DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2016 str. 93     <-- 93 -->        PDF

iz središnje Bosne, zapadne Hrvatske i nekih submediteranskih populacija, te njihove kontakne zone obrađena je u poglavlju Taksonomska istraživanja obične jele. U poglavlju Procjena genetičkog opterećenja u nekim sastojinama obične jele na temelju fiksacijskog indeksa i njegov značaj prikazani su rezultati koji se odnose na značajno prisustvo inbridinga u istraživanim populacijama, a što će imati izravan utjecaj na potrebu praćenja genetičke strukture.
Završno se nalazi zasebno poglavlje Preporuke za gospodarenje običnom jelom na temelju genetskih istraživanja i sadrži smjernice za očuvanje genetske raznolikosti ove vrste metodama in situ, ex situ, kao i mjere za pomlađivanje sastojina i obnovu njihovog genetskog potencijala.
Na 25 stranica opsežno je navedena korištena literatura, a na kraju rukopisa nalazi se sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku.
Znanstvena monografija „Varijabilnost obične jele (Abies alba Mill.) u Bosni i Hercegovini“ iako je namijenjena užoj šumarskoj znanstvenoj javnosti, napisana je jasno i razumljivo, na potrebnoj sveučilišnoj i visokoj stručnoj razini, a moći će je koristiti znanstvenici i stručnjaci prirodoslovnog i biotehničkog područja, studenti, učenici, ali i široki krug čitatelja ljubitelja prirode. Monografija se može preporučiti kao dodatna literatura iz područja šumarstva, posebice u oplemenjivanju i uzgajanju šuma, a pridonijet će očuvanju jedne značajne šumske vrste u širokom bogatstvu biljnog svijeta Bosne i Hercegovine. Zadovoljstvo mi je naglasiti da je ova vrijedna monografija objavljena i smatram da predstavlja bitan doprinos pozitivnom odnosu ljudi prema šumskom drveću i popularizaciji vrijednih i ugroženih vrsta, kao i poticaj da se njima posveti veća pozornost, sukladno šumarsko genetičkim posebnostima.
TARIK TREŠTIĆ: IMELE U BOSNI I HERCEGOVINI
Milan GLAVAŠ
Ovu knjigu – monografiju napisao je prof. dr. Tarik Treštić sa Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, koji je ujedno i izdavač. Recenzenti su prof. dr. sc. Milan Glavaš i prof. dr. Azra Čabaravdić. Tisak je obavio PLANJX PRINT, Tešanj. Obim knjige je 103 stranice. Tekst je podijeljen u 6 poglavlja i obogaćen je sa 19 izuzetno korisnih slika, 3 karte i 15 grafikona. Nakon toga slijedi popis literature od 121 izvora. Na kraju je dodat indeks znanstvenih imena, biljaka, biljnih zajednica, ptica, kukaca i gljiva s preciznim naznakama pripadajućih stranica.
U Predgovoru autor citira jedan izvod o imeli iz Glasnika Zemaljskog muzeja u BiH iz 1899. godine. Naglašava da su u monografiji objedinjeni rezultati istraživanja imela u Bosni i Hercegovini i kojim je stručnjacima namijenjena. Također ističe što je sve o bijeloj imeli napisno u preko 4500 izvora, upućuje čitatelje na sadržaj i namjenu monografije, osvrće se na istraživanje imele u BiH i upućuje zahvale. Slijedi prikaz po poglavljima.
1. Uvod. Ovdje se skreće pozornost da s obzirom na način prehrane postoji nekoliko grupa heterotrofnih biljaka, među kojima su najzastupljenije parazitske cvjetnice (oko 4500 vrsta). Objašnjava način ishrane parazitskih cvjetnica, a detaljno tumači haustorije. Osvrće se na povijest parazitskih biljaka, istraživanja i objavu spoznaja u literaturi. Na kraju govori o vrstama imela u BiH, istraživanjima istih i ukazuje na potrebu njihove kontrole i suzbijanja.
2. Hemiparazitske cvjetnice. Navedeno je nekoliko redova kojima pripadaju hemiparazitske cvjetnice. Za svaki red daje objašnjenje, a detaljno za red Santalales i njemu pripadajuće porodice. Na kraju ukazuje na široko zastupljenu bijelu i žutu imelu u BiH o kojima se govori u ovoj monografiji.
3. Viscum album L. – bijela imela. Ovo je najopširnije poglavlje (47 stranica) koje je uz prikaz osnovne vrste podijeljeno na još tri podpoglavlja u kojima su obrađene

