DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2017 str. 78 <-- 78 --> PDF |
(znatan popis literature), korištenje raspoloživih botaničkih baza podataka (Flora Croatica Database, Euro+Med Plantbase), pa do recenzije materijala po vrhunskim hrvatskim botaničarima. Dakle vrhunski znanstveni pristup, ali koji ne opterećuje suvišno krajnji proizvod. O detaljnoj razradi rasprostranjenosti bilja treba reći koju, pa i ponešto prigovoriti: autori koriste i prenose cjeloviti sustav određivanja areala biljke iz Euro+Med baze, što je naravno dobro i precizno, ali možda ipak malo preuzetno u ovakvom popularizatorskom radu o hrvatskim biljkama. Dva reda dvoslovnih skraćenica o pridolasku konkretne biljke širom Europe zapravo samo zbunjuje i opterećuje čitatelja, a pravo nalazište, posebice kod rjeđeg i endemičnog bilja, vjerojatno zanimljivije čitatelju, pomalo je skriveno u rubrici Ostalo. Drugi prigovor se pak odnosi na ipak malo prenaglašeno inzistiranje na kemizmu bilja. Dojam je, bar nakon prvog pregleda da je velika većina biljaka koje po šumi srećemo naprosto nakrcana raznim toksinima i inim čudnim tvarima, koje su ponekad ljekovite, ali ponajčešće otrovne ili iritirajuće. Zašto je to tako, jasnije je kad se zna da je prvi autor izvorno kemičar i da očito ima svoj pogled na biljku, ali … U uvodu još i kaže da će pod Ostalo navesti tvari samo kod nekih svojti i to onih tvari koje bi mogle biti zanimljive čitateljima. Ne bi bilo korektno sad ići prezbrajati od biljke do biljke, ali već i letimičnim pogledom jasno je da je rubrika Ostalo najobimnija na stranici gotovo svake biljke, a da dobar obim čini pregled kemijskog sastava. A sada nastavljamo s pohvalama, a njih ima podosta. Prvi dojam, već na koricama, a potom i na svakoj stranici - fotografija. Ne znam kako je to autorima uopće uspjelo, a samo slutim koji je to ogroman posao. Fotografija u knjizi ima 327 i to ne bilo kakvih! Pazite, u pitanju je priroda, vjetar, nepovoljna osunčanost, stotine drugih biljaka što se “muvaju” po kadru... Zaista izvrsne slike, tonski i svjetlinom vrlo usklađene i izbalansirane - i pokazuju upravo ono što pokazati treba: biljku u njenim raznim aspektima, njen opći izgled, ponekad i šire stanište, ali i detalj nužan za prepoznavanje. Najvažnije od svega - Sve biljke snimljene su na njihovim izvornim staništima. Kako bismo to postigli morali smo biti u pravo vrijeme i u pravom trenutku na pravom mjestu u gori ili planini … , kažu autori. Naravno, ogromna stvar za knjigu, ali ogroman posao i puno hodanja za Hrvoja Zrnčića, autora svih fotografija u knjizi. Inače u knjizi svaka je biljka predstavljena na dvije stranice. Tipično, na desnoj stranici su podaci o biljci tj. standardni latinski naziv i porodica, pa narodni nazivi na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku, već spominjana rasprostranjenost dana sa do dva reda dvoslovnih skraćenica. Sve to na zelenoj glavi na vrhu stranice. Ispod glave slijede još pod Dodatak slici (?) tipično visina biljke i promjer cvijeta. Još je tu vrijeme cvatnje i rečenica kojom se opisuje stanište biljke. Dakle samo cvijet, cvijet i još boja cvijeta u sistematici. Nije li to sve malo previše florocentrično? Da se knjiga zove Cvijeće hrvatskih … . S druge strane za laike možda i razumljivo - cvijet je najljepši, najuočljiviji, najtipičniji za pojedinu biljku. Mala mu je mana što kod većine bilja kratko traje, a potom se nađeš u prirodi s plodom ili samo listom. Posljednja rubrika je također već spominjana rubrika Ostalo koja zauzima najveći dio stranice i koja se ponekad bavi nekim zanimljivim detaljima o biljci, njenom životu i primjeni, ali uglavnom se bavi njenim detaljnim kemijskim sastavom. Iako je desna strana prepuna podataka, susjedna lijeva stranica je zapravo glavna. Tipično, na njoj je na jednoj prekrasnoj fotografiji dan neki važan ili lijep detalj biljke. Rekao bih da je autor pomno birao najljepšu fotografiju u svojoj zbirci i postigao je, skoro sa svakom fotografijom, onaj VAU efekt. Naravno, treba li ponavljati da pod detaljem autori uglavnom vide cvijet (osim kod golosjemenjača, papratnjača i drveća). Valja koju reći o odabiru bilja za potrebe knjige. Kriterij odabira je jasan - bilje koje raste u hrvatskim gorama i planinama. Takvim odabirom neminovno se određuje i dobar dio planinarske populacije kao potencijalni čitači knjige. Odabir autora, koji su i sami veliki planinari, čini mi se dobro pogođen i siguran sam da će u mnogo budućih situacija ova knjiga dati odgovor na često pitanje posjetitelja gora i planina, uključivo i šumare: A koja je to biljka? A što reći o sistematizaciji (redoslijedu nizanja) bilja u ovoj knjizi? Znanstvenicima se, naravno, neće svidjeti jer nije po njihovu, osobno bih malo prigovorio jer je previše florocentrična, ali poredati bilje po boji cvijeta nekako se udomaćilo u zadnje vrijeme u priručničkoj literaturi i mora mu se priznati da je sustav vrlo upotrebljiv u stvarnim situacijama. Pohvalno je što autori ne izmišljaju neki svoj sustav, već dosljedno primjenjuju prije uhodani. Samo pregledno, za one kojima knjiga nije pri ruci - u knjizi su biljke poredane u ove grupe: papratnjače, golosjemenjače, drvenaste kritosjemenjače - stablašice/grmlje/penjačice, zeljaste kritosjemenjače - crvenih i ružičastih/bijelih/plavih i ljubičastih/smeđih/zelenih/žutih cvjetova, te trave i sitovi. U svakoj od grupa redoslijed je po abecedi imena roda. I pri kraju jedna zanimljivost vezana uz šumare i Šumarski list. Jedina referenca u knjizi, a koja se odnosi na hrvatske znanstvene časopise, je referenca na članak dr. Stjepana Bertovića: Reljef i njegova prostorna raščlamba. Šumarski list 11-12/1999., s.543. Nastojeći da konačno razbistre nikad zaključenu raspravu o klasifikaciju iliti stupnjevanje povišenih reljefnih oblika u Hrvatskoj, autori su se poslužili i priklonili ovoj studiji profesora Bertovića, po kojoj, zanimljivo - u Hrvatskoj nema pravih planina! Postoje gore, |