DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2016 str. 99     <-- 99 -->        PDF

Dan nakon toga slijedi nalog s premještajem u novu službu sa zadaćom i ciljem osnivanja i ustrojavanja srednjeg stručnog šumarskog obrazovanja učenika škole u Drnišu pod nazivom “Kraška šumarska škola u Drnišu’’. Službeni osnivač škole bio je Oblasni narodni odbor Dalmacije s trogodišnjim školovanjem, kako bi što prije obrazovao stručni terenski kadar. Uz to što je obavljao dužnost direktora, predavao je najveći dio stručnih predmeta, a za opće školske predmete morao se snalaziti angažiranjem profesora i nastavnika iz škola u Drnišu. Istovremeno u Zadru otvara se tečaj za osposobljavanje polaznika za zvanje lugara na kojemu inženjer Prelesnik predaje predmete uzgajanje šuma i pošumljivanje krša s praktičnim radom prilagođenim njihovom osnovnom obrazovanju. Uz školu je osnovao i šumski rasadnik. Nakon dvije godine donešena je odluka o dokidanju škole u Drnišu s preseljenjem u Split 1948. godine pod nazivom Srednja šumarska škola za krš u Splitu.
Dokidanjem škole u Drnišu u ljeto 1948. inženjer Prelesnik 11. kolovoza 1948. god., dobiva novo službeno postavljenje imenovanjem za šefa tek osnovane Sekcije za pošumlljavanje te dobiva i zadaću otvaranja lugarskog tečaja, predavajući im predmete uzgajanje šuma i pošumljivanje krša s praktičnim radom. Nakon nepune godine dana 1. srpnja 1949. god. prihvaća novu dužnost referenta iz oblasti šumarstva pri Narodnom odboru Kotara Sinj, u kojemu radi do 30. lipnja 1950. god. Osnivanjem Šumarije Sinj 1. srpnja 1950. god. postaje njenim direktorom, a istovremeno od 1. siječnja 1961. do 15. ožujka 1963. godine ispomaže radu u Šumskom gospodarstvu u Splitu, radeći bez posebne naknade kao šef Sektora za plan i proizvodnju. Ustrojavanjem Šumskog gospodarstva Split kojemu su pripadale šumarije Sinj, Split, Brač i Hvar, radi u njemu od 16. ožujka 1963. u istom svojstvu do rasformiranja krajem1964. godine. Nakon toga ponovno je od 1. siječnja 1965. god., postavljen za direktora Šumarije Sinj, gdje radi do 18.veljače 1969. godine. Tako je gotovo pola svoga radnog vijeka odradio kao direktor Šumarije Sinj, djelujući u nepovoljnim vremenima i uvjetima za dalmatisko šumarstvo. U tom razdoblju kroz punih 20 godina prošao je i najteže vrijeme u opstojanju Šumarije Sinj i egzistencije svojih djelatnika, vodeći ih kroz Scile i Haridbe tog vremena, nerazumijevanjem društva i politike za šumarstvo, posebice u odnosu na krš.
Da bi pomogao u ostvarivanju uspješnog financijskog poslovanja Šumarije Sinj, prihvaća 1957. god. ponudu Dalmatinskih hidroelektrana Split za izradu projekta “Elaborat za pošumljivanje područja oko brane HE Peruča i bujičnih slivova Čorina draga – Zeleni vir”. Tim projektom Šumarija Sinj izvodila je vrlo složene i kompleksne radove pošumljivanja u slivnim područjima rijeke Cetine u zaštiti tla od erozije. Tada je prvi puta u Dalmatinskom kršu primijenjen način pošumljivanja tehnikom izrade gradona i sadnjom sadnica crnog bora u njima na priobalnim strmim padinama jezera i toka rijeke Cetine, kao i u njenim bujičnim pritocima. Prilikom održavanja UO HŠD 10. travnnja 2016. na području gospodarenja Uprave šuma Podružnice Split, obilaskom područja Šumarije Sinj članovi UO posjetili su tu lokaciju gdje je JNA 1992. u vrijeme Domovinskog rata, uz podršku četnika minirala branu i granatiranjem pošumljenih površina pokušala spaliti djelo inženjera Prelesnika, no uz manju štetu bez uspjeha. Kao dokazani stručnjak i znalac te šumarski praktičar i poznavatelj problematike pošumljivanja na kršu, godine 1959. bio je tri mjeseca na specijalističkom putovanju u Italiji kao stipendist FAO-a UN u vezi s temom “Pošumljavanje krša – Mehanizacija i organizacija radova pošumljivanja krša i goleti s primjenom suvremenih metoda i novih strojeva”. Nakon završetka studijskog putovanja napisao je izvješće na tridesetak stranica s upoznavanjem suvremenih inovacija u pošumljivanju i uzgoju šuma na kršu. Kao svestrani poznavalac struke, uključen je 1964. god. u stručnu skupinu za izradu projekta hortikulturnog i parkovnog uređenja “Rekreacijskog vojnog centra Lora’’ na poluotoku Lora u Poljudu, uz luku učilišta Mornaričke vojne akademije “Lora” u Splitu.
Iz Šumarije Sinj premješten je 19. veljače 1969. u Šumsko gospodarstvo Split te vodi poslove referenta za uzgoj, iskirišćivanje i plan do 7. rujna 1975.god., a već od 8. rujna postavljen je za direktora Šumskog gospodarstva Split. U razdoblju od 1970. do 1979. god. izabran je i postavljen za člana Republičke komisije za sjemenarstvo, zaštitu bilja i biljnih bolesti, a 30. lipnja 1979. godine nakon trnovitog radnog putovanja mnogobrojnih životnih i obiteljskih postaja odlazi u zasluženu mirovinu. Umirovljenjem ostaje i dalje vezan uz struku i zbivanja u njenom društvenom životu. Bio je član staleškog Udruženja inženjera i tehničara grada Splita od osnutka nakon Drugog svjetskog rata, a u rzdoblju 1983–1984. god., inženjer Prelesnik bio je i predsjednikom stručnog društva, te nastavno i redoviti član Hrvatskog šumarskog društva Ogranak Dalmacija Split.
Kao umirovljenik 1987. god. postaje suradnik Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša – Split pri izradi najsadržajnijeg stručnog dijela “Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima užeg područja krša za razdoblje 1982–1991.’’, za Šumsko gospodarstvo Sinj i ŠG Drniš. U svojim poznim godinama ispisuje živo i duhovito do kraja života, povijesne panagirike u nastavcima o Kotoru i znakovitim osobama Kotora, pod naslovom “Kotor moje mladosti’’ u “Hrvatskom glasniku’’ Hrvatskog građanskog društva Crna Gora – Kotor.
Ostaje nam dovijeka poštovanje, zahvalnost i sjećanja na uglednog šumara gospodina Heliodoru Prelesniku i njegov stručni i ustrajni rad i za sve dobro što je učinio za šumarstvo krša, posebice Dalmacije. Osobno, kao i našim članovima HŠD-a ostaje žal što zbog njegove samozatajnosti i izbora tihe sahrane u obiteljskom okružju nismo bili nazočni oproštaju na hrvatskoj grudi ispod uspravnih visokih čempresa, ovaj put ne na njemu dragom Škaljarskom groblju Kotora, (... Čeznem za svojim zavičajem, Pod čempresima rod mi leži, A malo dalje more bije....), već pod dostojanstvenom čempresadom mira na splitskom groblju “Lovrinac’’.