DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2016 str. 81     <-- 81 -->        PDF

Nekako u isto vrijeme dovršio je i čuveni Šporerov dendrometar, specifični i originalni instrument za šumarske izmjere. U Karlovcu je 1843. objelodanio uputstva za njegovo korištenje pod naslovom Beschreibung und Anleitung zur Anwendung eines ganz neuen Taschen – Dendrometers… a njemačko izdanje izašlo je u Celovcu tek 1858.
Treće veliko djelo objelodanio je također u Karlovcu 1849. pod naslovom Mali šumarski katekizam, ili razgled svega onoga, što šumar, kojemu je o podpunom izpunjenju dužnosti svoga zvanja stalo, neobhodno znati mora. Velika je stvar i autor je vrlo svjestan činjenice da je to djelo priređeno na hrvatskom jeziku: Kao hèrvatski sin i 20lietni šumski činovnik, usudio sam se evo – potaknut istinitim domoljubljem – pèrvi put u materinskom jeziku mojem na literarno polje stupiti, …
Posljednji rad napisao je daleko od rodnog kraja u Mehadiji, već gotovo zaboravljen, pod pseudonimom Jochann Wentzely Forst und Jagd-Kalender des lustigen Waldteufels aus der k.k. österreichischen Militärgrenze für das Jahr 1865. U njemu je kritički prikazao stanje šumarstva Vojne krajine što je dopunio šalama, satirom i pjesmama.
U trećem dijelu autor se osvrnuo na publicistički rad Franje Šporera. Već od 1840. pisao je za zagrebački list Croatia, koji je serijalizirao njegovo sveobuhvatno djelo Šumarstvo ili cjelokupni udžbenik šumarstva za osoblje Vojne krajine, ali i objavio već 1840. u nastavcima njegov zanimljiv opći ekonomski program Misli o industrii, obradjivanju zemlje i tergovačkih odnošenjih južno-slavjanskih deržavah carstva austrianskoga s ogledom na savez željeznih kolomijah i plovenje ladjah u kojem je dao svoje prijedloge za ekonomski razvoj Hrvatske. Pisao je još i za List mesečni Horvatsko-slavonskoga gospodarskoga družtva, potom je objavljivao svoje članke i u Ilirskim narodnim novinama Ljudevita Gaja, s prilozima iz Hrvatske javljao se u stručnim šumarskim ­listovima izvan domovine i to u Češkoj (Prager Forst und Jagd Journal) i Njemačkoj (Frankfurter Forst-und Jagd ­Zeitung). Za svojih povremenih boravaka u Trstu između 1839. i 1841. djelovao je kao novinski dopisnik iz toga grada te ­pisao o trgovačkim i gospodarskim prilikama. ­Pisao je o ­trgovini žitom, stokom, šumskim i drugim proizvodima. Zanimljivo je da je u svrhu poboljšanja trgovine predlagao izgradnju željeznice od grada svojih otaca, Karlovca, do mora. Kasnije je predložio i izgradnju pruge između Siska i Karlovca kao i regulaciju Save i Kupe radi bolje plovnosti.
Posebno poglavlje dobilo je njegovo nastojanje da se „osnuje narodni šumarstveni zavod“ te donosi i osnovu organizacije toga zavoda. Šporer si zamišlja ovaj zavod u narodnom slavenskom duhu. Prema toj njegovoj osnovi u zavodu „imat će vazda prvenstvo domaći sinovi, a poslije njih drugi Slavjani.“... „To je imala da bude prva stepenica, preko koje je trebalo da se uspne narodno šumarstvo.“ Svoj prijedlog i pravila zavoda objavio je u Listu mesečnom Horvatsko-slavonskoga gospodarskoga družtva 1843. i 1844. godine! Tek dvadesetak godina kasnije zaista je i osnovano u Križevcima Kraljevsko gospodarsko i šumarsko učilište, najstarije poljoprivredno i šumarsko učilište u jugoistočnoj Europi, koje se vremenom transformiralo do suvremenog Šumarskog fakulteta. Iako je i 1860. Šporer podnio molbu da ga se primi na to učilište, nažalost, čovjeku koji je postavio pravila toga učilišta odbijena je molba za mjesto nastavnika na učilištu.
Konačno, posljednja cjelina se odnosi na djelovanje Franje Šporera na osnivanju i vođenju Hrvatskog šumarskog društva. Prema opisu Borošića 1901.: „Nu videći šumari, da im u svezi sa gospodarskim družtvom ne ima pravoga obstanka, sastaše se na 26. prosinca 1846. na nadbiskupskom dobru Prečecu, a na čelu im žarki rodoljub Karlovčanin Franjo Šporer na dogovor, da osnuju prvo ‚hrvatsko-slavonsko šumarsko družtvo‘. Novo ustrojeno ovo družtvo počelo se je liepo razvijati pod predsjedničtvom Dragutina Kosa i Franje Šporera tako, da je broj članova narastao već u prvoj godini na 160.“
Karlovački ogranak Hrvatskoga šumarskog društva obilježilo je taj događaj i uopće spomen na Franju Šporera na njegovoj rodnoj kući u Karlovcu 2005., a ove jubilarne godine, uz stosedamdesetu obljetnicu ovoga događaja, isti ogranak uz suradnju s karlovačkim filatelističkim društvom objelodanilo je prigodnu omotnicu sa žigom i slikom Šporerova dendrometra.
Prikaz života i rada ove izuzetne pojave u hrvatskom šumarstvu autor zaključuje tvrdnjom da misli i djela Franje Šporera traju sve do današnjih dana kroz djelovanje Hrvatskoga šumarskog društva, te kroz šumarsko obrazovanje u