DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2017 str. 18     <-- 18 -->        PDF

elemenata šumskih sastojina fotogrametrijskom izmjerom na stereoparovima klasičnih analognih aerosnimaka primjenom analognih ili analitičkih stereoinstrumenata (tzv. analogna i analitička fotogrametrija) proučavali su brojni autori (npr. Ståhl 1992, Benko 1993, Næsset 1996, Kovats 1997, Anttila 1998, Eid i dr. 2004, Magnusson i Fransson 2005). Budući da su provedena istraživanja u pojedinim slučajevima (npr. jednodobne sastojine, kulture) pokazala zadovoljavajuće rezultate, aerosnimke su u većoj ili manjoj mjeri postale sastavni dio inventure šuma u pojedinim zemljama (npr. Finska, Švedska, Švicarska, Kanada) bilo na lokalnoj (uređajna inventura) ili regionalnoj odnosno nacionalnoj razini (nacionalna inventure šuma) (Næsset 2002, Magnusson i dr. 2007, Tuominen i dr. 2014, Ginzler i Hobi 2015). Međutim, u većini drugih zemalja, pa tako i Hrvatskoj, aerosnimke nisu našle širu praktičnu primjenu, pa se inventure šuma u tim slučajevima baziraju isključivo na klasičnoj terenskoj izmjeri. Razlozi tomu bili su višestruki: visoka cijena opreme i aerosnimaka, zahtijevan uredski rad koji iziskuju klasične fotogrametrijske metode, nedovoljno stručnih kadrova, ali i dobiveni rezultati koji često nisu udovoljavali svim potrebama prakse (Kušan 1996, Balenović i dr. 2010).
U međuvremenu, razvoj računalne tehnologije 80-tih i 90-tih godina prošloga stoljeća potaknuo je snažan razvoj metoda i tehnika daljinskih istraživanja. Tako je i fotogrametrija, u posljednjih tridesetak godina, prošla razvojni put od analogne, preko analitičke do digitalne fotogrametrije tijekom kojega su analogne aerosnimke, te analogni i analitički stereoinstrumenti zamijenjeni digitalnim aerosnimkama te digitalnim fotogrametrijskim stanicama (Magnusson i dr. 2007, Linder 2009). Pri tomu su ključnu ulogu u razvoju iz analitičke u digitalnu fotogrametriju imali pojava digitalne fotogrametrijske stanice (DFS) krajem 1980-tih godina (Petrie 1997), te digitalnih aerofotogrametrijskih kamera 2000-tih godina (Petrie i Walker 2007). Nakon toga slijedio je njihov kontinuirani razvoj, tako da današnje digitalne aerofotogrametrijske kamere omogućuju pridobivanje digitalnih aerosnimaka vrlo visokih prostornih i radiometrijskih rezolucija (Sandau 2010). Primjenom digitalnih aerosnimaka u kombinaciji s digitalnim fotogrametrijskom stanicom te raznim algoritmima za digitalnu obradu aerosnimaka, niz zahtjevnih fotogrametrijskih procesa (npr. aerotriangulacija, digitalno modeliranje terena, izrada digitalnog ortofota) je manje ili više automatiziran, a rukovanje aerosnimkama znatno olakšano.
Primjenom digitalnih aerosnimaka i DFS, informacije o pojedinačnim stablima i šumskim sastojinama mogu se dobiti analognim (manualnim) ili automatiziranim postupcima interpretacije (izmjere) (Gong i dr. 2002, Korpela 2004). Uslijed određenih nedostataka analognih metoda (veći angažman stručne radne snage – interpretatora, veći utrošak vremena, subjektivnost interpretatora), automatizirane metode u posljednje vrijeme zauzimaju znatno veće zanimanje istraživača. Rezultati provedenih istraživanja ukazuju na velik potencijal automatiziranih metoda pri procjeni strukturnih elemenata sastojina na razini plohe ili čitave sastojine (Ota i dr. 2015, White i dr. 2015, Yu i dr. 2015). Međutim, za točnu interpretaciju pojedinačnih stabala (npr. lokacija, vrsta drveća) automatizirane metode još uvijek ne mogu u potpunosti zamijeniti analogne, te je stoga njihova praktična primjena još uvijek upitna, posebno u mješovitim, gustim sastojinama (Smits i dr. 2012). Vizualnom interpretacijom odnosno klasičnom fotogrametrijskom izmjerom u stereomodelu, dio elemenata pojedinačnih stabala i šumskih sastojina moguće je izravno mjeriti, procjenjivati ili interpretirati na digitalnim aerosnimkama (vrsta drveća, broj sta­bala, visina stabala i sastojina, dimenzije krošnje, sklop), dok se drugi dio elemenata (prsni promjer, temeljnica, volumen) dobiva neizravno na temelju uspostavljenih odnosa (modela) između fotogrametrijski i terenski izmjerenih veličina.
U Hrvatskoj su u posljednjih nekoliko godina provedena određena istraživanja o mogućnostima primjene digitalnih aerosnimaka u inventuri šuma. Istraživana je njihova primjena u izlučivanju sastojina (Balenović i dr. 2012), za procjenu aritmetički srednjeg sastojinskog promjera (Balenović i dr. 2013) i aritmetički srednje sastojinske visine (Balenović i dr. 2015a, Seletković i dr. 2016), te za procjenu zdravstvenog stanja stabala (Kolić i dr. 2015). U svim navedenim istraživanjima korištene su metode klasične fotogrametrijske izmjere i vizualne interpretacije digitalnih aerosnimaka na DFS, te su dobiveni rezultati ukazali na velik potencijal njihove praktične primjene.
Stoga ovaj rad predstavlja nastavak navedenih istraživanja, te ima za cilj ispitati mogućnost primjene digitalnih aerosnimaka visokih prostornih rezolucija u uređajnoj inventuri šuma. U tu svrhu provedena je klasična fotogrametrijska izmjera u stereomodelu na aerosnimkama prostorne rezolucije 30 cm i 10 cm na temelju kojih su procijenjeni glavni strukturni elementi sastojina (srednji sastojinski promjer i visina, broj stabala, temeljnica i volumen). Točnost fotogrametrijski procijenjenih strukturnih elemenata sastojina ispitana je usporedbom s podacima terenske izmjere. Dobiveni rezultati ukazali su na prednosti i nedostatke primjene aerosnimaka GSD 30 cm i aerosnimaka GSD 10 cm u uređajnoj inventuri šuma.
MATERIJAL I METODE
Material and methods
Područje istraživanja – Study area
Istraživanjem je obuhvaćen dio šumoposjedničkih šuma (14 odsjeka) gospodarske jedinice Donja Kupčina – Pisarovina (Uprava šuma Podružnica Karlovac) približne površine 480 ha (slika 1). G.J. se nalazi 25 km južno od Zagreba, u blizini mjesta Pisarovina. Nadmorska visina odabranog područja kreće se od 100 do 160 m, a nagibi su