DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2017 str. 85     <-- 85 -->        PDF

Na tu zabludu je ukazao Blaćanin Ante Marinović, Blaćanima poznat pod nadimkom Drage Bršćan, hrvatski pravni povjesničar, još davne 1972. godine u 10. knjizi Pomorskog zbornika, u članku „Pogled u gospodarsko – društveno stanje otoka Korčule sredinom i u drugoj polovici XVIII st.“. Marinović pritom navodi da je tu netočnu vijest bio objavio neki naš novinar u jednom dnevnom listu, ne navodeći pojedinosti.
Međutim i prije Marinovića u stručnoj šumarskoj literaturi bilo je napisa na tu temu. O tome je pisao Dušan Jedlowski godine 1965. u Šumarskom listu 89 (3-4), str. 159 – 164, u članku „Dokumenti iz 1646. i 1681. o prvoj korporaciji korisnika drva u Blatu na Korčuli“, u vrijeme dok je bio zaposlen u Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu. Jedlowski riječ boscheri prevodi kao korisnici drva. S obzirom na sadržaj Foscolove naredbe prednost valja dati prijevodu drvosječa, jer u Foscolovoj naredbi izrijekom piše... ‘tagliar legni et legnami’..., dakle...’sjeći drvo za ogrjev i građu’, pa lik drvosječa potpunije određuje smisao Foscolove odluke. Ipak, pojam drvosječa uključuje ne samo onoga koji je osobno sjekao drvo, već i onoga koji se bavio drvom, a samu sječu je za njega obavljao, primjerice, plaćeni radnik. Naime, u Bratovštinu su se morali upisati i plemići koji su se htjeli baviti sječom drva, a nisu nužno i sami bili drvosječe!! Naposljetku, i stolari, tesari, bačvari su korisnici drva, a nisu nužno i drvosječe! Ove potonje Foscolova odluka ne obuhvaća ako nisu bili i drvosječe!
Jedlowski ocjenjuje da su navedeni dokumenti (onaj od 11. kolovoza. 1646 i drugi od 22. studenog 1681. godine) od izuzetne važnosti za šumarsku struku, jer uvode red u do tada stihijsku i nekontroliranu sječu šuma. Krivac za to su velikim dijelom i povijesne okolnosti. Naime, dugotrajni Kandijski rat ili rat za Kretu (od 1645. do 1669.), u kojem je Osmansko carstvo odnijelo pobjedu nad Venecijom, Veneciju je financijski iscrpio! Stoga su mletačke vlasti bile prisiljene prodavati sva javna dobra koja nisu služila općinama. Tako su šume prodavane iz nužde, vjerojatno za male novce, kupci bi ih iskrčili i ostavili za sobom posve beskorisnu golet.
Korčula je šumovit otok, to joj i povijesno ime kaže: grč. Korcyra melaina ili lat. Corcyra nigra (današnji naziv Korčula je od tal. / mlet. Curzola; povijesni nazivi Krkar – dalmatski i Kurkra – slavenski), pa je posve razumljivo da je sa svojim šumskim bogatstvom igrala značajnu ulogu u osiguravanju građe i ogrjeva, a posebice kvalitetnog drva za brodogradnju. Alepski bor, česmina i crni bor bili su stalni izvor, kako za lokalne potrebe, tako i za Veneciju.
I nakon Marinovićeva teksta iz 1972. godine bilo je napisa o ovom cehu / bratovštini. O tome su, referirajući se upravo na Jedlowskog, pisali šumarski stručnjaci Igor Anić, Šime Meštrović i Slavko Matić također u Šumarskom listu 136 (3-4) iz 2012. godine u članku pod naslovom: „Značajni događaji u povijesti šumarstva u Hrvatskoj.“
Podatak da se radi o Bratovštini drvosječa nalazimo i u knjizi Bratovština svete Vincence pod zaštitom Srca Isusova, spomen knjiga 1897. – 2007., koju je uredio Vinicije Lupis, a izdala Župa Svih Svetih, Blato, 2007., str. 59.
Dakle, riječ je o srednjevjekovnoj obrtnoj, staleškoj i strukovnoj korporaciji, cehu korisnika šuma / drvosječa, posve svjetovnog karaktera, pod zaštitom sv. Josipa! Opći je običaj bio da svaka takva korporacija ima sveca zaštitnika.
Izvornik Foscolove odluke o osnivanju ovog Ceha / Bratovštine nalazi se u Državnom arhivu u Zadru: Atti del Provveditore Generale in Dalmazia ed Albania – Leonardo Foscolo dall’anno 1645-1650, libro II, pp. 143-143v.
Naredbom drugog Generalnog providura od 28.11. 1681. u Ceh / Bratovštinu su se, uz pučane (Popolani) morali upisati i seoski plemići (Nobili rurali) koji su se htjeli baviti sječom šuma. Plemići su imali svog upravitelja (gastaldo), a pučani svoga. Upravitelj nadležan za plemiće nije imao nikakvih ingerencija na red pučana!
U knjizi ‘Školstvo Blata: Blato, skule i skulani’ iz 2000. godine, autor Blaćanin Vladimir Cetinić Pensa ne spominje šumarsku školu u Blatu (u naslovu knjige skula je pedagoška obrazovna institucija, a ne bratovština)! No, stariji Blaćani znaju da se nekoliko zgrada u Blatu nazivalo skularica! Za jednu od njih, danas ruševinu, onu kod staroga groblja u Blatu govorilo se da je u njoj bilo sjedište jedne profesionalne korporacije. No, nisam našao pisanoga traga o tome!
U nastavku su preslike izvornika Knjige II akata Generalnog Providura Leonarda Foscola te odluke o osnivanju Scole dei boscheri u Blatu 11. kolovoza 1646. godine:
Napomena: na drugoj stranici izvornika samo se prva četiri retka odnose na Foscolovu naredbu o osnivanju ove ‘skule’, ostatak teksta nije sastavni dio naredbe!
Evo kako glasi Foscolova odluka u izvornom obliku, pisana mješavinom starotalijanskog i talijanskog jezika te mletačkog narječja, sa starom ortografijom, preuzeta iz Marinovićeva citiranog članka:
‘Ci è stato rappresentato un notabilissimo abuso da Cosmo Mirosceuich Procuratore della villa di Blatta, giurisdizione di Curzola, che la maggior parte delli habitanti quella Villa attendono à tagliar legni, et legnami, si per uso di squero, come per uenderne à particolari et che quando occorre farne per seruitio publico soportano quelo peso i più poueri, et men potenti; al che douendosi prouedere coll’acetta del Generalato nostro terminemo, che nella detta Villa s’instituisca un arte, ouer Scolla di Boscheri, et di quelli, che iui tagliano legni, e legnami per uenderli, et trà li detti sia elletto un Gastaldo d’anno in ann, senza licenza del quale non possa nessun