ŠUMARSKI LIST 9-10/2016 str. 94     <-- 94 -->        PDF

podvrste. Na početku autor iznosi sve bitne podatke o imeli (izgled, građa, biologija, prijenos sjemenki, klijanje i razvoj do uspostave parazitskog odnosa, rasprostranjenost, domaćini i dr.). Vrlo je značajan popis 14 vrsta ptica vektora sjemenki imele među kojima je najvažniji drozd imelaš o kojem piše detaljnije. Opisuje klijanje sjemena, formiranje haustorija i drugih organa u prvoj godini razvoja. Zatim navodi sljedeće faze razvoja organa za uspostavu endofitskog sustava i parazitizma i podatak da bijela imela parazitira 452 taksona i koji su najčešće napadnuti rodovi. Osvrće se na povijesne zapise o imeli u BiH i na kraju navodi 44 biljne vrste – domaćine bijele imele u BiH.
3.1. Viscum album ssp. abietis (Weisb.) Abromeit. – jelina imela. U prvomr dijelu ovog podpoglavlja izneseni su brojni podaci o jeli i jelovim šumama u Bosni i Hercegovini i njenoj ugroženosti. U drugom dijelu naglašava da se jelova imela ubraja među najvažnije patogene jele u Bosni i Hercegovini. Izniosi brojne podatke o toj imeli, detaljno opisuje metode ocjene zaraženosti stabala, faktore koji to omogućavaju i koje su štetne posljedice.
3.2. Viscum album ssp. austriacum (Weisb.) Vollmann. – borova imela. Na početku su opisane šume bijelog i crnog bora u Bosni i Hercegovini i problemi koji ih prate. Iznosi podatke o imeli na tim borovima i štete koje im čini.
3.3. Viscum album ssp. album Beck. – lišćarska imela. Ta imela dolazi na preko 40 vrsta listopadnog drveća i grmlja (navedeno u prvom dijelu podpoglavlja). Važna je za biljke u urbanim sredinama (što autor detaljno objašnjava), neke vrste u šumarstvu i voćarstvu (jabuke, kruške).
4. Loranthus europaeus Jacq. – žuta imela. Glavni domaćini žute imele su hrast kitnjak i lužnjak. Zato autor na početku poglavlja iznosi podatke o tim vrstama i njihovim zajednicama. Zatim piše o uzrocima sušenja hrastova. Sušenje hrastovih šuma je kompleksnog karaktera, o čemu autor iznosi niz podataka i jasnih objašnjenja. Navodi vrste patogenih gljiva i štetnih kukaca kao komponente koja zajedno s drugim čimbenicima čine štete hrastovim šumama. Dedstabilizaciji hrastovih šuma doprinosi i žuta imela. Za žutu imelu navodi da parazitira brojne vrste, a u BiH je utvrđena na meduncu, kitnjaku i pitomom kestenu. Autor je opisao žutu imelu i naveo brojne podatke o njenom razvoju na domaćinu. Nastavak teksta se odnosi na intenzitet zaraženih hrastovih stabala i sastojina i opisao uvjete pod kojima dolazi do zaraze i razvoja grmova imele. Poglavlje završava opisom šteta koje žuta imela uzrokuje napadnutim hrastovima.
5. Gazdovanje s imelom zaraženim biljkama. Nakon upoznavanja imela ovo je izuzetno važno poglavlje, jer se u njemu daju upute za zaštitu stabala i sastojina zaraženih imelama. Uz opći dio poglavlje je podijeljeno u 4 podpoglavlja. U uvodnom dijelu upućuje se na metode suzbijanja imela, utvrđivanje jačine zaraze i izradu sanacijskih programa.
5.1. Suzbijanje jeline imele. Detaljno se govori o gospodarenju jelovim šumama i obnovi i kakve mjere treba poduzimati u suzbijanju imele.
5.2. Suzbijanje borove imele. U osnovi se zasniva na istim načelima kao s jelovom imelom.
5.3. Suzbijanje lišćarske imele. Ovdje se naglasak daje na suzbijanje imele u urbanim sredinama.
5.4. Suzbijanje žute imele. Ponajprije je štetna za hrastove. Njeno suzbijanje je vezano za obnovu i njegu hrastovih šuma, treba ga rješavati u okvirima integralne zaštite šuma, za što autor daje precizne upute.
6. Bijela imela u svakodnevnom životu ljudi. Ovo je poglavlje zanimljivo širokom krugu ljudi kroz povijest i sadašnjost, što je detaljno opisano. Imela je kao ljekovita biljka od posebne važnosti, što autor opisuje vrlo opširno.
Na kraju poglavlja i cijele knjige autor zaključuje da imele treba promatrati kao štetne i izuzetno korisne biljke, pa se u određenim situacijama prema njima tako i odnositi.
Zaključak
Monografija IMELE U BOSNI I HERCEGOVINI predstavlja posebnost originalnog ulaženja u zaštitu šuma i šire, i to kao integralne cjeline. Kako sam autor navodi imele su u Bosni i Hercegovini istraživali stručnjaci još u 19. stoljeću. Pojedinci su na tu problematiku upozoravali tijekom prošloga stoljeća, što su nastavili i suvremeni istraživači, posebno akademik Midhat Usčuplić. Na ovome mjestu autoru upućujem veliku pohvalu što je monografiju posvetio uvaženom akademiku.
Pregledom cjelokupnog teksta važna je spoznaja da je autor objedinio sva ranija istraživanja o imelama u Bosni i Hercegovini, a iz popisa literature se vidi da je toj problematici pristupio svestrano.
Raspored gradiva u monografiji je logičan. Uvodni dio čitatelja upućuje na značenje teksta. Opisujući parazitske cvjetnice dolazi se do domaćih imela koje su opisne kao specifične biljke, opisan je njihov parazitizam, ekološki zahtjevi, štetnost te mogućnosti suzbijanja. Vrlo je značajan prikaz povijesnih i suvremenih veza čovjeka s imelama, a posebno ljekovitost bijele imele. Čitav tekst je jasno napisan, razumljiv stručnjacima i drugim zainteresiranim osobama. Monografija nudi niz korisnih i zanimljivih spoznaja, a pogotovo su važne spoznaje o štetnosti imela i upute o njihovom suzbijanju. S obzirom da je ova monografija jedinstven primjer cjelovitog napisa o imelama i da su potrebe njene primjene u širokim krugovima,