DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2017 str. 71     <-- 71 -->        PDF

ljubičastoplavi (sl. 1-3, rijetko bijeli, f. alba, sl. 4), u vršnim cvatovima imaju dvostruko ocvijeće sastavljeno od čaške i vjenčića (pavjenčića); čaška je duga oko 4 mm, izvana gusto sivo dlakava i na bazi srasla; vjenčić je sulatičan, cjevasto ljevkast, plav, gol, 6-10 mm dug i po rubu peterokrpast; prašnika ima pet, prašničke niti su bijele ili plavkaste, tanke, oko 8 mm duge i vire iz vjenčića za čiju su cijev pričvršćene. Cvatovi su paštitasti, sastavljeni od više u jednu stranu prevješenih cvjetova. Plod je kalavac s 4 sivkasta do sivosmeđa, glatka, sjajna, jajasto bridasta, na vrhu šiljasta, 2,5-3 mm duga i oko 1,5 mm široka, jednosjemena oraščića.
Modro lasinje je ilirsko-balkanska endemična vrsta, zimzelena trajnica-hamefit. Skleromorfna i entomofilna vrsta. Cvjeta od V-VII. mjeseca kada svojom intenzivno plavom bojom dominira u okolišu. Plodovi dozrijevaju u srpnju i kolovozu. Medonosna i ukrasna biljka. U Hrvatskoj je zaštićena.
Literatura
Herman, J., 1971: Šumarska dendrologija. Stanbiro Zagreb.
Idžojtić, M., 2009: Dendrologija-List. Sveučilište u Zagrebu – Šumarski fakultet. Zagreb.
Idžojtić, M., 2013: Dendrologija-cvijet, češer, plod, sjeme. Sveučilište u Zagrebu – Šumarski fakultet. Zagreb.
Nikolić, T. (ur.), 2016: Rasprostranjenost Moltkia petraea (Tratt.) Griseb. u Hrvatskoj. Flora Croatica baza podataka (http://hirc.botanic.hr/fcd). Sveučilište u Zagrebu – Prirodoslovno-matematički fakultet (datum pristupa:19. 9. 2016.).
Šilić, Č., 1973: Atlas drveća i grmlja. Sarajevo.
Šilić, Č., 2005: Atlas dendroflore (drveće i grmlje) Bosne i Hecegovine. Sarajevo.
Trinajstić, I., 1974: Moltkia petraea (Tratt.) Gris. u flori otoka Mljeta. Glas. Republ. Zavoda Zašt. Prirode Titograd 7: 49-57.
Jozo Franjić
RIJETKA I ZAŠTIĆENA VRSTA HRVATSKE FLORE – PLANINSKI RUNOLIST (Leontopodium alpinum Cass., Asteraceae)
 (= Gnaphalium leontopodium L.)
(= bieli list, ljutomirka, runolist, zrakasta runolistka, belica)
eng. Edelweiss, Lion’s Foot; njem. Alpen-Edelweiβ; fran. Edelweiss des Alpes, Pied de lion; tal. Leontopodio, Stella alpina
Planinski je runolist glacijalni relikt, koji je prirodno rasprostranjen na području Europe i Azije. Nastanjuje planinske rudine na vapnenačkoj i dolomitnoj podlozi, a javlja se i na stijenama u rubnome području šumske vegetacije. Dobro podnosi ekstremne temperature i sušu. Pripada alpskom, altajskom i mediteranskom flornom elementu.

ŠUMARSKI LIST 5-6/2017 str. 72     <-- 72 -->        PDF

Rizom je valjkast. Cvjetne su stabljike uspravne, nerazgranjene i vunasto-pustenasto dlakave. Listovi su cijeli, odozgo manje, a odozdo gusto pustenasto dlakavi. Listovi rozete i donjega dijela stabljike su obrnuto lancetasti i ušiljeni, a listovi gornjega dijela stabljike su linearno duguljasti i tupi. Cvatovi su cimozni, sastavljeni od (1-) 5-6 (-10) terminalnih glavica okruženih s 5-15 trokutasto-lancetastih listova, zvjezdasto raspoređenih i nejednakih, prekrivenih gustim bijelim vunastim dlačicama. Sve su glavice sa središnjim, neupadljivim, dvospolnim i cjevastim cvjetovima i s vanjskim, ženskim, tankocjevastim i gotovo končastim cvjetovima. Ponekad su pojedine glavice samo sa ženskim ili samo s dvospolnim cvjetovima. Ovojni listići (involukrum) su poredani poput crjepova na krovu, crnkastih vrhova, na rubu smeđekožasti, vunastodlakavi. Cvjetovi su žutobijele boje. Kunadra je građena od jednostavnih čekinja, koje su pri dnu srasle. Roška je okruglasta, hrapava i oko 1 mm duga.
Planinski je runolist zimzelena trajnica-hemikriptofit. Skleromorfna, entomofilna, anemohorno-hidroepizoohorna vrsta. Ukrasna je biljka koja se često uzgaja. U Hrvatskoj je strogo zaštićen.
U hrvatskoj se flori uz tipičnu podvrstu (ssp. alpinum) navodi i endemični krški runolist (L. alpinum Cass. ssp. krasense Derganc, = L. alpinum Cass. var. krasense /Derb./ Hay.), koji nastanjuje pukotine i police vapnenačkih stijena pretplaninskoga i planinskoga pojasa Dinarskoga gorja. Uglavnom dolazi na sjevernim stranama, no u višim područjima mjestimično se pojavljuje i na kamenjarskim travnjacima. Ipak je izraziti heliofit i kserofit. Pripada vegetaciji pukotina otvorenih stijena najviših dijelova Dinarskih planina, poput Učke, Risnjaka, Snježnika, Obruča, Kapele, Velebita, Čvrsnice i Prenja. Pratilica runolistu često je i atraktivni Edraianthus graminifolius (L.) A. DC. Odlikuje se nježnijim, užim listovima, više pahuljičavom dlakavošću i čisto bijelom bojom. Glavica cvata je gotovo kuglasta, a ljuske omotača su lancetaste (a ne jajasta oblika kao u tipične podvrste) i na vrhu malo tamnije. Sve su glavice sa središnjim dvospolnim, cjevastim, nenapadnim cvjetovima i s rubnim jednospolnim ženskim, tanko cjevasto-končastim cvjetovima. Ovojni listići su poredani poput crjepova na krovu, više su pahuljasto dlakavi.