DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2016 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Ovaj događaj nastavak je aktivnosti HŠD-a ogranka Gospić na obilježavanju značajnih obljetnica šumarstva. Prošle godine na Baškim Oštarijama svečano je obilježena dvjesto pedeseta obljetnica hrvatskoga šumarstva i osnutka šumarije Oštarije, a postavljanjem spomen-ploče Bogoslavu Kosoviću, šumaru, šumarskom nadzorniku, pomoćniku ministra, predsjedniku i tajniku Hrvatskoga šumarskog društva, uredniku Šumarskog lista, istraživaču povijesti šumarstva, zaštitniku ličkih šuma, osnivaču rasadnika u Gospiću i pošumljivaču ličkih vriština, obilježava se 170 godina HŠD-a i 140 godina izlaženja znanstveno-stručnoga i staleškog časopisa Šumarskog lista. Nazočne predstavnike gradskih institucija, goste iz središnjice HŠD-a, zaposlenike Uprave šuma podružnice Gospić, šumare – umirovljenike, koji su svojim dugogodišnjim radom ostavili traga u šumama Like te ostale goste, u ime HŠD-a ogranka Gospić pozdravila predsjednica Mandica Dasović (Sl. 4.), a u ime župana Ličko-senjske županije Milana Kolića, osobna izaslanica Sanja Pavelić. Riječi dobrodošlice prisutnima je izrazio i voditelj UŠP Gospić Josip Dasović. Svečanost otkrivanja spomen-ploče uveličao je gospićki gradski zbor „Vila Velebita“ s nekoliko svojih izvedbi. O liku i djelu Bogoslava Kosovića govorio je predsjednik HŠD-a Oliver Vlainić čije izlaganje donosimo u cijelosti: Bogoslav Kosović rođen je 1. siječnja 1871. u Donjem Lapcu. Djetinjstvo je proveo u Ličkom Novom, osnovnu školu pohađao u Gospiću, ali i u drugim gradovima, Petrinji, Slunju i Novoj Gradiški, gdje mu je otac kao učitelj bio premještan, da bi maturirao na Velikoj realnoj gimnaziji u Zagrebu 1888. godine. Šumarsku izobrazbu završio je u Beču na Visokoj školi za kulturu tla 1892. godine. Uz sva tri položena ispita za državnu šumarsku službu, položio je i ispit iz bujičarstva, te je bio prvi Hrvat s takvom stručnom spremom. Tijekom radnog vijeka promijenio je mnogo radnih mjesta i mjesta boravka. Šumarsku karijeru započeo je 1892. godine u Zagrebu kao vježbenik u Gospodarsko-šumarskom odsjeku Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade u tadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji. Krajem iste godine premješten je za šumarskog protustavnika (računskog službenika) Slunjske imovne općine u Rakovcu. Pri istoj imovnoj općini pet mjeseci je bio privremeni upravitelj Šumarije Cetingrad, tada pod nazivom Vališselo. Državni ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva položio je 1894. godine. Česte promjene u službi nastavio je 1896. godine prelaskom na šumarsku službu kod političke uprave u Đakovu, iste godine premješten je za vršitelja dužnosti županijskoga šumarskog nadzornika u Varaždinu. Početkom 1898. godine premješten je u Šumarski odsjek Kraljevske zemaljske vlade u Zagreb, da bi 1901. godine bio imenovan županijskim šumarskim nadzornikom u Požegi, odakle je po vlastitoj želji premješten na istu funkciju u Gospić. Godine 1905. ponovno je vraćen u Šumarski odsjek Kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu. Zbog svoje stručnosti 1905./1906. pozvan je da zamijeni oboljelog prof. Ivana Partaša na zagrebačkoj Šumarskoj akademiji, gdje je predavao predmet uređenje šuma. Zbog odbijanja poslušnosti uredskom šefu, kada 1916. godine nije htio napisati dopuštenje za prepuštanje najljepših osam parcela debele hrastovine određenom drvotršcu, premješten je u županijsku oblast u Ogulin, gdje je dočekao završetak Prvoga svjetskog rata. Krajem 1918. godine po zadatku je preuzeo upravu nad Direkcijom šuma u Sušaku kojom su do tada upravljali mađarski šumari. Iz toga razdoblja potječe i životna epizoda koja je značajno obilježila Kosovića. U turbulentnom vremenu nakon velikog rata, u fazi uspostavljanja državne granice između Kraljevine SHS i Italije na području Rijeke i Sušaka, svjedočio je hvalisavoj priči švercera Steve Radića o njegovom šurovanju s Talijanima, čija su djela kasnije pripisana hrvatskom političaru Stjepanu Radiću te je on uz ostalo i zbog toga osumnjičen. Zahvaljujući Kosovićevom |