DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2017 str. 83     <-- 83 -->        PDF

istraživanja unutarpopulacijske i međupopulacijske varijabilnosti listova po analiziranim morfometrijskim karakteristikama. Detaljno su obrađene metode sabiranja, mjerenja i obrade podataka istraživanih svojstava lista korištenjem različitih statističkih metoda. Analizirana je i diferenciranost ovih svojstava prema nadmorskim visinama i prema ekološko-vegetacijskoj raspodjeli. Cilj određivanja granica sjemenskog područja je da se uvede jedna učinkovitija kontrola kretanja šumskog reprodukcijskog materijala, uz izbjegavanje da bude upotrijebljen u neadekvatnim ekološkim uvjetima.
Poglavlje Varijabilnost hrasta lužnjaka u bosanskohercegovačkom testu provenijencija u uvodnom dijelu sadrži ukupne rezultate brojnih istraživanja varijabilnosti fenoloških i kvantitativnih svojstava kod hrasta lužnjaka koja su provedena u Europi. Poglavlje sadrži detaljan opis sakupljanja, osnivanja i praćenja pokusa sa 28 provenijencija iz Bosne i Hercegovine (pokus provenijencija Žepče – Lugovi). U cilju utvrđivanja varijabilnosti morfoloških svojstava unutar i između provenijencija hrasta lužnjaka istraživanja mjerene su visine, promjeri na vratu korijena i izračunat je visinski prirast biljaka. Izvršena su i fenološka opažanja tijekom dviju godina sa šest različitih fenofaza. Istraživana kvantitativna svojstva obrađena su analizom varijanci, diskriminantnom analizom, testom normalnosti raspodjele, a rezultati istraživanja, kao i evidencija preživljavanja u pokusu provenijencija prikazani su u zasebnim potpoglavljima kroz tri godine plantažne starosti, odnosno kod dvije godine prosječnog prirasta.
U poglavlju Biokemijska istraživanja varijabilnosti uvodno su prikazane studije genetskog diverziteta i diferencijacije različitih vrsta šumskoga drveća, korištenjem izoenzimskih analiza u Europi i svijetu. U dijelu bosanskohercegovačkih prirodnih populacija hrasta lužnjaka također su provedene genetske analize uz uporabu biokemijskih markera, izoenzima, a za analizu je korišten materijal iz testa provenijencija u Žepču. U svrhu istraživanja genetske strukture, genet­skog diverziteta i genetske diferenciranosti provenijencija hrasta lužnjaka korišteno je 10 enzimskih sustava s ukupno 14 genskih lokusa. Kako bi se istražio veći broj jedinki unutar provenijencija, te tako sigurnije utvrdila unutarprovenijencijska varijabilnost, istraživanje je obuhvatilo 20 karakterističnih provenijencija i 50 ispitivanih jedinki po provenijenciji. Iz relativnih frekvencija alela analiziranih lokusa utvrđeno je da je od 14 analiziranih lokusa njih devet polimorfno, a da su ostali relativno monomorfni. Radi ocjene genetske raznolikosti izračunat je srednji broj alela po lokusu (A/L), te njihove razlike među provenijencijama. Uz srednji broj alela po lokusu također je prikazan srednji broj genotipova po lokusu koji služi za prikazivanje raznolikosti unutar, kao i između populacija. Visok stupanj polimorfnosti utvrđen je kod genskih lokusa AAP-A, PGM-B, IDH-A, IDH-B i IDH-C, a najveći broj polimorfnih lokusa imala je provenijencija Živinice (12) s dva relativno monomorfna. Po 10 polimorfnih lokusa imaju provenijencije Hrgovi Srebrenik, Kaćuni, Kotor Varoš, Miljevina i Sokolac. Također, na nekim genskim lokusima i kod nekih populacija utvrđena je prisutnost rijetkih alela (čija je frekvencija u populaciji ≤ 1%). Za svaki genski lokus prikazana je grafička frekvencijea alela po provenijencijama i zimogram enzimskog sustava.
Zasebna potpoglavlja Stvarna heterozigotnost i Teorijska (očekivana) heterozigotnost daju pregled ovog vrlo važnog mjerila raznolikosti u populaciji, a postojeće razlike između stvarne i teoretske heterozigotnosti pokazuju odstupanje stvarnog stanja od stanja ravnoteže. Najveću vrijednost stvarne heterozigotnosti iskazala je provenijencija Olovo s 0,2907, a najmanju Bosanska Dubica s 0,1571. Veće vrijednosti stvarne heterozigotnosti od očekivane utvrđeno je za osam provenijencija (Bosanski Brod, Hrgovi Srebrenik, Jelah, Kaćuni, Kotor Varoš, Olovo, Stojčevac i Žepče). Populacija Bosanski Brod, koja je više otvorena prema posavskim populacijama u Hrvatskoj, te populacije Hrgovi Srebrenik, Jelah i Kotor Varoš još uvijek su dobre strukture u odnosu na ostale populacije u Bosni i Hercegovini. Za male i izolirane populacije Olovo i Stojčevac utvrđene su nešto veće vrijednosti stvarne heterozigotnosti od očekivane, što se pripisuje očuvanju dobre genetske strukture. Pomoću analize izoenzimskog stupnja heterozigotnosti dobiveni su vrijedni rezultati iz kojih je vidljivo je da su prisutne razlike između istraživanih populacija, a posebno između malih antropogeno izmijenjenih i velikih populacija. U potpoglavlju Fiksacijski indeks dan je detaljan prikaz ovog indeksa koji označava mjeru odstupanja stvarne heterozigotnosti od očekivane Hardy Weinbergove ravnoteže. U osam od 20 provenijencija utvrđene su pozitivne srednje vrijednosti fiksacijskog indeksa, što znači da je u njima prisutan inbriding. Konačan rezultat provedenih istraživanja dao je pozitivnu prosječnu vrijednost indeksa tj. iskazalo se da bosanskohercegovačke populacije pokazuju nisku unutarpopulacijsku raznolikost, uz prosječnu vrijednost fiksacijskog indeksa svih populacija 0,0033, što je posljedica značajne fragmentacije hrasta lužnjaka. U potpoglavljima Multilokusna i gen pool raznolikost, Multilokusna raznolikost (VGEN) i Raznolikost gen-poola (Vp) obrađena je genetska raznolikost, kao kompleksno svojstvo, a čine ga alelne i genotipske vrijednosti.
Potpoglavlje Unutarpopulacijska (unutarprovenijencijska) diferencijacija (δt) daje pregled dobivenih rezultata srednjih vrijednosti provenijencijske diferencijacije i vrijednosti za gen lokuse, a iskazuju vrijednost različitosti u provenijencijama. Potvrđeno je da sve provenijencije imaju visoke vrijednosti unutarprovenijencijske diferencijacije, od 0,1886, koliko ima provenijencija Stojčevac, do 0,2832, kod provenijencije Jelah. Tablično je prikazana multilokusna i gen pool raznolikost za sve istraživane genske lokuse.
U potpoglavlju Genetska diferencijacija između provenijencija prikazani su dobiveni rezultati za frekvencije alela, a