DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2016 str. 80     <-- 80 -->        PDF

OLIVER VLAINIĆ: FRANJO ŠPORER – PROMICATELJ ŠUMARSKOG OBRAZOVANJA U HRVATSKOJ
Branko Meštrić
U Karlovcu je 21. listopada održan znanstveni skup HRVATSKI PRIRODOSLOVCI 25 – uloga Hrvata znanstvenika u razvoju prirodoslovlja u Karlovačkoj županiji. Na njemu je predstavljen i jedan jedinstven šumar, rođeni karlovčnin Franjo Šporer, jedan iz poznatog trolista Kos/Tomić/Šporer, značajnih šumarskih veličina sredine devetnaestog stoljeća. Prikaz je pripremio kolega Oliver Vlainić, prezentirala kolegica Lucija Vargović, a objavljen je u časopisu PRIRODOSLOVLJE 1-2/2016 u izdanju Odjela za prirodoslovlje Matice Hrvatske.
Franjo Šporer pripadao je najužem krugu vodećih hrvatskih šumara sredinom 19. stoljeća. Rođen je u Dubovcu (Karlovcu) 1806. godine u poznatoj hrvatskoj obitelji Šporer. Otac Josip bio je trgovac i gradonačelnik Karlovca u vrijeme francuske vladavine 1811. godine, a brat Juraj (Đuro) Matija Šporer (1795.–1884.) hrvatski književnik, prevoditelj i liječnik te preteča ilirizma u Hrvatskoj. Franjo Šporer zauzimao se ne samo za napredak šumarstva, nego i za opći razvoj gospodarstva hrvatskih krajeva. Bio je i vatreni domoljub te je zbog svojih kritičkih napisa prema vlasti često bio premještan u službi. Nakon posljednjeg premještaja skončao je i život 1865. godine u dalekom rumunjskom mjestu Mehadiji, gdje je i pokopan.
Rad je koncipiran u pet zaokruženih poglavlja kojima se nastoji obuhvatiti sveukupnost Šporerova življenja i djelovanja.
Prvi dio obuhvaća kratku biografiju. Franjo Šporer rođen je na Dubovcu (u Karlovcu) 1806. Školovao se u Mariabrunnu i odmah po završetku školovanja započinje njegov nimalo jednostavan životni put, pun uspona i velikih padova. Odmah 1829. počinje raditi u Tirolu, da bi već 1831. bio na svoje zadovoljstvo premješten u domovinu u Križevce. Oduševljeni rodoljub i ilirac brzo je postao sumnjiv i već 1836. eto ga u Otočcu gdje zasniva obitelj, ali vrlo brzo gubi suprugu, što ga navodi na povlačenje iz javnosti. Ili je razlog ipak bio rad na velikom djelu o šumarstvu, kojega okončava i izdaje 1843. Potom na vlastiti zahtjev prelazi u Vinkovce, gdje se ponovno ženi, ali i započinje svoj publicističko/satirički opus. Godine 1851. unaprijeđuju ga i premještaju na administrativno mjesto u Osijek, ali to mu se ne dopada, pa ga eto već 1852. kao nadšumara u Fužinama. Stručno mišljenje suprotno pretpostavljenom koštalo ga je službe, ali je nakon uvažene žalbe vraćen – u Bleiburg u Koruškoj i to na degradirajući položaj protustavnika. Naravno, upornim radom opet se dokazao i brzo ponovno dogurao do položaja nadšumara. Reorganizacijom šumarstva u Vojnoj krajini uspijeva se 1859. vratiti u Petrinju, no već je 1863. nepravedno i neopravdano lišen časti, degradiran i poslan u Rumunjsku Mehadiju, gdje je i umro 1865. K svemu ovome valja nadodati i nepravdu da nije primljen na učiteljsko mjesto na novoosnovanom Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima 1860, iako se upravo on smatrao najvatrenijim zagovarateljem njegova osnivanja.
Drugi dio rada bavi se stručnim radovima Franje Šporera. Kako je već spomenuto između 1841. i 1843. napisao je i izdao pompozno djelo Das Forstwesen in der k. k. österreichischen Militärgrenze, oder vollständiges Forstlehrbuch fur das Militär-Grenz Forstschutzpersonale und die hiezu aspirirenden Feld- und Verwaltungs-Chargen, mit besonderen Rückblicke aller dem Militär-Grenz Forstpersonale vorkommenden Dienstes-Obligenheiten, u kojemu na čak 530 strani­ca donosi praktički cjeloviti udžbenik šumarstva za šumarsko osoblje na Granici.

