DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2017 str. 78 <-- 78 --> PDF |
Skupština je prihvatila nakon odulje debate po odboru predložen naziv za udruženje i to: Jugoslavensko šumarsko udruženje, u kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Nakon prihvata pravila izabrana je ova uprava: za predsjednika Milan Turković, dosadanji predsjednik Hrvatskoga šumarskog društva;…“ Mješoviti vokalni ansambl „PRVI KOMIN SNJEŽANIN“: „Fala ognju, ribi, vinu“ (autor glazbe: Dinko Fio) Zagreb, 12. svibnja 1922. Iako je osnovano Jugoslavensko šumarsko udruženje, još uvijek je postojalo Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo. Na skupštini toga Društva 12. svibnja 1922. ipak je došlo do ukidanja. „Odbor predlaže glavnoj skupštini, da pristupi ukidanju tako, da svu pokretnu i nepokretnu imovinu, uz sve obaveze, koje društvo ima, u roku od 14 dana preda zapisnički „Jugoslavenskom šumarskom udruženju“. Ovu predaju da izvrši odbor Hrvatskoga šumarskog društva na ruke delegata Jugoslavenskoga šumarskog udruženja. Doktor Petračić uzima riječ te iznosi, da je on na odborskoj sjednici iznio drugi prijedlog, pa moli da se i on sasluša. Njegov prijedlog glasi: „Pošto pravila Hrvatskoga šumarskog društva nisu zvanično odobrena, te ono postoji pod imenom Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva, i kao takvo ima danas da se likvidira, to upravni odbor stavlja glavnoj skupštini ovaj prijedlog: Društvo pristupa likvidaciji i to tako, da se od društvene imovine (šumarskog doma, muzeja i knjižnice) osniva zaklada pod imenom „Kesterčanekova zaklada“, kojom će upravljati i njene prihode uživati „Jugoslavensko šumarsko udruženje“. Za slučaj razlaza toga društva ili premještaja sjedišta iz Zagreba upravlja zakladom gradsko poglavarstvo grada Zagreba, i to tako, da šumarski muzej i knjižnicu uživa zagrebačko sveučilište iz prihoda šumarskog doma. Višak prihoda od izdržavanja knjižnice i muzeja ima se upotrebiti za pošumljenje hrvatskoga primorskog Krasa.“ Sjedište Jugoslavenskoga šumarskog udruženja čitavo vrijeme postojanja od 1921. do 1940. godine bilo je u Šumarskom domu u Zagrebu. Tamburaški ansambl Muzičke akademije: „Koračnica“ (B. Potočnik) Zagreb, 3. rujna 1936. U sklopu 60. skupštine Jugoslavenskoga šumarskog udruženja održane 3. rujna 1936. u bijeloj dvorani Novinarskog doma, na zgradi Šumarskog doma otkrivena su spomen-poprsja dvojici šumarskih velikana: Franu Žaveru Kesterčaneku i Josipu Kozarcu. „Učesnici skupštine na čelu sa gospodinom ministrom šuma i rudnika i ostalim uglednim gostima i uzvanicima krenuli su pred zgradu „Šumarski dom“, gdje je na zgradi u visini I. kata u Perkovčevoj ulici, smješteno poprsje Kesterčanekovo. Poprsje okićeno zelenilom, otkrio je odbornik Udruženja profesor univerze gospodin doktor inženjer Andrija Petračić. Zatim su prisutni, kojih je bilo oko 300, krenuli na drugu stranu zgrade, prema Mažuranićevom trgu, gdje je smješteno poprsje Josipa Kozarca. Poprsje je otkrio predsjednik Udruženja gospodin profesor doktor Josip Balen.“ Zagreb, 17. ožujka 1940. O konstituirajućoj Skupštini Hrvatskoga šumarskog društva 17. ožujka 1940. u prostorijama Obrtničkog doma na Mažuranićevom trgu 13 u Zagrebu zapisano je sljedeće: „Godine 1920. prestalo je s radom Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo. Ono je unijelo svu svoju imovinu u novo stvoreno Jugoslavensko šumarsko udruženje, pa je tako stvoren materijalni temelj da može Jugoslavensko šumarsko udruženje egzistirati. Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo dalo je u Jugoslavenskom šumarskom udruženju svoj dom i svoje najbolje ljude, dakle i materijalne i moralne sile. Ti ljudi bili su na visini kulturnog čovjeka i pokazali su i u novim prilikama i okolini volju za koristan rad i suradnju. Ali se pod tim imenom dosta i pretrpjelo. Da se te loše uspomene izbjegnu, osnivamo Hrvatsko šumarsko društvo.“ Recitacija Dubravko Sidor: „Oprezno koračaj šumom“, Milan Krmpotić (Stablopis) 1950.-1951. Od osnutka 1846. godine Društvo je bilo centralistički ustrojeno. Centralizacija je posebno došla do izražaja nakon Drugog svjetskog rata i tek nakon 1950. godine došlo je do decentralizacije osnivanjem šumarskih klubova na terenu. Na 5. redovnom godišnjem plenumu (71. godišnja skupština šumarskog društva) Sekcije šumarstva i drvne industrije Društva inženjera i tehničara Narodne Republike Hrvatske održanom 28. siječnja 1950. u Zagrebu, u plan rada Sekcije za 1950./51. godinu u području Organizacija uvršteno je pod točkom 4. Osnovati terenske sekcije u sjedištima Narodnih odbora, kao i u većim drvno-industrijskim centrima… Tijekom 1951. godine počelo se s osnivanjem šumarskih klubova. Za šumarske klubove je sastavljen pravilnik od 9 članova, vezan odredbama uz pravila Šumarskog društva. Prvi je šumarski klub osnovan u Gospiću (10. II. 1951.), zatim je slijedio Osijek (11. II.), Vinkovci (17. II.), Rijeka (18. II.), Bjelovar (26. II.), Đurđenovac (4. III.), Novoselec (12. III.), N. Gradiška (12. III.) i Ogulin (4. V.). Kasnije su osnovani klubovi u Karlovcu, Splitu (u okviru |