DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2017 str. 15 <-- 15 --> PDF |
manjim intenzitetima odumiranja stabala hrasta lužnjaka na predmetnom području istraživanja idu i istraživanja Tikvića i dr. (2011) koji zaključuju da je na području Posavine najpovoljnije stanje vitalnosti sastojina utvrđeno u gospodarskoj jedinici „Zelenika“ koja se nalazi izvan izravnog utjecaja voda rijeke Save i umjetnoga vodotoka Strug. König (1911) opisujući odumiranje hrasta lužnjaka u kotaru Sisak s obzirom na mikroreljef, poplave, brštenje gusjenica i pepelnicu, tvrdi da je odumiranje na gredama slabije, a Manojlović (1924) i Jošovac (1924) nalaze najintenzivnije odumiranje u nižim predjelima sa stagnirajućom vodom i oko bara. Na području g.j. „Zelenika“ također smo utvrdili najveće odumiranje hrasta lužnjaka u mikroreljefu bara. Prema istraživanjima Dubravca i Dekanića (2009) nisu ustanovljene statistički značajne razlike u odumiranju stabala hrasta lužnjaka među odsjecima triju biljnih zajednica, dok je u prosjeku najveći ukupni intenzitet sječe suhih i odumirućih (3B) stabala utvrđen na gredi, a u nizi nešto niži. Prema ovom provedenom istraživanju u g.j.“Zelenika“ također nisu ustanovljene statistički značajne razlike za intenzitete odumiranja hrasta lužnjaka u tri tipa mikroreljefa. Na osnovi provedenog istraživanja, najveće prosječno odumiranje hrasta lužnjaka bilo je u mikroreljefu bara, zatim greda, a najmanje na mikroreljefu niza. Intenziteti odumiranja poljskog jasena bili su najveći u mikroreljefu bara, a najmanji na mikroreljefu greda. Što se tiče korelacije odumiranja hrasta lužnjaka i poljskog jasena s obzirom na mikroreljef, utvrđena je veza između odumiranja hrasta lužnjaka na gredi i poljskog jasena u bari, te hrasta lužnjaka i poljskog jasena u nizi. Ovi rezultati su i očekivani s obzirom na postotno učešće ovih dviju vrsta u drvnom volumenu sastojina s obzirom na tipove mikroreljefa i njihove ekološke niše s obzirom na mikroreljef. S obzirom na ekološku konstituciju vrsta, mikroreljef greda predstavlja optimum za hrast lužnjak, a bara za poljski jasen, dok se u mikroreljefu niza preklapaju ekološke niše ovih dviju vrsta. S obzirom na istraživane klimatske elemente i indekse, hrast lužnjak više je klimatski osjetljiva vrsta u odnosu na poljski jasen. Od svih istraživanih klimatskih elemenata i indeksa na odumiranje poljskog jasena jedino je značajno utjecalo smanjene godišnje količine oborina i povećanje evapotranspiracije. Poljski jasen kao pionirska vrsta šumskog drveća ima šire ekološke valencije za pojedine stanišne čimbenika u odnosu na hrast lužnjak. Stoga je i očekivano da je pojava njegovog odumiranja ovisna o manjem broju klimatskih elemenata i indeksa u odnosu na hrast lužnjak. Učestale sušne godine značajno utječu na odumiranje ove dvije vrste koje su s obzirom na ekološke zahtjeve prema vodi higrofiti. Prema ovim rezultatima istraživanja, poljski jasen je vrsta osjetljivija na sušu u odnosu na hrast lužnjak. On je euritermna vrsta koja podnosi visoke i niske temperature zraka, ali kao izrazitiji higrofit zahtjeva veću količinu dostupne vode odnosno vlage u tlu. Iz tog razloga odumiranje ove vrste ovisi i o povećanju evapotranspiracije, smanjenju maksimalnih vodostaja vodotoka, odnosno o izostanku kišnog razdoblja i poplavne vode u ekosustavu. Što se tiče kišnog razdoblja, na odumiranje stabala hrasta lužnjaka i poljskog jasena utječe izostanak kišnih razdoblja. Također poljski jasen je osjetljiviji na izostanak kišnih razdoblja u odnosu na hrast lužnjak. Dugotrajna kišna razdoblja u konačnici rezultiraju i visokim riječnim vodostajima i velikom količinom poplavne vode (Ugarković i dr. 2016). Dugotrajne poplave hrast lužnjak ne može podnijeti za razliku od poljskog jasena koji je higrofilnija vrsta šumskog drveća (Drvodelić i dr. 2016). Također važno je napomenuti da poljski jasen ne može uspijevati u močvarnim prilikama kada voda stoji na tlu tijekom čitavoga vegetacijskog razdoblja (Prpić i dr. 2005).Predviđene klimatske promjene na području nizinske Hrvatske vjerojatno će uzrokovati povećanje vrijednosti temperatura zraka i smanjenje količina oborina (DHMZ, 2009). Trenutno stanje hidroloških prilika, znatno izmijenjenih u zadnjih nekoliko desetljeća kroz pojavu jakih suša, postaju sve neprikladnije za opstojnost nizinskih šuma s obzirom na zahtjeve za vodu i ovisnost nizinskih vrsta o podzemnoj vodi (Vrbek i dr. 2011.). Smanjenje srednjih i minimalnih vodostaja vodotoka utjecalo je na povećano odumiranje hrasta lužnjaka, dok je smanjenje maksimalnih i minimalnih vodostaja utjecalo na odumiranje poljskog jasena. Maksimalne vodostaje vodotoka vežemo uz pojave poplava, a dugotrajne poplave su nešto što hrast lužnjak kao vrsta ne podnosi. Stoga su i korelacije za vodostaje vodotoka koje smo dobili za hrast lužnjak manje u odnosu na poljski jasen. Smanjenje razine podzemne vode značajno je utjecalo na odumiranje i hrasta lužnjaka i poljskog jasena. Hrastu lužnjaku i poljskom jasenu potrebna je velika količina vode za transpiraciju. Ta količina vode najčešće prelazi količinu oborina u vegetacijskom razdoblju. Zbog te potrebe ove dvije vrste moraju imati na raspolaganju dodatnu vodu tj. podzemnu vodu (Prpić, 1996). Podzemna voda neophodna je za rast, razvoj i opstojnost nizinskih vrsta. Istraživanja u Mađarskoj (Móricz, 2010) pokazuju da je učešće konzumacije podzemne vode kod hrasta lužnjaka 58 % od iznosa ukupne transpiracije. Za vrijeme suše, učešće konzumacije podzemne vode značajno je veće i iznosilo je 66 % od ukupne transpiracije. Prema istom autoru opskrba vodom od podzemne vode manje je značajna za vrijeme vlažnog odnosno kišnog razdoblja. Iz tog razloga je i utjecaj sušnih razdoblja na odumiranje ove dvije vrste bio veći u odnosu na izostanak kišnih razdoblja u ovim nizinskim šumama na području g.j. „Zelenika“. Hrast lužnjak ima duboko korijenje s žilom srčanicom, dok poljski jasen ima plitku korijensku mrežu. Stoga je na |