DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2017 str. 61     <-- 61 -->        PDF

Postoje različite definicije usluga ekosustava. Prema Constanza et al. (1997) usluge ekosustava su koristi za ljudske populacije koje proizlaze izravno ili neizravno iz funkcija ekosustava. Daily et al. (1997) definiraju usluge ekosustava kao stanja i procese pomoću kojih prirodni ekosustavi i vrste koje ih čine, podržavaju i omogućavaju ljudski život. Prema Mileniskoj procjeni ekosustava (Millennium Ecosystem Assessment, 2003) usluge ekosustava su koristi koje ljudi dobivaju od ekosustava.
Postoje i različite podjele usluga ekosustava (Daily et al., 1997; Millenium Ecosystem Assessment, 2003; Boyd and Banzhaf, 2007; Wallace, 2007; Fisher et al., 2009; UK NEA, 2011. i dr).
Općekorisne funkcije šuma predstavljaju pružanje koristi za sve ljude i cijelu prirodu. To su najčešće netržišne koristi od šuma (engl. non-market forest functions). Šume pružaju mogućnosti za rekreaciju i razonodu, stanište za različite vrste organizama i atraktivne krajobraze. Šume imaju zaštitnu vrijednost (zaštita staništa, vrsta, rijetkih starih šuma, biološke raznolikosti, vode, kulturnog nasljeđa), okolišnu vrijednost, krajobraznu vrijednost (dizajn krajobraza sa šumama) i druge vrijednosti.
Općekorisne funkcije šuma postoje od kada postoji ljudska civilizacija. Svaki čovjek stalno koristi šume i njihove funkcije, iako toga nije ni svjestan. Čovjek oduvijek udiše zrak i kisik koje šume stvaraju, koristi vodu iz potoka koji se slijevaju iz šuma i koju šume pročišćavaju, kao i druge usluge koje šume pružaju, zaštitu tla od erozije, pohranjivanje CO2 i dr. (Prpić et al., 2009). U šumarstvu se već više od 50 godina koristi pojam općekorisne funkcije šuma, koji se odnosi na funkcije šuma koje koriste svim ljudima. Pojam usluge šumskih ekosustava odnosi se na sve funkcije šuma, dok se pojam općekorisne funkcije šuma odnosi samo na tzv. netržišni dio funkcija šuma.
Usluge ekosustava nisu novčano vrednovane i ne iskazuju se u društvenim obračunima. Zbog toga su ekosustavi i biološka raznolikost u njima sve više ugroženi i nestaju kao posljedica prekomjernih zahtjeva za prirodom i njenom upotrebom. Takav je primjer i Park šuma Marjan. Cilj rada je bio procijeniti novčanu vrijednost usluga i funkcija šumskih ekosustava Park šume Marjan.
Područje istraživanja i metode rada
RESEARCH AREA AND METHODS
Obilježja Park šume Marjan u Splitu – The characteristics of park forest Marjan in Split
Park šuma Marjan predstavlja javni prostor posebnih prirodnih, kulturnih, povijesnih, socijalnih, obrazovnih, rekreativnih, duhovnih i drugih vrijednosti (slika 1). S njom upravlja Javna ustanova za upravljanje park šumom „Marjan“ i ostalim zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Grada Splita. Površina park šume je oko 300 ha, od čega je oko 200 ha šuma, a ostalo su drugi ekosustavi.
Šumski ekosustavi u Park šumi Marjan – Forest ecosystems in park forest Marjan
Od 17. do 19. stoljeća šume na području današnje Park šume Marjan bile su potpuno uništene, zbog nepravilnog korištenja. Posljedica toga je bila erozija i pojava golog krša. Pri kraju 19. stoljeća započinje sustavno umjetno pošumljavanje na području Marjana. Predvodnik tih zahvata bio je splitski profesor Juraj Kolombatović, a najvažniju ulogu u pošumljavanju i uređenju putova, staza i vidikovaca na Marjanu imalo je Društvo Marjan, koje je osnovano 1903. godine i koje se i danas brine o zaštiti Park šume Marjan.
U šumskim ekosustavima park šume Marjan glavna vrsta drveća je alepski bor (Pinus halepensis Mill.) s oko 94% udjela u drvnoj masi, a druga najzastupljenija vrsta drveća je obični čempres (Cupressus sempervirens L.) s udjelom od oko 5%. Ostale vrste drveća (brucijski bor, cedar, pinija, hrast medunac, hrast crnika i dr.) zastupljene su s oko 1% u ukupnoj drvnoj masi. Prosječna starost stabala alepskog