DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2017 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Područje istraživanja
Research area
Istraživanja u radu obuhvatila su sjeverozapadno područje Hrvatske, odnosno Park prirode Medvednica (slika 1).
Centralni dio Medvednice (Zagrebačke gore) izgrađen je od paleozojskih i mezozojskih stijena različitog postanka koje su uklopljene u paleogenske, a poglavito u neogenske sedimentne stijene (Šikić, 1995). Paleozojske stijene koje su predstavljene ortometamorfitima i parametamorfitima obuhvaćaju najveći dio Parka prirode Medvednica i pružaju se od njegovog centralnog dijela u smjeru juga, jugoistoka i istoka sve do granica Parka. Pretežni dio ortometamorfita predstavljaju tipični zeleni škriljavci, dok su podređenije zastupljeni amfibolitski škriljavci, metagabri i metadijabazi (Pamić & Injuk, 1986). Parametamorfiti su porijeklom sedimentne stijene nejednako zahvaćene regionalnom metamorfozom, tako da unutar njih nalazimo izmijenjene stijene od uškriljenih sedimenata, preko slejtova i filita do škriljavaca zone gornjih mikašista. Kompleks niskometamorfoziranih stijena pretpostavljene donjopermske starosti nalazi se na sjeveroistočnom dijelu Medvednice. Najčešći litološki član su različiti varijeteti rekristaliziranih vapnenaca i mramora s prijelazima u mramorne škriljavce. S mramornim škriljavcima izmjenjuju se kvarc-sericitni i kvarc-kloritni škriljavci. Stijene Mezozoika na Zagrebačkoj gori obuhvaćaju donjotrijaske klastite, srednje- i gornjotrijaske karbonate u kojima prevladavaju dolomiti i vapnoviti dolomiti, zatim kredne vulkanogeno-sedimentne stijene predstavljene dijabazima i spilitima, pješčenjacima, šejlovima, vapnencima, rožnjacima, brečama, konglomeratima, laporima i karbonatnim klastitima. Trijaske stijene zastupljene su u jugozapadnom dijelu PP Medvednice, a kredne u sjevernom, sjeverozapadnom i zapadnom. Neogenske, najvećim dijelom miocenske stijene protežu se rubnim dijelovima PP Medvednica, a predstavljene su konglomeratima, šljuncima, pijescima, organogenim i bioklastičnim vapnencima (litavcima), vapnovitim i glinovitim laporima i dr. (Šikić, 1995).
Prema podacima ranijih istraživanja (Vranković, 1973; Pernar et al., 2009; Vrbek, 2009; Bakšić et al., 2015) najzastupljenija tla na Medvednici su distrični kambisol, zatim eutrični kambisol, kalkokambisol, luvisol i rendzina. Prema Vrbeku (2009) na području parka prirode ukupno je utvrđeno 10 tipova tala, koji se pojavljuju u 25 podtipova, 19 varijeteta i 19 formi.
Materijal i metode
Material and methods
Na području PP Medvednica otvoreno je 80 pedoloških profila ravnomjerno raspoređenih tako da obuhvate sve reprezentativne litološke cjeline. Uzeti su uzorci fizički izmijenjenog tla iz genetskih horizonata, kao i odlomak stijene odnosno matičnog supstrata radi određivanja litološke pripadnosti stijena. Analizirani su uzorci tla u humusnoakumulativnom (A-horizont) i prvom mineralnom horizontu ispod humusnoakumulativnog horizonta (većinom B-horizont). Razlike između humosnoakumulativnog i B-horizonta su statistički analizirani po litološkim cjelinama. Priprema uzoraka (HRN ISO 11464, 2004) i analize izvršene su u laboratorijima Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog geološkog instituta u Zagrebu. Na terenu su prema FAO 2006 određeni: udjel skeleta po genetskim horizontima, debljine horizonata i ukupna dubina profila. Na uzetim uzorcima iz genetskih horizonata u laboratorijima je određeno: granulometrijski sastav tla (HRN ISO 11277:2004), postojanost strukturnih mikroagregata prema Pernar et al. (2013) i mineralni sastav tla (XRD) metodom rendgenske difrakcije na rendgenskom difraktometru X’Pert PRO MPD.
Za potrebe statističke analize matični supstrat podijeljen je na šest karakterističnih cjelina, vodeći se većim dijelom podjelom koju su koristili Halamić et al. (2001) prilikom geokemijskih istraživanja potočnih sedimenata Medvednice. Litološku cjelinu LIT1 predstavljaju metamorfne stijene, dominantno zeleni škriljavci, muskovit-kloritski i kvarc-muskovitski škriljavci. Litološku cjelinu LIT2 predstavljaju metamorfne stijene, dominantno filiti. Litološka cjelina LIT3 su magmatske stijene, dominantno dijabazi i spiliti. Litološka cjelina LIT 4 su mezozojske klastične stijene donjokredske starosti, a obuhvaćaju pješčenjake, siltite i šejlove. Litološku cjelinu LIT5 predstavljaju mezozojske i tercijarne klastične stijene dominantno zastupljene laporima. LIT6 čine tercijarne karbonatne stijene predstavljene litotamnijskim vapnencima zajedno s glinovitim vapenencima (slika 1).
Statistička analiza napravljena je u programskom paketu Statistica 7. Za sve analizirane varijable napravljena je deskriptivna statistika: broj uzoraka, aritmetička sredina i standardna devijacija. Razlika između analiziranih varijabli po litološkim cjelinama testirane su jednostrukom analizom varijance (ANOVA) ako je zadovoljen uvjet homogenosti varijance. Za varijable kod kojih nije zadovoljen test homogenosti varijance korišten je Kruskal-Wallisov neparametrijski test. Greška tipa I (α) od 5% smatrana je statistički značajnom.
Rezultati istraživanja i rasprava
Research results and discussion
Na otvorenim pedološkim profilima utvrđeni su sijedeći tipovi tala: distrični kambisol, eutrični kambisol, kalkokambisol, stagnosol, regosol i luvisol (postotni omjer po zastupljenosti iznosi 62% – 19% – 10% – 4% – 3% – 2%).