DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2016 str. 75     <-- 75 -->        PDF

listu br. 3-4/2016., pa i na ostale napise u odnosnoj rubrici, a ne izbjegavati ih svrstavajući ih u neargumentirana čavrljanja uz kavicu ili napise u „kvazi znanstvenom časopisu“, kako kaže predsjednik Uprave.
Da podsjetimo što je to napisano u spomenutom broju časopisa i zašto resorno ministarstvo nije postavilo ista pitanja koncesionaru, jer pitanja su postavljena u stilu da li je: ......, pa da vidimo gdje je istina:
Naravno da ne možemo ovdje postaviti sva sporna pitanja, pa stoga dopunu  prepuštamo čitateljstvu. Neka od tih pitanja su: treba li preskočiti jedan etat jer smo dirnuli u glavnicu; da li je narušen omjer smjese sječom vrijednijih vrsta drveća; da li je narušena debljinska struktura sastojina; da li se, gdje  i koliko kasnilo s uzgojnim radovima njege i čišćenja koji određuju buduću sastojinu; koje sastojine trebaju ići u prijevremenu obnovu, jer su nestručnim gospodarenjem dovedene u stanje da ne koriste optimalno potecijale šumskoga staništa; što je s prirodnom obnovom sastojina; zašto i koliko ostaje drvne sirovine u šumi; što je sa šumskim redom; koliko i zašto imammo toliko oštećenih stabala prouzročenih vučom sortimenata; zašto imamo previše Ad stabala; kako obrađujemo sortimente da ne oštećujemo šumsko tlo; da li su nam i zašto šumske vlake postale vododerine; da li je istina da od ubranih prihoda za korištenje šumskih cesta samo manji dio vraćamo za njihovo održavanje, pa su stoga u vrlo lošem stanju; da li privatnicima plaćamo vuču i dalje tako malo da vozni park  obnavljaju kupnjom naših isluženih traktora koji zagađuju okoliš; zašto je nekim pilanskim klasama trupaca cijena niža od ogrjevnog drva; što je s pošumljavanjem opožarenih površina koje su potencijalna opasnost za eroziju tla; kome i zašto  je prepušteno gospodarenje (osim sirovinskog) s ostalim gospodarskim  potencijalima  šume i naposljetku pitanje koliko će šuma i šumarstvo platiti robovanje isključivo novčanom profitu utopljenom u nezajažljivost birokracije?
Kada neslužbeno razgovaramo s našim kolegama, pa i s nekima  koji su trenutno u vladajućoj strukturi Hrvatskih šuma d.o.o., svi negoduju, pa i čude se nekim naredbama  neutemeljenim na načelima šumarske struke i znanjima koje su na Fakultetu polučili. Višekratna  eksperimentiranja iz strogo  centralizirano ustrojene uprave, a zapravo jednog čovjeka, dovela su šumarstvo gotovo do ruba obstojnosti struke. U ovoj smo rubrici uz ostalo pisali o odstupanju jednog od načela iz 10 sentenci o šumi, uvaženog akademika Dušana Klepca, a ono se odnosi upravo na organizacijski oblik šumarstva od centralističkoga do proklamirano decentralističkoga, koji kao najpovoljniji  „omogućuje na istom prostoru i istoj organizacijskoj jedinici korištenje svih izravnih i neizravnih beneficija koje šuma pruža“. Rekli smo tada da je to danas strogo centralistički oblik, u kojemu  za svaku sitnicu treba tražiti odobrenje centra, gdje upravitelji uprava nemaju nikakvih ingerencija, čime im je ograničena inventivnost i primjena stečenih šumarskih znanja i iskustava te  narušen  ugled pred zaposlenicima i lokalnom zajednicom, gdje revirnici i ostali inženjeri  sve više postaju kancelarijski službenici, a beneficije šume su svedene na isključivo sirovinsku bazu. Time se zapravo želi poništiti i omalovažiti multifunkcionalnu ulogu šume, a šumarske stručnjake svesti na razinu neinventivnih nadničara. Začuđujuće je da su osim središnjice HŠD-a, koja je posebice u ovoj rubrici Šumarskoga lista upozoravala na činjenično stanje,  mnogi smatrali  da će se nešto samo po sebi riješiti, i što je još gore, ne osjećaju se odgovornima.
No, nisu to jedina pitanja. Ako bi htjeli podsjetiti se na teme o kojima je pisano u Riječi Uredništva, a koje su odraz mišljenja struke o pojedinim problemima, navest ćemo samo neke značajnije naslove tema iz kojih se naslućuje sadržaj, a zainteresirani mogu pronaći cijeli tekst  u odnosnom godištu časopisa. Tako smo u 2011. god. pisali na teme: Nešto o klasično-gospodarskoj vrijednosti šuma,  Strategija (Strategije) razvoja, Obrazovanje i zapošljavanje; u 2012. god.: Hrvatsko šumarstvo na raskrižju, Odnos šumarstva i prerade drva, Nešto o restrukturiranju, Zapošljavanje u šumarstvu; u 2013. god.: Kuda nas je dovelo stranačko kadroviranje i netržišno gospodarenje?, Šumarstvo sa, i bez naknade za općekorisne funkcije šuma, Zanemaruje li šumarska praksa načela potrajnog gospodarenja šumama?, Nova strategija za EU za šume: za šume i sektor koji se temelji na šumama?; u 2014. god.: Kakvo je stanje i mogućnosti pravilnijeg vrednovanja šuma i šumarstva kao dijela gospodarstva Republike Hrvatske?, Zašto se čudimo?, Šumarstvo kao gospodarska grana, današnje stanje i tretman; u 2015. god.: Lutanja u gospodarenju privatnim šumama, Koja bi svojstva moralo šumarsko osoblje posjedovati?; i u 2016. god.: Problemi tvorbe konzistentne šumarske i drvoprerađivačke politike u Hrvatskoj, Vrijeme je da konačno zacrtamo konzistentnu šumarsku politiku i provedbenu strategiju šumarstva, Tko odlučuje što je, a što nije znanost? Ako ovim temama dodamo višekratne napise o Kanalu Dunav-Sava, o čemu šumarska struka ima argumentirano čvrsti stav, te o korištenju šumske biomase, onda je to preko 20 tema iz kojih se mogu iščitati problemi struke koji se stalno „guraju pod tepih“. To upućuje na neznanje i u  najmanju ruku neodgovorno ponašanje za svaku osudu, posebice kada se radi o za Državu tako važnom resursu i struci  sa 250-godišnjom tradicijom.
O problemima o kojima opetovano  govorimo bilo je pismenih obraćanja, posebice rukovodstva HŠD-a resornom ministarstvu, pa i političkim strankama i sabornicima, no nisu reagirali, pa onda ne začuđuje što to  nije imalo nikakvog odjeka u javnosti. Ne treba se čuditi tomu, jer činjenica je da šumarska struka poslije Tarnaja nema stručno-politički tako jakog „muža“, koji će biti spreman stati za govornicu Hrvatskoga sabora i zastupati struku.