DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2016 str. 94 <-- 94 --> PDF |
podvrste. Na početku autor iznosi sve bitne podatke o imeli (izgled, građa, biologija, prijenos sjemenki, klijanje i razvoj do uspostave parazitskog odnosa, rasprostranjenost, domaćini i dr.). Vrlo je značajan popis 14 vrsta ptica vektora sjemenki imele među kojima je najvažniji drozd imelaš o kojem piše detaljnije. Opisuje klijanje sjemena, formiranje haustorija i drugih organa u prvoj godini razvoja. Zatim navodi sljedeće faze razvoja organa za uspostavu endofitskog sustava i parazitizma i podatak da bijela imela parazitira 452 taksona i koji su najčešće napadnuti rodovi. Osvrće se na povijesne zapise o imeli u BiH i na kraju navodi 44 biljne vrste – domaćine bijele imele u BiH. 3.1. Viscum album ssp. abietis (Weisb.) Abromeit. – jelina imela. U prvomr dijelu ovog podpoglavlja izneseni su brojni podaci o jeli i jelovim šumama u Bosni i Hercegovini i njenoj ugroženosti. U drugom dijelu naglašava da se jelova imela ubraja među najvažnije patogene jele u Bosni i Hercegovini. Izniosi brojne podatke o toj imeli, detaljno opisuje metode ocjene zaraženosti stabala, faktore koji to omogućavaju i koje su štetne posljedice. 3.2. Viscum album ssp. austriacum (Weisb.) Vollmann. – borova imela. Na početku su opisane šume bijelog i crnog bora u Bosni i Hercegovini i problemi koji ih prate. Iznosi podatke o imeli na tim borovima i štete koje im čini. 3.3. Viscum album ssp. album Beck. – lišćarska imela. Ta imela dolazi na preko 40 vrsta listopadnog drveća i grmlja (navedeno u prvom dijelu podpoglavlja). Važna je za biljke u urbanim sredinama (što autor detaljno objašnjava), neke vrste u šumarstvu i voćarstvu (jabuke, kruške). 4. Loranthus europaeus Jacq. – žuta imela. Glavni domaćini žute imele su hrast kitnjak i lužnjak. Zato autor na početku poglavlja iznosi podatke o tim vrstama i njihovim zajednicama. Zatim piše o uzrocima sušenja hrastova. Sušenje hrastovih šuma je kompleksnog karaktera, o čemu autor iznosi niz podataka i jasnih objašnjenja. Navodi vrste patogenih gljiva i štetnih kukaca kao komponente koja zajedno s drugim čimbenicima čine štete hrastovim šumama. Dedstabilizaciji hrastovih šuma doprinosi i žuta imela. Za žutu imelu navodi da parazitira brojne vrste, a u BiH je utvrđena na meduncu, kitnjaku i pitomom kestenu. Autor je opisao žutu imelu i naveo brojne podatke o njenom razvoju na domaćinu. Nastavak teksta se odnosi na intenzitet zaraženih hrastovih stabala i sastojina i opisao uvjete pod kojima dolazi do zaraze i razvoja grmova imele. Poglavlje završava opisom šteta koje žuta imela uzrokuje napadnutim hrastovima. 5. Gazdovanje s imelom zaraženim biljkama. Nakon upoznavanja imela ovo je izuzetno važno poglavlje, jer se u njemu daju upute za zaštitu stabala i sastojina zaraženih imelama. Uz opći dio poglavlje je podijeljeno u 4 podpoglavlja. U uvodnom dijelu upućuje se na metode suzbijanja imela, utvrđivanje jačine zaraze i izradu sanacijskih programa. 5.1. Suzbijanje jeline imele. Detaljno se govori o gospodarenju jelovim šumama i obnovi i kakve mjere treba poduzimati u suzbijanju imele. 5.2. Suzbijanje borove imele. U osnovi se zasniva na istim načelima kao s jelovom imelom. 5.3. Suzbijanje lišćarske imele. Ovdje se naglasak daje na suzbijanje imele u urbanim sredinama. 5.4. Suzbijanje žute imele. Ponajprije je štetna za hrastove. Njeno suzbijanje je vezano za obnovu i njegu hrastovih šuma, treba ga rješavati u okvirima integralne zaštite šuma, za što autor daje precizne upute. 6. Bijela imela u svakodnevnom životu ljudi. Ovo je poglavlje zanimljivo širokom krugu ljudi kroz povijest i sadašnjost, što je detaljno opisano. Imela je kao ljekovita biljka od posebne važnosti, što autor opisuje vrlo opširno. Na kraju poglavlja i cijele knjige autor zaključuje da imele treba promatrati kao štetne i izuzetno korisne biljke, pa se u određenim situacijama prema njima tako i odnositi. Zaključak Monografija IMELE U BOSNI I HERCEGOVINI predstavlja posebnost originalnog ulaženja u zaštitu šuma i šire, i to kao integralne cjeline. Kako sam autor navodi imele su u Bosni i Hercegovini istraživali stručnjaci još u 19. stoljeću. Pojedinci su na tu problematiku upozoravali tijekom prošloga stoljeća, što su nastavili i suvremeni istraživači, posebno akademik Midhat Usčuplić. Na ovome mjestu autoru upućujem veliku pohvalu što je monografiju posvetio uvaženom akademiku. Pregledom cjelokupnog teksta važna je spoznaja da je autor objedinio sva ranija istraživanja o imelama u Bosni i Hercegovini, a iz popisa literature se vidi da je toj problematici pristupio svestrano. Raspored gradiva u monografiji je logičan. Uvodni dio čitatelja upućuje na značenje teksta. Opisujući parazitske cvjetnice dolazi se do domaćih imela koje su opisne kao specifične biljke, opisan je njihov parazitizam, ekološki zahtjevi, štetnost te mogućnosti suzbijanja. Vrlo je značajan prikaz povijesnih i suvremenih veza čovjeka s imelama, a posebno ljekovitost bijele imele. Čitav tekst je jasno napisan, razumljiv stručnjacima i drugim zainteresiranim osobama. Monografija nudi niz korisnih i zanimljivih spoznaja, a pogotovo su važne spoznaje o štetnosti imela i upute o njihovom suzbijanju. S obzirom da je ova monografija jedinstven primjer cjelovitog napisa o imelama i da su potrebe njene primjene u širokim krugovima, |