Kesterčaneka, Zlatka Turkalja, Ive Čeovića i drugih.
Rekao sam kako će biti teško, a posebice u ovome tekstu nemoguće obuhvatiti baš sve što je radio i o čemu je pisao naš kolega i prijatelj Alojzije Frković, jer je njegov opus puno širi od klasičnog šumarskog i lovačkog stručnjaka. U Šumarskome listu se, osim znanstveno-stručnih članaka, najčešće javljao u rubrikama: Zaštita prirode, Aktualno, Knjige i časipisi, Priznanja i nagrade, Iz HŠD-a i narvano In memoriam umrlim kolegama. U posljednjih 15-tak godina gotovo i nema dvobroja bez njegovog članka, pa nije potrebno reći koliko će nam s te strane on nedostajati. Naravno, uz kolege i prijatelje, najviše će nedostajati svojoj brojnoj obitelji, kojoj u svoje i u ime čitatelja Šumarskoga lista iskazujem iskrenu sućut. I obitelj je sigurno dala svoj obol njegovoj radnoj plodonosnosti, posebice supruga gospođa Zrinka. Imam članak za novi broj Šumarskoga lista, samo još da moja Zrinka pročita, da eventualne primjedbe i lektorira tekst, znao je reći. Svatko tko je iole nešto napisao voli da mu to netko pročita prije finiširanja za tisak – on nije trebao ići daleko. Neznano nam je koliko je interesantnih tema ponio sa sobom ne stigavši ih obraditi, no činjenica je, da svoje znanje i radno iskustvo nije zadržavao za sebe, nego ga je kroz svoje tekstove nesebično podijelio sa svima nama, na čemu mu posebno zahvaljujemo. Naš je kolega Alojzije, uz to što je bio izvrstan šumarski i lovni stručnjak, ponajprije bio dobar čovjek.
Počivaj u miru Božjem, naš vrli kolega i prijatelju!