DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2017 str. 96 <-- 96 --> PDF |
iz 1992. godine Cetinje je proglašeno prijestolnicom Crne Gore. U grad je premještena rezidencija predsjednika Crne Gore i Ministarstvo kulture, a u njemu se održavaju prve sjednice proljetnog i jesenskog zasjedanja crnogorske skupštine. Ima oko 15 tisuća stanovnika. Grad je pun kulturno-povijesnih znamenitosti od kojih smo se posjetili Muzej kralja Nikole, koji sa svojim eksponatima izgleda kao zamrznut u vremenu djelovanja kralja Nikole I. Petrovića do 1916. godine, kada je morao izbjeći zbog okupacije Crne Gore od strane Austro-Ugarske monarhije. Uz dio najbližih kulturno-povijesnih znamenitosti samo smo prošetali te malo zastali (spomenik osnivaču grada Ivanu Crnojeviću, Njegošev muzej Biljarda – nekadašnji dvorac, arheološki lokalitet Ćipur s Dvorskom crkvom u koju su 1989. godine preneseni posmrtni ostaci kralja Nikole I. Petrovića i njegove supruge kraljice Milene, katolička crkva Sv. Antuna i manastir sv. Petra Cetinjskoga). Kroz prozor Njegoševog muzeja mogli smo vidjeti i reljefnu kartu Crne Gore koja je napravljena 1916./17. za austro-ugarske okupacije u mjerilu 1:10.000. Izrađena je za potrebe austro-ugarske vojske i osim današnjeg područja Crne Gore prikazuje i okolne države. Karta je 1948. godine proglašena spomenikom kulture (kulturnim dobrom). U gradu je mnogo zgrada bivših poslanstava: ruskog, francuskog, austrougarskog, engleskog, turskog i talijanskog, koje danas imaju drugu namjenu. U Cetinju je radila i prva crnogorska tiskara od 1492. do 1496. godine. Nastavili smo put do Ivanovih Korita, izletišta u srcu Nacionalnog parka Lovćen. Izvor s Ivanovih Korita opjevan je u pjesmi, a mi smo iskoristili priliku da se napijemo ledene vode s izvora. Odatle smo se uputili prema veličanstvenom Njegoševom mauzoleju na jednom od lovćenskih vrhova, Jezerskom vrhu (1.657 mnv). Do vrha smo morali pješačiti prvo asfaltnom cestom, a onda preko 461 stepenice. Nagrada za trud bio nam je predivan pogled na čitavu Crnu Goru, tako da smo mogli dogledati i more u bokokotorskom zaljevu, a u ostalim smjerovima razne crnogorske gorske masive. Vidljivo je i Njeguško polje sa selom Njeguši, odakle je potekla vladarska dinastija Petrović Njegoš. U mauzoleju je sahranjen najveći crnogorski vladar i književnik, Petar II. Petrović Njegoš. Kapelica, u kojoj je sahranjen 1855. godine napravljena je za njegova života, ali je uništena u Prvom svjetskom ratu. Obnovljena je 1925. godine od strane jugoslavenskog kralja Aleksandra I. Karađorđevića. Mauzolej izrađen po arhitektonskom rješenju poznatog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića otvoren je 1974. godine. Inače Lovćen je puno više od planine za Crnogorce, prava mitska planina. Glavna karakteristika Nacionalnog parka Lovćen je izrazita visinska raščlanjenost s pet vegetacijskih pojaseva i u okviru njih 10 zajednica potencijalne prirodne vegetacije. Šumska vegetacija zauzima 70 % ukupne površine parka, a dijeli se na šikare i niske šume crnog graba, šume bukve i šume bora munike. Preostala vegetacija pripada pašnjačkim kamenjarima. Flora Lovćena sastoji se od 1.300 biljnih vrsta, među kojima je velik broj endema, ali i rijetkih biljaka, ljekovitog, aromatičnog, medonosnog i dekorativnog bilja. Nakon spuštanja s vrha vožnju smo završili na morskoj razini, opet u Budvi gdje smo mogli samostalno istraživati prošlost i sadašnjost grada poznatog kao jednog od najstarijih naselja na Jadranu, dok je danas metropola crnogorskog turizma. Grad s oko 11 tisuća stanovnika znatno se preobrazio izgradnjom turističke infrastrukture, tako da stari dio grada – utvrda na poluotoku izgleda malo skriven iza blještavila modernoga. Vidljiv je velik utjecaj ruskoga kapitala, a dosta se može čuti i ruski jezik među turistima, |