DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2016 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Bazik, D., 1995: Ponuda gradske scene – potencijali mikro-prostora grada, „Arhitektonika“ – arhitektonske sveske br. 16,1-86, Arhitektonski fakultet, Beograd. Biddulph, M., 1999: Bringing Vitality to a Campus Environment. Urban Design Int., 4(3&4): 153-166. Carmona, M., Heath, T., Taner, O., Tiesdell, S., 2003: Public Places – Urban spaces: Dimension of Urban Design, 1-312, Elsevier, Oxford. Cooper Marcus, C., Francis, C., 1990: People Places – Design Guidelines for Urban Open Spaces, 1-295, Van Nostrand Reinhold, New York. Francis, M., 2003: Urban Open Space – Designing for Users Needs, 1-85, Island Prees, New York. Gehl, J., 1987: Life Between Buildings – Using Public Place, 1-201, Van Nostrand Reinhold, New York. Generalni plan Beograda 2021. „Službeni list grada Beograda“ br. 27/2003, 25/2005, 34/2007, Beograd. Goličnik, B., Thompson, W.C., 2010: Emerging relationships between design and use of urban parks spaces, Landscape and Urban Planning 94, 38-53. Gropius, W., 1961: Sinteza u arhitekturi, 1-162, Tehnička knjiga, Zagreb. Harvey, D., 1990: The Condition of Postmodernity, 1-378, Blackwell Publishing, Oxford UK. Kent, F., Madden, K., 1998: Urban parks Online. Creating Great Urban Parks. (http:/www.pps.org/reference/creating-great-urban-parks, accessed by February 2015) Lefebvre, H., 1991: Production of Space, 1-454, Blackwell Publishing, Oxford UK. Lukić N., 2013: Urban Forests and Greening in the Republic of Serbia – Legal and Institutional Aspects. South-east Eur for 4 (1): 51-55. Milanović, H., 2006: Zelenilo Beograda, 1-239, JKP „Zelenilo-Beograd“, Beograd. Milić, V., 1978: Sociološki metod, 1-767, Nolit, Beograd. Park, R.E., Burges, E.W., McKenzie, R.D., 1967: The City: Suggestions for Investigation of Human Bahavior in the Urban Enviroment, 1-250, The University of Chicago Press, Chicago and London. PPS – Project for Public Space, 2005: How to Turn a Place Around: A Handbook for Creating Successful Public Space, 1-13, PPS, New York. Priego, C., Breuste, J. H., Rojas, J., 2008: Perception and Value of Nature in Urban Landscapes: a Comparative Analysis of Cities in Germany, Chile and Spain, Landscape on line 7: 1 -22. Ter, U., 2011: Quality criteria of urban parks: The case of Alaadin Hill (Konya-Turkey), African Journal of Agricultural Research Vol. 6(23): 5367-5376. Tisma, A., Jokovi, M., 2007: The new Dutch parks: relation between form and use, Jola- Journal of landscape architecture – autumn 07: 48-59. Whyte, H.W., 1980: The Social Llife of Small Urban Spaces, 1-125, Conservation Foundation, Washington D.C. Živković, J., 2015: Koncept integrisane rekreacije i mogućnosti primene u uslovima gradova Srbije, 1-293, Doktorska disertacija, Univerzitet u Beogradu, Arhitektonski fakultet. Sažetak Gradski parkovi kao otvoreni prostori i dijelovi sustava zelenih površina urbanih sredina važan su element cjelokupne strukture grada. Načini njihovog korištenja uvjetovani su razvojem životnog standarda, načinom života i različitim potrebama urbane populacije. Prema konceptu projektiranja parkova koji je primjenjivan do kraja 20. Stoljeća, parkovi su oblikovani tako da omogućavaju aktivno i pasivno korištenje kroz različite oblike rekreacije (šetnja, sjedenje, trčanje, igra djece i druge aktivnosti), no oni u današnje vrijeme ne zadovoljavaju sve zahtjeve suvremenih korisnika te zahtijevaju suvremeniji, odnosno postmoderni kontekst promatranja. Naime, u dosadašnjem procesu pejzažnog oblikovanja nedostaje važan preduvjet za projektiranje kvalitetnih parkova, a to je uvažavanje potreba i očekivanja korisnika. Budući da se temom parkova bave različite discipline, od tehničkih do humanističkih, kao rezultat interdisciplinarnog pregleda literature, u smislu korisnika prostora, izdvojeni su kriteriji za procjenu kvalitete parkova: pristupačnost prostora; pogodnost za različite vrste aktivnosti (raznovrsnost sadržaja i opremljenost); ugodnost boravka (u zavisnosti od mikroklimatskih uvjeta – mogućnosti zasjene, sigurnost prostora itd.) i društvenost (mogućnost ostvarivanja socijalnih aktivnosti). Ciljevi su: (1) utvrditi značaj odabranih kriterija kvalitete u procjeni uspješnosti projektiranja gradskih parkova; i (2) ocijeniti upotrebni potencijal gradskog parka Tašmajdan u Beogradu korištenjem odabranih kriterija kvalitete. U istraživanju je korištena metoda anketiranja na uzorku od 300 korisnika. Anketiranje je provedeno prema utvrđenom protokolu metodom slučajnog uzorka, tokom rujna kao mjeseca u kojem vremenski uvjeti pogoduju odvijanju aktivnosti na otvorenom prostoru. Na temelju anketnog upitnika utvrđena je struktura ispitanika (spol, dob, stupanj obrazovanja, ekonomske mogućnosti i dr.) i njihovi stavovi o predmetu istraživanja: pristupačnosti, pogodnosti za različite vrste aktivnosti (raznovrsnost sadržaja i opremljenost parka), ugodnost prostora i mogućnosti ostvarivanja socijalnih aktivnosti, održavanja parka, postojanje sukoba sa drugim korisnicima parka i dr. U odnosu na socijalni način korištenja prostora vrednovan je upotrebni potencijal istraživanog parka postavljanjem pitanja, kako bi se |