DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2017 str. 12     <-- 12 -->        PDF

naziva učinak nesigurnosti DMR-a (Rášová 2014). Najznačajniji izvor pogreške u generiranju izlaznog rezultata je greška u izvornom skupu visinskih točaka. Naime, svi skupovi visinskih podataka imaju određenu marginu greške koja je najčešće mjeri u statističkom parametru srednje kvadratne pogreške (RMSE) (Ruiz 1997). Osim točnosti inicijalnog skupa podataka parametri koji mogu u model uvesti dodatnu pogrešku su: odabir neprimjerene metode interpolacije i prostorne rezolucije (Miller 2011). Smith i dr. (2003) navode da nasilno povećanje prostorne rezolucije, kroz zanemarivanje površine istraživanog prostora i broja uzorkovanih točaka, može povećati razinu pogreške u izrađenom modelu (Miller 2011). Zbog navedenih nedostataka određeni autori koriste algoritam vjerojatne (probable) vidljivosti (Rášová 2014).
Pogreška DMR-a može biti uključena u analize vidljivosti kroz Monte Carlo simulaciju gdje se vrijednosti modela nasumično mijenjaju uzimajući u obzir njegovu pogrešku. Monte Carlo simulacija se temelji na načelu da je DMR samo jedan od beskonačnog broja mogućih prikaza terena u rasponu pogreške modela (Nackaerts i dr. 1999). Oslanja se na broj ponavljanja slučajnog uzorkovanja u svrhu dobivanja vjernijih brojčanih rezultata. Ta metoda koristi se za rješavanja bilo kojeg problema vjerojatnosne orijentacije. Algoritam izračunava vidljivost na temelju visinskih vrijednosti modela koje uključuju pogrešku u margini unutar RMSE-a izvornog skupa visinskih podataka. Nakon što se odabere broj realizacija (n) za svaki element rastera se izračunava binarna vidljivost na principu Booleova proizvoda (0 i 1). Rezultati tog algoritma za specifičan element rastera se zbrajaju preko niza iteracija. Što je više puta u iteracijama za određeni piksel izračunata vrijednost 1, veća je vjerojatnost da će on biti vidljiviji (Fisher 1992, Worboys 1994, Fisher 1999, Alblas 2012).
Primjerice, ako algoritam izračunava vidljivost nekog piksela 20 puta i svaki put procijeni da je vidljiv, tad mu se pridodaje atribut 1 (100%) što znači da se on uvijek nalazi unutar vidljivog područja. Međutim, ako od 20 ponavljanja piksel bude vidljiv samo 10 puta, tad mu se pridodaje atribut 0,5 (50%) što znači da je vidljiv u pola situacija. Formula algoritma vjerojatne vidljivosti je:
                 (Fisher 1999)
gdje je:
p(Xij)      =  vjerojatnost da će piksel u biti vidljiv s točke promatranja
xijk                = vrijednost binarno kodirane vidljivosti u pikselu koja poprima vrijednost 1
n             = broj ponavljanja
4. Rezultati i Rasprava
4. RESULTS AND DISCUSSION
Modeli vidljivosti za šest predloženih lokacija nadzornih kamera generirani su koristeći binarni algoritam. Navedeni algoritam je korišten zato što je konceptualno jednostavniji i njegovo izvođenje zahtjeva manju upotrebu radne memorije. Na temelju dostavljene projektne dokumentacije