DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2017 str. 24     <-- 24 -->        PDF

značajno razlikuje od LIT6 (H (5, n = 76) = 40.3700; P < 0.0001). S porastom dubine raste i udjeli skeleta na svim litološkim cjelinama, s tim da to do posebnog izražaja dolazi na LIT 4 (A-horizont – 5 %; B-horizont – 23%) i LIT3 (A-horizont – 35%; B-horizont – 61%) (tablica 1).
Prema indeksu postojanosti mikroagregata na svim litološkim cjelinama tlo je vrlo postojanih mikroagregata. Postojanost strukturnih mikroagregata u B-horizontu je niža u odnosu na humusnoakumulativni horizont (tablica 1). Na, u pravilu, veću postojanost mikroagregata u površinskom horizontu upućuju i istraživanja (Zhanga et al., 1996; Wei et al., 2006), koji navode da je njihova veća postojanost u površinskom horizontu uzrokovana većim udjelom organske tvari. Visoke vrijednosti postojanosti mikroagregata u ovom istraživanju su u skladu s rezultatima koje je dobio Caravaca et al. (2004) proučavajući indeks postojanosti agregata u šumskoj sastojini u odnosu na poljoprivrednu površinu. Stabilnost agregata predstavljaju jedan od ključnih indikatora za kvalitetu i stanje tla (Herrick et al., 2001; Neal et al., 2004.) i otpornosti na eroziju (Barthes & Rosse, 2002; Ramos et al., 2003). Na temelju gore navedenih literaturnih izvora tla na Medvednici spadaju, s obzirom na mogućnost pojave erozije, u stabilna tla. Razlog tome leži i u činjenici da su svi profili otvoreni pod šumskom sastojinom koja predstavlja djelotvornu zaštitu od erozije (Butorac 2011; Vrbek 2009).
Rezultati semikvantitativne mineralne analize pokazali su da prema udjelu analiziranih minerala između litoloških cjelina na istraživanom području postoje značajne razlike (slika 3). S obzirom na udjel kvarca (n = 77) izdvajaju se dvije grupe litoloških cjelina: LIT1, LIT2 i LIT3 s manjim udjelima u odnosu na LIT4, LIT5 i LIT 6. LIT4 se statistički značajno razlikuje od LIT1, LIT2 i LIT3, dok se LIT5 i LIT6 statistički značajno razlikuju od LIT1 i LIT3 (F = 11.747; P < 0001). Najveći udjel kvarca je na LIT5, iznosi 20.4 %, dok je najmanji na LIT3 i iznosi 8.0 % (slika 3). Kvarc je jedan od posljednjih minerala koji se kristalizira iz magme, zbog čega je izrazito otporan na trošenje (Bowen, 1956). Veći udjel kvarca na pješčenjacima objašnjava se njegovom otpornošću na trošenje uslijed transformacije metamorfnih i magmatskih stijena (Allen & Hajek, 1989). Ehlers & Blatt (1982) daju prosječne vrijednosti za kvarc u magmatskim stijenama u iznosu od 200 g kg-1, s tim da navode da su veće vrijednosti u magmatskim stijenama bogatim silikatima u odnosu na bazične magmatske stijene od kojeg je građena Medvednica (Šikić, 1995). Scheffer i Schachtachbel (1998) navode udjel kvarca od 12 % u magmatskim stijenama, što je nešto veća vrijednost u odnosu na rezultate na Medvednici. Udjeli muskovit/ilita na svim istraživanim litološkim cjelinama nisu se statistički značajno razlikovali (slika 3). Najmanji udjel muskovit/ilita je na LIT3 (28.0 %), dok je najveći na LIT5 (32.1 %). Na homogenim matičnim supstratima udjel tinjaca u pravilu raste s povećanjm dubine (Schumacher & Perkins, 1987) – to se pokazalo i u ovom istraživanju s izuzetkom LIT1 (tablica 1). Prema Fanning et al. (1989) muskovit i biotit su najznačajniji minerali tinjaca u metamorfnim i magmatskim stijenama, dok Johnson (1970) navodi da je ilitni tinjac najdominantniji mineral gline u tlima povrh šejlova i vapnenaca. Aritmetička sredina udjela klorita (N=77) je u rasponu od 18.3 % povrh LIT5 do 25.6 % povrh LIT3. LIT3 s većim udjelom klorita statistički značajno se razlikuje od LIT2, LIT4, LIT5 i LIT6, dok se LIT1 statistički značajno razlikuje od LIT4 i LIT5 (F = 7.463; P < 0.0001). U literaturi postoji opće prihvaćeno mišljenje da je klorit u tlu naslijeđen od matičnog substrat, i da je nestabilan uslijed pedogenetskih procesa. Kao rezultat tih svojstava, klorit se najčešće pojavljuje na relativno nepromijenjenim matičnim supstratima (Allen & Hajek, 1989). Srednje vrijednosti udjela feldspata između litoloških cjelina pokazuju slične odnose kao i kod udjela klorita. Prema udjelu feldspata jasno je izdvojena LIT3 s najvećim udjelom u odnosu na ostale litološke cijeline. Udjel fedspata na LIT3 iznosi 36.7  % i statistički se značajno razlikuje (H (5, n = 76) = 26.5901; P < 0001) od LIT2, LIT4 i LIT5. Prema Clarke i Jeffriesu (po Scheffer – Schachtachbel, 1998) udjel feldspata u magmatskim stijenama može iznositi i do 60 %, na šejlovima 30 % i na pješčenjacima 11.5 %. Na ostalim litološkim cjelinama udjel fedspata kreće se u rasponu od 27.7 % povrh LIT5 do 31.6 % povrh LIT1 (slika 3).
U kontekstu ovih istraživanja pokazala se sva kompleksnost i heterogenost geološko-litološke građe Medvednice. Ona se ovdje u konstelaciji i ostalih pedogenetskih čimbenika reflektira u još većoj heterogenosti tla, što u konačnici stvara teškoće prilikom obrade i interpretacije rezultata.