ŠUMARSKI LIST 11-12/2016 str. 81     <-- 81 -->        PDF

Nekako u isto vrijeme dovršio je i čuveni Šporerov dendrometar, specifični i originalni instrument za šumarske izmjere. U Karlovcu je 1843. objelodanio uputstva za njegovo korištenje pod naslovom Beschreibung und Anleitung zur Anwendung eines ganz neuen Taschen – Dendrometers… a njemačko izdanje izašlo je u Celovcu tek 1858.
Treće veliko djelo objelodanio je također u Karlovcu 1849. pod naslovom Mali šumarski katekizam, ili razgled svega onoga, što šumar, kojemu je o podpunom izpunjenju dužnosti svoga zvanja stalo, neobhodno znati mora. Velika je stvar i autor je vrlo svjestan činjenice da je to djelo priređeno na hrvatskom jeziku: Kao hèrvatski sin i 20lietni šumski činovnik, usudio sam se evo – potaknut istinitim domoljubljem – pèrvi put u materinskom jeziku mojem na literarno polje stupiti, …
Posljednji rad napisao je daleko od rodnog kraja u Mehadiji, već gotovo zaboravljen, pod pseudonimom Jochann Wentzely Forst und Jagd-Kalender des lustigen Waldteufels aus der k.k. österreichischen Militärgrenze für das Jahr 1865. U njemu je kritički prikazao stanje šumarstva Vojne krajine što je dopunio šalama, satirom i pjesmama.
U trećem dijelu autor se osvrnuo na publicistički rad Franje Šporera. Već od 1840. pisao je za zagrebački list Croatia, koji je serijalizirao njegovo sveobuhvatno djelo Šumarstvo ili cjelokupni udžbenik šumarstva za osoblje Vojne krajine, ali i objavio već 1840. u nastavcima njegov zanimljiv opći ekonomski program Misli o industrii, obradjivanju zemlje i tergovačkih odnošenjih južno-slavjanskih deržavah carstva austrianskoga s ogledom na savez željeznih kolomijah i plovenje ladjah u kojem je dao svoje prijedloge za ekonomski razvoj Hrvatske. Pisao je još i za List mesečni Horvatsko-slavonskoga gospodarskoga družtva, potom je objavljivao svoje članke i u Ilirskim narodnim novinama Ljudevita Gaja, s prilozima iz Hrvatske javljao se u stručnim šumarskim ­listovima izvan domovine i to u Češkoj (Prager Forst und Jagd Journal) i Njemačkoj (Frankfurter Forst-und Jagd ­Zeitung). Za svojih povremenih boravaka u Trstu između 1839. i 1841. djelovao je kao novinski dopisnik iz toga grada te ­pisao o trgovačkim i gospodarskim prilikama. ­Pisao je o ­trgovini žitom, stokom, šumskim i drugim proizvodima. Zanimljivo je da je u svrhu poboljšanja trgovine predlagao izgradnju željeznice od grada svojih otaca, Karlovca, do mora. Kasnije je predložio i izgradnju pruge između Siska i Karlovca kao i regulaciju Save i Kupe radi bolje plovnosti.
Posebno poglavlje dobilo je njegovo nastojanje da se „osnuje narodni šumarstveni zavod“ te donosi i osnovu organizacije toga zavoda. Šporer si zamišlja ovaj zavod u narodnom slavenskom duhu. Prema toj njegovoj osnovi u zavodu „imat će vazda prvenstvo domaći sinovi, a poslije njih drugi Slavjani.“... „To je imala da bude prva stepenica, preko koje je trebalo da se uspne narodno šumarstvo.“ Svoj prijedlog i pravila zavoda objavio je u Listu mesečnom Horvatsko-slavonskoga gospodarskoga družtva 1843. i 1844. godine! Tek dvadesetak godina kasnije zaista je i osnovano u Križevcima Kraljevsko gospodarsko i šumarsko učilište, najstarije poljoprivredno i šumarsko učilište u jugoistočnoj Europi, koje se vremenom transformiralo do suvremenog Šumarskog fakulteta. Iako je i 1860. Šporer podnio molbu da ga se primi na to učilište, nažalost, čovjeku koji je postavio pravila toga učilišta odbijena je molba za mjesto nastavnika na učilištu.
Konačno, posljednja cjelina se odnosi na djelovanje Franje Šporera na osnivanju i vođenju Hrvatskog šumarskog društva. Prema opisu Borošića 1901.: „Nu videći šumari, da im u svezi sa gospodarskim družtvom ne ima pravoga obstanka, sastaše se na 26. prosinca 1846. na nadbiskupskom dobru Prečecu, a na čelu im žarki rodoljub Karlovčanin Franjo Šporer na dogovor, da osnuju prvo ‚hrvatsko-slavonsko šumarsko družtvo‘. Novo ustrojeno ovo družtvo počelo se je liepo razvijati pod predsjedničtvom Dragutina Kosa i Franje Šporera tako, da je broj članova narastao već u prvoj godini na 160.“
Karlovački ogranak Hrvatskoga šumarskog društva obilježilo je taj događaj i uopće spomen na Franju Šporera na njegovoj rodnoj kući u Karlovcu 2005., a ove jubilarne godine, uz stosedamdesetu obljetnicu ovoga događaja, isti ogranak uz suradnju s karlovačkim filatelističkim društvom objelodanilo je prigodnu omotnicu sa žigom i slikom Šporerova dendrometra.
Prikaz života i rada ove izuzetne pojave u hrvatskom šumarstvu autor zaključuje tvrdnjom da misli i djela Franje Šporera traju sve do današnjih dana kroz djelovanje Hrvatskoga šumarskog društva, te kroz šumarsko obrazovanje u

