DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2016 str. 80     <-- 80 -->        PDF

OLIVER VLAINIĆ: FRANJO ŠPORER – PROMICATELJ ŠUMARSKOG OBRAZOVANJA U HRVATSKOJ
Branko Meštrić
U Karlovcu je 21. listopada održan znanstveni skup HRVATSKI PRIRODOSLOVCI 25 – uloga Hrvata znanstvenika u razvoju prirodoslovlja u Karlovačkoj županiji. Na njemu je predstavljen i jedan jedinstven šumar, rođeni karlovčnin Franjo Šporer, jedan iz poznatog trolista Kos/Tomić/Šporer, značajnih šumarskih veličina sredine devetnaestog stoljeća. Prikaz je pripremio kolega Oliver Vlainić, prezentirala kolegica Lucija Vargović, a objavljen je u časopisu PRIRODOSLOVLJE 1-2/2016 u izdanju Odjela za prirodoslovlje Matice Hrvatske.
Franjo Šporer pripadao je najužem krugu vodećih hrvatskih šumara sredinom 19. stoljeća. Rođen je u Dubovcu (Karlovcu) 1806. godine u poznatoj hrvatskoj obitelji Šporer. Otac Josip bio je trgovac i gradonačelnik Karlovca u vrijeme francuske vladavine 1811. godine, a brat Juraj (Đuro) Matija Šporer (1795.–1884.) hrvatski književnik, prevoditelj i liječnik te preteča ilirizma u Hrvatskoj. Franjo Šporer zauzimao se ne samo za napredak šumarstva, nego i za opći razvoj gospodarstva hrvatskih krajeva. Bio je i vatreni domoljub te je zbog svojih kritičkih napisa prema vlasti često bio premještan u službi. Nakon posljednjeg premještaja skončao je i život 1865. godine u dalekom rumunjskom mjestu Mehadiji, gdje je i pokopan.
Rad je koncipiran u pet zaokruženih poglavlja kojima se nastoji obuhvatiti sveukupnost Šporerova življenja i djelovanja.
Prvi dio obuhvaća kratku biografiju. Franjo Šporer rođen je na Dubovcu (u Karlovcu) 1806. Školovao se u Mariabrunnu i odmah po završetku školovanja započinje njegov nimalo jednostavan životni put, pun uspona i velikih padova. Odmah 1829. počinje raditi u Tirolu, da bi već 1831. bio na svoje zadovoljstvo premješten u domovinu u Križevce. Oduševljeni rodoljub i ilirac brzo je postao sumnjiv i već 1836. eto ga u Otočcu gdje zasniva obitelj, ali vrlo brzo gubi suprugu, što ga navodi na povlačenje iz javnosti. Ili je razlog ipak bio rad na velikom djelu o šumarstvu, kojega okončava i izdaje 1843. Potom na vlastiti zahtjev prelazi u Vinkovce, gdje se ponovno ženi, ali i započinje svoj publicističko/satirički opus. Godine 1851. unaprijeđuju ga i premještaju na administrativno mjesto u Osijek, ali to mu se ne dopada, pa ga eto već 1852. kao nadšumara u Fužinama. Stručno mišljenje suprotno pretpostavljenom koštalo ga je službe, ali je nakon uvažene žalbe vraćen – u Bleiburg u Koruškoj i to na degradirajući položaj protustavnika. Naravno, upornim radom opet se dokazao i brzo ponovno dogurao do položaja nadšumara. Reorganizacijom šumarstva u Vojnoj krajini uspijeva se 1859. vratiti u Petrinju, no već je 1863. nepravedno i neopravdano lišen časti, degradiran i poslan u Rumunjsku Mehadiju, gdje je i umro 1865. K svemu ovome valja nadodati i nepravdu da nije primljen na učiteljsko mjesto na novoosnovanom Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima 1860, iako se upravo on smatrao najvatrenijim zagovarateljem njegova osnivanja.
Drugi dio rada bavi se stručnim radovima Franje Šporera. Kako je već spomenuto između 1841. i 1843. napisao je i izdao pompozno djelo Das Forstwesen in der k. k. österreichischen Militärgrenze, oder vollständiges Forstlehrbuch fur das Militär-Grenz Forstschutzpersonale und die hiezu aspirirenden Feld- und Verwaltungs-Chargen, mit besonderen Rückblicke aller dem Militär-Grenz Forstpersonale vorkommenden Dienstes-Obligenheiten, u kojemu na čak 530 strani­ca donosi praktički cjeloviti udžbenik šumarstva za šumarsko osoblje na Granici.