DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2017 str. 111     <-- 111 -->        PDF

Šumarsku struku sa slijedećim referatima predstavili su:
Boris Vrbek, Nikola Pernar, Darko Bakšić, Ivan Perković: „Neke pedološke značajke ekosustava područja Đurđevačkih pijesaka“,
Ivica Tikvić, Damir Ugarković: „ Ekološka obilježja i usluge šumskih ekosustava Đurđevačkih pijesaka“,
Igor Anić, Slavko Matić: „ Šumskouzgojne značajke područja Đurđevačkih pijesaka“,
Dalibor Štorga, Đurđica List, Krunoslav Arač: „Šume na Đurđevačkim peskima“.
Referati ostalih autora predstavili su genezu, povijest, naseljavanje, arheološke nalaze, pedološke značajke, klimatska i ekološka obilježja i njihove promjene, jedinstvenu floru i faunu, turističke i razvojne potencijale Đurđevačkih pijesaka. Prezentirani radovi bit će objavljeni i priznati po standardima Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj u skupini a3 (ka).
PRIJEDLOG UZGOJNIH MJERA PRI OBNOVI JASENOVIH SASTOJINA POGOĐENIH INTENZIVNIM ODUMIRANJEM
Darko Posarić
Kako je odumiranje jasenovih stabala i sastojina u Hrvatskoj već sada poprimilo razmjere ekološke katastrofe, a razvoj situacije u cijeloj Europi ne ostavlja nam mjesta optimizmu, neke smo odluke prisiljeni donijeti brzo, bez mogućnosti da znanost stigne istražiti problem. Nametnulo se stručno i praktično pitanje: Kojim vrstama drveća, kakvim šumskim reprodukcijskim materijalom i na koji način obnoviti jasenike pogođene intenzivnim odumiranjem? Nakon što se odumrla jasenova stabla posijeku, ostaju nize ili bare obrasle šašem i barskom vegetacijom praktično bez stabala. Vrste drveća koje dolaze u obzir za unošenje su hrast lužnjak, opet poljski jasen te pionirske vrste (vrba, topola, joha). Budući da je unos pionirskih vrsta i gospodarski i biološki korak unatrag, nisam pristalica toga. Bolest koja je poharala jasenove sastojine vrlo vjerojatno će na istome staništu uništiti i novoposađene jasenove biljke. Preostala opcija je hrast lužnjak, koji na jasenovom staništu nije konkurentan drvenastoj i zeljastoj barskoj vegetaciji. Dakle, trenutno smo bez dobrih opcija. U tim uvjetima predlažem sljedeće:
– Na svim staništima na kojima je to moguće provesti mjere za odvođenje viška površinskih voda, bez obzira ima li trenutno takvih voda ili nema. Ponajprije prokopati i/ili urediti kanalsku mrežu tako da se (potencijalni) višak vode odvede iz sastojine. To će podrazumijevati kopanje jednoga ili više kanala sisavaca od najniže točke sastojine do pogodnoga kanala uz prometnicu, a njime bi voda trebala oteći do vodotoka. Tu postoji više mogućih problema. Prvo, najniža točka u jasenicima mjestimično će biti niža od okolnih kanala ili razine vode u vodotocima. Drugo, kanali će zbog slaboga održavanja ranijih godina biti zarasli ili zakrčeni, sa začepljenim cijevnim propustima itd. Svi ti nedostatci moraju se otkloniti, kanali privesti funkciji, a s odgovarajućih karata prema slojnicama utvrditi gdje i u kojoj mjeri odvodnja ima smisla, a gdje nema.
– Pri sječi odumrlih stabala ostaviti sva preostala živa dubeća stabla koja će imati zadaću držanja eventualno stvorenoga ledenoga pokrova tijekom procesa obnove.
– Ako se na površini obilnije pojavila amorfa, treba napraviti kemijsku pripremu za naplodnju. Idealno bi bilo prskati herbicidom u dvjema uzastopnim godinama, da se