ŠUMARSKI LIST 11-12/2016 str. 82     <-- 82 -->        PDF

Hrvatskoj koje kontinuirano traje od osnivanja Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima 1860. Vatreni domoljub, porijeklom iz stare hrvatske obitelji, pripadao je krugu iliraca koji je težio gospodarskom prosperitetu svoje šumarske struke, ali i čitave domovine. … Franjo Šporer bio je domoljub i šumar koji se nije ustručavao kritički osvrtati na nestručne i negospodarske pojave u svoje vrijeme, po cijenu vlastitoga položaja i karijere.
Rad je zaključen bibliografijom Franje Šporera od 11 djela, a navedena su i 11 izvora o njegovu životu i djelovanju.
Cijeli članak, odnosno cijeli broj časopisa Prirodoslovlje, dostupan je na web stranicama Matice hrvatske na adresi: http://www.matica.hr/prirodoslovlje/
Dodatni podaci o Franji Šporeru dostupni su na našim web stranicama: http://www.sumari.hr/sporer/
ŠUMARI U ČASOPISU “PRIRODOSLOVLJE” MATICE HRVATSKE
Branko Meštrić
Namjera je ovog prikaza upozoriti naše čitatelje na jedan izvrstan i zanimljiv, a također i vrlo dostupan izvor u kojemu se već neko vrijeme promoviraju upravo naši šumari, najčešće u kontekstu kraja u kome su živjeli i vremena u kojem su djelovali. Radi se o dvostrukoj pojavnosti. O seriji znanstvenih skupova pod općenitim nazivom HRVATSKI PRIRODOSLOVCI, koji se održavaju širom Hrvatske već izvjesni broj godina, vjerojatno 25, budući da je posljednji održan u Karlovcu pod nazivom HRVATSKI PRIRODOSLOVCI 25 – uloga Hrvata znanstvenika u razvoju prirodoslovlja u Karlovačkoj županiji. Paralelno, ovu seriju znanstvenih skupova prati i izdanje časopisa PRIRODOSLOVLJE kao svojevrsni zbornik radova znanstvenog skupa, koji se na skupu i promovira. U karlovačkom primjeru radi se o PRIRODOSLOVLJU broj 1-2/16. kojega potpisuje glavna i odgovorna urednica Barbara Bulat i koji je otisnut u nakladi od